Istarska županija
Istarska županija
Regione Istriana | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Karta | |||||
Opći podaci | |||||
Država | Hrvatska | ||||
Sjedište županije | Pazin | ||||
Površina | 2813 km2 | ||||
Broj stanovnika (2021.) | 195.237 stanovnika | ||||
Gustoća stanovništva | 69,41 stan./km2 | ||||
Broj gradova | 10 | ||||
Broj općina | 31 | ||||
Broj naselja | 655 | ||||
ISO 3166-2:HR | HR-18 | ||||
Pozivni broj | +385 (0)52 | ||||
Župan | Boris Miletić (IDS) | ||||
Dan županije | 25. rujna[1] | ||||
Službene stranice | http://www.istra-istria.hr/ | ||||
Portal Hrvatske |
Istarska županija (talj. Regione Istriana), najzapadnija hrvatska županija koja uključuje najveći dio Istarskog poluotoka (2820 od 3120 četvornih kilometara hrvatskog dijela Istre). Upravno sjedište županije je Pazin, a političko i gospodarsko Pula. Sastoji se od 10 gradova i 31 općine.
Županija je stvorena od bivših općina Buje, Buzet, Labin, Pazin, Pula, Poreč i Rovinj.[2] Županija je načinjena od 10 gradova i 31 općine.
naziv (tal.) |
slika |
---|---|
Buje (Buie) | |
Buzet (Pinguente) | |
Labin (Albona) | |
Novigrad (Cittanova d'Istria) | |
Pazin (Pisino) | |
Poreč (Parenzo) | |
Pula (Pola) | |
Rovinj (Rovigno) | |
Umag (Umago) | |
Vodnjan (Dignano) |
Naziv (tal.) |
---|
Bale (Valle) |
Barban (Barbana) |
Brtonigla (Verteneglio) |
Cerovlje (Cerreto) |
Fažana (Fasana) |
Funtana (Fontane) |
Gračišće (Gallignana) |
Grožnjan (Grisignana) |
Kanfanar (Canfanaro) |
Karojba (Caroiba) |
Kaštelir-Labinci (Castellier-Santa Domenica) |
Kršan (Chersano) |
Lanišće (Lanischie) |
Ližnjan (Lisignano) |
Lupoglav (Lupogliano) |
Marčana (Marzana) |
Medulin (Medolino) |
Motovun (Montona) |
Oprtalj (Portole) |
Pićan (Pedena) |
Raša (Arsia) |
Sveta Nedelja (Santa Domenica) |
Sveti Lovreč (San Lorenzo del Pasenatico) |
Sveti Petar u Šumi (San Pietro in Selve) |
Svetvinčenat (Sanvincenti) |
Tar-Vabriga (Torre-Abrega) |
Tinjan (Antignana) |
Višnjan (Visignano) |
Vižinada (Visinada) |
Vrsar (Orsera) |
Žminj (Gimino) |
Prema popisu stanovništva iz 2021. Istarska županija je imala 195.237 stanovnika, a gustoća naseljenosti iznosila je 69,41 %.
broj stanovnika | 117719 | 133518 | 160000 | 176196 | 194455 | 236981 | 215167 | 223949 | 183344 | 175094 | 176838 | 175199 | 188332 | 204346 | 206344 | 208055 | 195237 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Struktura stanovništva 2011.[3] :
- Hrvati 142 173 (68,33 %)
- Talijani 12 542 (6,03 %)
- Srbi 7206 (3,46 %)
- Bošnjaci 6146 (2,9 %)
- Albanci 2393 (1,15 %)
- Slovenci 1.93 (1 %)
- Istrijani 25 203 (12,11 %)
- Neopredijeljeni 4078 (1,96 %)
Prema popisu stanovništva iz 2011. 10 najčešćih prezimena u Istarskoj županiji su[4]:
- Benčić
- Buršić
- Radolović
- Peruško
- Miletić
- Božić
- Brajković
- Matošević
- Poropat
- Ivančić
Trenutačni župan: Fabrizio Radin (IDS)
Županijska skupština se sastoji od 44 zastupnika.
- Istarski demokratski sabor (IDS) 18
- Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDP) 5
- Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 5
- Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) 2
- Nezavisni 3
- Zeleni savez 1
- HNS, Most NL, Živi zid 4
- Ostali 6
Dužina obale iznosi 445 km, a s otocima 539,9 km. Najzapadnija točka je u Savudriji, dok je najjužnija točka u blizini Premanture (Kamenjak).
Tlo je pretežito vapneničko, pretežito s nedovoljno vode zbog tipičnog krškog reljefa. Sjeverno-istočni dio je produžetak Dinarskih Alpi. Najviša točka je Vojak na planini Učka 1,401 metara nadmorske visine. Postoje tzv. "bijela", "siva" i "crvena" Istra. Bijela Istra je u okolo planinskih vrhova, siva Istra je plodna zemlja u unutrašnjosti Istre dok je crvena Istra (crljenica) u blizini obale.
Područja poput Jame Baredine blizu Poreča ili podzemna rijeka Foiba u Pazinu su popularne geološke atrakcije. Kamenolom u blizini Rovinja je posebno prilagođen proučavanju geologije. Najduža rijeka, Mirna, samo je 32 km duga s ušćem blizu Novigrada. Ostale rijeke u Istri su Dragonja, Raša itd.
Kontinentalne ravnice i doline su primarno namijenjene poljoprivredi. Bliže moru, zemlja se koristi za uzgoj grožđa, smokvi te maslina. Glavne značajke poljoprivrede u Istri su proizvodnja ekološki uzgojene hrane i kvalitetnog vina, te maslinarstvo. Obalna područja i otoci obiluju raznovrsnom mediteranskom vegetacijom, prvenstveno crnogoričnom šumom – zelenom makijom, (većinom crnika i planika). Drveće, većinom hrastovina i borovina, pokrivaju trećinu teritorija.
Poznati prirodni rezervati, nacionalni park Brijuni i Park prirode Učka, zakonom su zaštićena područja. Ostala zanimljiva mjesta su Limski kanal, šuma u blizini Motovuna, Zlatni Rt, Šijanska šuma u blizini Pule, zaštićeni krajolik Kamenjak na najjužnijoj točki poluotoka, rezervat Palud (ornitologija) u blizini Rovinja. Brijunski arhipelag je zanimljivo odredište s biljnim staništem od oko 680 biljnih vrsta.
Klima je mediteranska, veoma ugodna, s najvišom prosječnom temperaturom zraka od 24 °C u kolovozu i najnižom prosječnom temperaturom od 5°C u siječnju. Ljeta su suha i topla s više od 10 sati sunca dnevno. Temperature iznad 10 °C su prisutne više od 240 dana u godini. Ekstremne vrućine (više od 30 °C) traju najviše tri tjedna. Iako su temperature zraka niže od onih u Dalmaciji, Jadransko more je toplije, dosežući 26 °C u Kolovozu, a najhadnije u ožujku (9 – 11 °C). Ovdje postoje dvije vrste vjetrova – bura koja donosi hladno i vedro vrijeme sa sjevera zimi, i jugo koje donosi kišu ljeti. Maestral je lagani ljetni povjetarac koji puše s kopna na more. Salinitet mora je 0,037 %.
Špilje u blizini Pule, Šandalja i Romualdova špilja, mjesta su arheoloških nalaza iz kamenog doba. Na području Istre se također nalaze i mjesta arheoloških nalaza iz mlađeg kamenog doba (6000 – 2000. pr. Kr.). Više od 400 lokaliteta potiče iz brončanog doba. Mnogi pronalasci poput oružja, alata i nakita potiču iz ranijeg željeznog doba.
Rimljani su Istarski poluotok nazivali terra magica. Ime "Istra" potiče od ilirskog plemena Histri koji su živjeli na tom području. Rimljani su ih opisali kao gusare koje je bilo teško pokoriti. Konačno, nakon dvaju vojnih pohoda, 177. Rimljani pokoravaju Histre. Padom zapadnog Rimskog Carstva 476., Istru zauzimaju Langobardi i Ostrogoti. Krajem 6. stoljeća,[nedostaje izvor] dolaze Hrvati[nedostaje izvor] i grade svoja prva naselja. 789. Istra pada pod vlast Franaka. Godine 1267. postaje dio Mletačke Republike, a 1797. dio Habsburške Monarhije (kratkotrajno pod vlašću Napoleona od 1805. – 1813.).
Počevši od 1861., Poreč postaje glavni grad i sjedište regionalnog parlamenta u Austro-Ugarskom Carstvu. Prema Rapalskom ugovoru, od 1920. do 1943. Istra je dio Italije. U ovome razdoblju stanovništvo Istre podvrgnuto je prisilnoj talijanizaciji i mnogi Hrvati završavaju u zatvoru. Nakon Drugog svjetskog rata Istra je priključena Jugoslaviji, te je tako ujedinjena s maticom Hrvatskom. Velika većina Talijana protjerana je u matičnu zemlju.
Slavni pojedinci poput Roberta Kocha i pisca Jamesa Joycea živjeli su i radili u Istri. Pjesnik Dante Alighieri posjetio je i pisao o Istri nakon što ga je ona inspirirala.
Vrlo je razvijena prerađivačka industrija, s tradicijskom poljoprivredom, ribolov, izgradnja i proizvodnja građevnih materijala (vapno, cement, opeka, kamen), trgovina i prijevozništvo. Najrazvijenije grane industije su prerada metala, drva (namještaj), stakla, plastike, tekstila, duhana... Prema ekonomskim pokazateljima, vodeće djelatnosti su prerađivačka industrija, turizam i trgovina. Ulažu se veliki napori u poljoprivredu i proizvodnju ekološki uzgojene hrane, vina i uzgoj maslina. Bruto domaći proizvod županije je 2016. godine iznosio 2,93 milijardi eura, što je 6,3% BDP-a Republike Hrvatske a po osobi to iznosi 14 119 eura.[nedostaje izvor]
Istra je, prema izboru vodiča Flos Olei, osam puta birana za najbolju maslinarsku regiju u svijetu (2017. – 2024.).[5]
Organizirani turizam u Istri potječe još iz doba Rimljana, kada je car Vespazijan sagradio amfiteatar u Puli (Pulska arena) u svrhu zabave. Za vrijeme vladavine Austro-Ugarskog Carstva (1866.), članovi austrijske i mađarske kraljevske obitelji počeli su posjećivati lokalna mjesta i otkrili Poreč. Značajni napori su uloženi u razvoj turističke infrastrukture nakon završetka Drugog svjetskog rata. U kombinaciji s prirodnim ljepotama, bogatom povijesnom i kulturnom baštinom, sva uložena sredstva su se višestruko isplatila rezultirajući brzim razvojem zapadne obale Istre (Poreč, Rovinj, Umag, Novigrad, Vrsar i Fažana). Na istočnoj strani obale razvio se turističko središte Rabac a na jugoistoku Medulin i Ližnjan.
Istra je bila i još uvijek je najznačajnija turistička destinacija u Hrvatskoj, koja ugošćava goste iz zapadne i središnje Europe. Istra je najposjećenija turistička regija s 27 % svih posjetitelja u Hrvatskoj.[nedostaje izvor]
» |
Krasna zemljo, Istro mila Glas se čuje oko Raše, Slava tebi Pazin – grade Sva se Istra širom budi |
« |
Ivan Cukon |
- Amfiteatar u Puli
- Eufrazijeva bazilika
- Slavoluk Sergijevaca
- Herkulova vrata
- Crkva sv. Eufemije
- Augustov hram
- Mletačka utvrda u Puli (tzv. Kaštel)
- Nezakcij
- ↑ Dan Istarske županije, istra.hr, pristupljeno 25. rujna 2020.
- ↑ Hrvatski povijesni zemljovidi, Školska knjiga: Zagreb, 2006., ISBN 953-0-10877-X, str. 48.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2015. Pristupljeno 7. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ DZS 2011.
- ↑ Pavlović, Milan: Istra osmu godinu zaredom najjača maslinarska regija u svijetu glasistre.hr. Glas Istre. Objavljeno 4. listopada 2023.
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |