Ivan II. (III.) Aleksandrijski

Ivan II. (III.) Aleksandrijski Yoannis
Pravo ime	Iohannes, grč.: Γιάννης
Početak pontifikata	29. svibnja 505. AD (6. dana mjeseca paone 221. A.M. prema koptskom kalendaru)
Kraj pontifikata	22. svibnja 516. AD (27. dana mjeseca bashansa 232. A.M.)
Prethodnik	Ivan I. (II.)
Nasljednik	Dioskur II.
Rođen	? Egipat
Umro	22. svibnja 516. AD (27. dana mjeseca bashansa 232. A.M.) Aleksandrija, Egipat
Papinski grb
svetac
Slavi se u	Koptska Crkva Istočne pravoslavne Crkve
Spomendan	22. svibnja AD (27. dana mjeseca bashansa prema koptskom kalendaru)
sahranjen u crkvi sv. Marka u Baukalisu, Aleksandrija.
Portal o kršćanstvu

Papa Ivan II. (III.) Aleksandrijski, je 36. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka.

Dvojba oko imena

Istočna pravoslavna crkva ga, nakon smrti njegovog prethodnika pape Ivana I. (II.) (496. – 505. AD) navodi kao papu pod imenom Ivan III. čime potvrđuju priznavanje papinstva pape Ivana I. Talaie (481. – 482. AD), dok ga koptska crkva navodi kao Ivana II. jer ne priznaju, te odbacuju, kalcedonca Ivana I. Talaiju kao svoga papu.

Život

Nakon smrti pape Ivana I. (II.) 29. travnja 505. AD, biskupi Aleksandrije su se sastali sa svećenicima i vjernicima i 29. svibnja 505. AD izabrali Ivana za papu Aleksandrije pod imenom Ivan II. (III.). Ivan je bio redovnik koji je bio posvećen vjeri i kršćanstvu, i živio je samotnjački život u pustinji sve dok nije bio proglašen papom i patrijarhom Aleksandrije.
Bio je poznat kao autor mnogih hagiografskih spisa i propovijedi.
Bio je suvremenik rimskog cara Anastazija I., koji je preferirao ne-kalcedonske crkve, te Severa Antiohijskog, prvaka miafizitizma u Siriji.

Vjerovanje pape Ivana

Sačuvano je pismo Severa Antiohijskog o prirodi Krista koje je napisao papi Ivanu, a koje glasi:

"Isus Krist je, nakon sjedinjenja s tijelom, postao jedna priroda s jednom voljom bez odvojivosti, i vjerujem u istu onu vjeru (koju je propovijedao) pape Ćirila i pape Dikosura."

Ivan je odgovorio porukom koja je svjedočila jedinstvu Božje suštine i Njegovog trojstva. Također je proklamirao da je utjelovljenjem vječnog Sina Božjega, Božanska i ljudska priroda postala jedna, a ne više dvije prirode, bez razdvajanja, miješanja ili nedoumice. On je anatemizirao one koji razdvajaju dvije prirode, one koji ih pobrkaju i one koji su rekli da je trpeći razapeti Krist bio samo čovjek, kao i one koji kažu da je Njegova Božanska narav također trpjela i umrla. Rekao je da pravoslavna vjera treba ispovijedati Božju Riječ koja je propatila od tijela s kojim se sjedinila.

Isto kao i njegov prethodnik Ivan I. (II.) Aleksandrijski, bio je čvrst protivnik kalcedonskog vjerovanja i nastavio je održavati zajedništvo s onima koji su prihvatili Henotikonski edikt bizantskog cara Zenona, a sve, sljedeći put svoga pretodnika, bez nametanja formalne anateme na kalcedonsko vjerovanje. Na taj je način u velikoj mjeri nastavio održavati crkvu u miru.

Ostavština

Tijekom vremena kroz koje je obavljao dužnost pape i patrijarha aleksandrijskog, pored brige za vjernike i širenja evanđelja, vodio je brigu i o održavanju i građenju novih crkava.

Odlazak

Ivan II. je ostao na Tronu sv. Marka točno jedanaest godina i sedam dana i onda otišao u miru. Sahranjen je u crkvi sv. Marka u Aleksandriji.

Vanjske poveznice

• Papa Ivan II. (III.) (arapski)
• Popis aleksandrijskih patrijarha
• Ivan II.
• Odlazak sv. Ivana II.
• Lista papa Aleksandrije

Koptske pape Aleksandrije
prethodnik Ivan I. (II.)	Aleksandrijske pape 505. - 516. AD.	nasljednik Dioskur II.