Prijeđi na sadržaj

Murat II.

Izvor: Wikipedija

Murat II. (1404.3. veljače 1451.) bio je turski sultan.

Murat II.

Murat postaje sultan u 17. godini poslije smrti oca Mehmeda I. Njegova gotovo cjelokupna vladavina je ratno doba što se nalazi u potpunoj suprotnosti s ličnošću ovog sultana. Majka mu je bila gospa Emine.[1][2]

Nedugo poslije smrti Mehmeda Bizant objavljuje rat neiskusnom nasljedniku. Kada rat po to umiruće Carstvo krene loše ono uspijeva u njega na svojoj strani uvući Veneciju. Praktično ovaj rat završava 1430. godine kada su Solun osvojile turske postrojbe, ali manji sukobi su se vodili sve do 1432. godine.

S druge strane rat se također vodio s mađarsko-srpskom koalicijom na Balkanu i protiv Karamidskog emirata u Aziji. Povod za taj drugi rat postaje želja sultana za povratak dijela današnje Rumunjske natrag Turskoj kao što je to i bilo prije bitke kod Angore. Taj rat završava mirovnim sporazumom kojim se potvrđuje tadašnji status quo.

Na opće iznenađenje Murat potpisuje svoju abdikaciju 1444. godine u korist sina Mehmeda II.

Ipak sudbina nije dopustila mirni odlazak u mirovinu ovog čovjeka željnog mira. Tijekom te iste godine križarska vojska ulazi na teritorij Turske države i pobjeđuje vojsku neiskusnog Mehmeda II. Taj poraz dovodi do bune protiv mladog sultana sa zahtjevom povratka Murata na državno čelo. To se ostvaruje pa turska vojska pod vodstvom staro-novog sultana pobjeđuje križare 11. studenog 1444. godine u bitci kod Varne.

To poniženje svrgavanja Mehmed II. nije nikad zaboravio i nakon što Murat II. ponovno abdicira 1451. godine on se pobrinuo da ga nitko ne može pozvati nazad na državno čelo.

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Muratove su žene bile Alime, Fülane, Yeni, Hatidže Halime, Hüma i Mara Branković.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Yavuz Bahadıroğlu, Resimli Osmanlı Tarihi
  2. Leslie P. Peirce, The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire