Osmi križarski rat
| Osmi križarski rat | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Križarskih ratova | |||||||
 Smrt Luja IX. za vrijeme opsade Tunisa | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
 Kraljevina Francuska Kraljevina Napulj Kraljevina Navara
|
 Hafsidi
| ||||||
| Vođe | |||||||
| Luj IX. Tibalt II. Karlo I. Anžuvinac |
Muhammad I al-Mustansir | ||||||
| Vojne snage | |||||||
| nepoznato | nepoznato | ||||||
Osmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen 1270. godine kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. Vrlo brzo po stupanju na afričko tlo Luj umire od kuge, a veći dio vojske oboljeva. Vodstvo po smrti Luja IX. preuzima njegov brat Karlo I. Anžuvinac koji napuštaju Svetu Zemlju te križarska vojska odlazi natrag u Francusku.
Odlaskom francuskog kralja Luja IX. i završetkom Sedmog križarskog rata, Sveta zemlja je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez Antiohije, Bohemond IV., čijom pomoći Mongoli zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut (3. rujna 1260.) u kojoj mamelučki zapovjednik Bajbars nanosi poraz Mongolima. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje.
Dvadeset godina nakon Sedmog križarskog rata, pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, Luj IX. je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u Svetoj zemlji.[1] Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke križarskih država. Godine 1268. pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.[1]
Pod utjecajem Karla I. Anžuvinca Luj vodi vojsku prema Tunisu, gdje počinje velika opsada grada. Dana 25. kolovoza 1270. umire kralj Luj, nakon čega se njegova vojska našla u teškoj situaciji. Karlo I. Anžuvinac, Lujev brat, uskoro stiže u Svetu zemlju i sklapa mir te izvlači ponešto križara iz zarobljeništva. Vojska engleskog kralja Henrika III., pod vodstvom princa Edvarda, koja je krenula u pomoć Lujevoj vojsci, vraća se u Englesku.
- ↑ a b (engl.) The Crusades of St. Louis. Britannica. Pristupljeno 5. veljače 2016.