Prijeđi na sadržaj

Spojnica

Izvor: Wikipedija
-
Pravopisni znakovi

bjelina (   )
točka ( . )
upitnik ( ? )
uskličnik ( ! )
zarez ( , )
točka sa zarezom ( ; )
dvotočje ( : )
trotočje ( )
zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( / / ) ( { } ) ( < > )
spojnica ( - )
crtica ( )
kosa crta ( / )
izostavnik ( ' ) ( )
navodnici ( „ ” ) ( » « ), polunavodnici (‘ ’)
zvjezdica ( * )
članak, paragraf ( § )
znak at ( @ )
postotak (%), promil ()

Matematički znakovi

operatori ( + ) ( ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / )
jednakosti ( = ) ( ) ( ) ( )
odnosi ( > ) ( < ) ( ) ( )

Ostali znakovi

stupanj ( ° )
tilda ( ~ )
križić ( )
obrnuta kosa crta ( \ )
povisilica ( # )
znak et ( & )
bullet ( )
donja crta ( _ )
uspravna crta ( | )

Spojnica ( - ) razgodak je kojim se raščlanjuju ili povezuju riječi, a piše se bez bjelina s obiju strana, za razliku od crtice.

Uporaba u jeziku

[uredi | uredi kôd]

Spojnica se koristi za raščlanjivanje riječi, bilo na slogove, glasove, morfeme i ostale dijelove:

  • knji-ga, dje-voj-ka, pro-lje-će, zla-to (slogovi)
  • z-d-r-a-v-lj-e, s-r-e-ć-a, j-e-z-i-k (glasovi ili fonemi)
  • glav-ic-a, stan-ar-sk-i, sol-i-ti (morfemi)
  • do-, nad-, iz-, ne-, po-, pod-, polu-, pra-, protu-, su-, za- (prefiksi)
  • -an, -ovan, -evan, -nat, -ice, -ki, -aći (sufiksi)

Spojnica se koristi i između skupa riječi od kojih je jedan pisan brojkom, a drugi slovima:

70-ih godina (sedamdesetih), 20-godišnjica (dvadesetogodišnjica), 15-godišnjak (petnaestogodišnjak)

Spojnica se koristi i u sklanjanju nekih kratica:

HAZU-a, UN-u, NATO-vu

Spojnica se koristi u polusloženicama:

  • spomen-ploča, lovor-vijenac, Ivanić-Grad, kad-tad, Smail-aga, gore-dolje, Brlić-Mažuranić

Rastavljanje riječi na kraju retka

[uredi | uredi kôd]

Spojnica se koristi i u rastavljanju riječi ako cijela riječ ne može stati u jedan redak. Poznato je pravilo da se u idući red ne prenosi nijedan skup kojime ne počinje neka riječ.

  • pri rastavljanju se ne rastavljaju jednosložne riječi (stol, čaj, kruh, tlo)
  • u novi se redak ne prenosi jedno slovo ili sam suglasnički skup (djel-o, subje-kt nego dje-lo, su-bjekt)
  • u hrvatskim i stranim riječima ne odvajaju se dvoslovi koji označavaju jedan glas (Go-ethe, rad-ža, stan-je, vol-ja nego Goe-the, ra-dža, sta-nje, vo-lja)
  • složenice se rastavljaju po svojim sastavnim dijelovima (pot-predsjednik, nad-državni, pre-gledati), a ako nisu jasni, rastavljaju se kao obične riječi (u-ze-ti, ra-zu-mje-ti)
  • polusloženice se rastavljaju na mjestu gdje se nalazi spojnica tako da se ostavlja spojnica koja bješe sastavni dio složenice u prvom redu, a u drugome spojnica koja označava rastavljanje:
spomen-
-ploča