Prijeđi na sadržaj

Topusko

Koordinate: 45°17′N 15°58′E / 45.29°N 15.97°E / 45.29; 15.97
Izvor: Wikipedija
Topusko

grb
Država Hrvatska
Županija Sisačko-moslavačka

NačelnikIvica Kuzmić
Naselja16 općinskih naselja

Površina198,7 km2[1]
Površina središta3,3 km2
Koordinate45°17′N 15°58′E / 45.29°N 15.97°E / 45.29; 15.97

Stanovništvo (2021.)
Ukupno2222 [2]
– gustoća11 st./km2
Urbano878
– gustoća266 st./km2

Odredišna pošta44400 Glina [3]
Stranicatopusko.hr

Zemljovid

Topusko na zemljovidu Hrvatske
Topusko
Topusko

Topusko na zemljovidu Hrvatske

Topusko je općina u Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Topusko se nalazi na samoj granici između Korduna i Banovine, u slikovitom predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju između Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Cestovnim prometnicama naselje je povezano s većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).

U okolici Topuskog nalaze se i poznati izvori hladne pitke vode: vrelo Mollinari, Benkovo i Jelačićevo vrelo. Posebno značajni, i po čemu je Topusko poznato, su termalni izvori. Postoje tri glavna izvora i nekoliko manjih, a izbijaju na površinu iz dubine od otprilike 1500 metara i vulkanskog su podrijetla. Medicinska primjena tople vode posljedica je tisućljetnog iskustva, ali je njeno djelovanje objašnjeno tek u novije vrijeme. Ona podražajno djeluje na reorganizaciju organizma i u tijelu mobilizira niz obrambenih čimbenika, a sastojci mineralne vode djeluju i farmakološki. Prema kakvoći izvori termalnih voda u Topuskom nalaze se pri vrhu ljestvice u Europi.[4]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Općina Topusko je po Popisu stanovništva iz 2001. godine brojila 3219 stanovnika, što je otprilike polovica prijeratnog broja. Prema etničkoj strukturi, većinsko stanovništvo su Hrvati (63,5 %), a značajan udio čini srpska manjina (29,6 %). Samo naselje Topusko ima 798 stanovnika. U stvarnosti je taj broj nešto veći, jer je dosta mještana službeno prijavljeno kao stanovnici okolnih sela, u kojima još nije dovršena obnova.

Općina Topusko: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
9148
9945
9793
10688
11493
12090
12067
13070
10123
10435
9746
8513
7320
6824
3219
2985
2222
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Vrginmost koja je 1996. promijenila ime u Gvozd. Od 1857. do 1880. sadrži dio podataka za općinu Gvozd. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Topusko: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
84
133
153
280
449
408
580
662
793
1057
1432
1587
798
945
878
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1869. i 1880. podaci su sadržani u naselju Ponikvari. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Općinska naselja

[uredi | uredi kôd]

Općini uz središnje naselje pripada i 15 okolnih sela: Batinova Kosa, Bukovica, Crni Potok, Donja Čemernica, Gređani, Hrvatsko Selo, Katinovac, Mala Vranovina, Malička, Pecka, Perna, Ponikvari, Staro Selo Topusko, Topusko, Velika Vranovina, Vorkapić.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U 4. i 5. stoljeću nadiru Goti i Langobardi, u 6. stoljeću Slaveni i Avari, a u 8. st. Franci. U 10. st. dolaze i Mađari, pa 1097. u bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. početkom 13. st. daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Godine 1334. povijesni dokumenti spominju prvu crkvu u Topuskom, crkvu sv. Nikole, koja se je nalazila na Nikolinu brdu.[5] Cistercitski samostan i opatija s početka 13. st. s veličanstvenom samostanskom crkvom Blažene Djevice Marije zaštitni su znak topuskog kraja.[5] Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I. prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima 1565. godine.[5] Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.

Početkom 19. st. Topusko je potpalo pod francusku vlast, a nakon 1813. ponovo je u Vojnoj krajini. Tad počinje razvoj Topuskog kao kupališta, a jedan od najzaslužnijih ljudi u tom smislu bio je pukovnik Ivan Nestor. U 19. st. rade se mnoga znanstvena ispitivanja termalnih vrela. Njihov ljekovit učinak postaje sve poznatiji, pa sve više uglednih i poznatih ljudi onoga doba posjećuje toplice pa one postaju pomodno sastajalište. Ukinućem Vojne krajine (1881. godine), Topusko i okolica postaju dio banske Hrvatske. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20. st. izgrađeni su vodovod i željeznica. Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina. Mnogi su se botaničari i kroničari Topuskog s neskrivenim oduševljenjem divili ljepoti krajolika i spokoju podneblja, ističući Opatovinu kao perivoj u podnožju Nikolina brda, ulicu lipa, brojne platane, egzotične vrste drveća (ginko biloba, sekvoje i dr).[6]

Tijekom Drugoga svjetskoga rata, u Topuskom je 8. i 9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje ZAVNOH-a.

Prema srpskim izvorima, za trajanja velikosrpske pobune, hrvatske su policijske snage uspjele proći preko područja gvoške općine 4. srpnja i ušle u Topusko.[7]

U Domovinskom ratu Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Hrvatski branitelji teško su izdržavali. Nakon teškog bombardiranja, u rujnu 1991. godine zauzele su ga srpske snage. Zauzele su ga 14. rujna.[8] Nakon velikosrpske okupacije dijeli sudbinu ostalih okupiranih krajeva. Sve hrvatsko stanovništvo je prognano, katolički objekti uništeni, a okolna sela posve uništena. Mnoge poznate zgrade u mjestu, kao što su zgrada Vojnog lječilišta ili Blatne kupke sa zgradom lječilišne restauracije su razorene.[9]

Postoje mnoge indicije koje ukazuju na to da su evakuirani i okruženi Srbi bili planirana stupica za hrvatske snage. Računali su na osvetničko ponašanje hrvatskih snaga i gubitak stega. Tako je iako su pobunjeni Srbi gubili na svim bojištima u Oluji, velikosrpski ideolozi iz Beograda namjeravali su od Topuskog napraviti novu Srebrenicu, čime bi optužili hrvatsku stranu i svijetu "pokazalii kako su ovdje svi isti i kako nema nevinih". Teze su iznijeli i hrvatski i srbijanski (dugogodišnji pripadnik jugoslavenske kontraobavještajne službe, pa kontraobavještajac Srbije i krajinskih Srba Slobodan Lazarević, časnik vojske pobunjenih Srba u sektoru Sjever, na stalnoj vezi s čelnicima srbijanske državne sigurnosti Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem) analitičari. Pobunjeni Srbi, kod kojih su paniku i dezorijentiranost stvorili sami Martić, pravoslavni svećenici i Milošević, bili su dovedeni u situaciju okruženosti. Tome je pridonijela i činjenica da su svi "bili svjesni da u pobunjeničkom prostoru nije bilo nevinih i da će ih, ako ostanu, sustići osveta". Iz Srbije su pak nagovarani su da ostanu i izdrže do dolaska obećane pomoći, no vrlo je izvjesno da jer je ta pomoć na tom bojištu kasnila, to bilo zbog očekivane propagandne svrhe: okruženi pobunjenici i očekivana osveta hrvatskih snaga.[10]

Gvozd, Topusko i Glina.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Turizam je osnovna gospodarska grana uz razvijeno poljodjelstvo.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
  • Gotički portal (visok 23 m), zadnji ostatak srednjovjekovne cistercitske opatije;
  • Spomen-dom ZAVNOH-a, teško oštećen 1991. godine;
  • Župna crkva Sv. Marije od pohoda, sagrađena 1829. godine u klasicističkom stilu. U Domovinskom ratu minirale su je srpske snage, ali je danas u potpunosti obnovljena.
  • crkva sv. Nikole, građena od 1830. do 1835., koju su u vrijeme velikosrpske agresije srpski agresori potpuno srušili rujna 1991.; obnavljana od 1997. do 2000.

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]
  • Osnovna škola „Vladimir Nazor”[11]
  • Srednja škola Topusko[12]

Šport

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Topusko

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2005. Pristupljeno 17. lipnja 2005.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. a b c Tomislav Vuković: Oboružani topuzima optimizma i vjere, Glas Koncila, 1. veljače 2015.
  6. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. listopada 2005. (Wayback Machine)
  7. (srp.) Čitali smo za VasArhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.
     
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  8. Kronologija 1991. godineArhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine) UVJSP Alfa, , pristupljeno 1. prosinca 2015.
  9. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. listopada 2005. Pristupljeno 17. lipnja 2005. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. Denis Romac: Milošević je od Topuskog želio napraviti SrebrenicuArhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine), Zadarski list, 3. lipnja 2009., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  11. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. lipnja 2007. (Wayback Machine)
  12. [3]Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2019. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]