Arambourgiania
| Arambourgiania | |
|---|---|
| |
| Odljev holotipa | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Sauropsida |
| Red: | Pterosauria |
| Podred: | Pterodactyloidea |
| Porodica: | Azhdarchidae |
| Rod: | Arambourgiania Nesov et al., 1987 |
| Sinonimi | |
|
Titanopteryx Arambourg, 1959 (zauzet) | |
Arambourgiania je pterosaur koji je tokom kasne krede (maastricht) nastanjivao Jordan. Bio je jedan od najvećih pripadnika te grupe.
Tokom ranih četrdesetih željeznički radnik je tokom radova na liniji Amman-Damask u blizini grada Russeifa pronašao fosilnu kost dugu preko pola metra. Nju je 1943. preuzeo direktor obližnjeg rudnika fosfata, Amin Kawar, koji ju je nakon rata pokazao britanskom arheologu Fieldingu. To je izazvalo određenu količinu publiciteta (kost je pokazana čak i jordanskom kralju Abdullahu I), ali je, još važnije, učinilo naučnu zajednicu svjesnom tog otkrića.
Fosil je 1953. poslan u Pariz, gdje ga je pregledao Camille Arambourg pri Nacionalnom prirodoslovnom muzeju (Muséum national d'histoire naturelle). On je 1954. zaključio da je u pitanju bila kost zapešća divovskog pterosaura. 1959. je stvorio novi rod i vrstu: Titanopteryx philadelphiae. Naziv roda na grčkom znači "titansko krilo"; naziv vrste odnosi se na antičko ime Ammana - Philadelphia. Arambourg je dozvolio izradu gipsanog odljeva i potom poslao fosil nazad u rudnik fosfata; ta činjenica kasnije je zaboravljena i kost se dugo vremena smatrala izgubljenom.
Douglas A. Lawson je 1975. godine, istražujući srodnog Quetzalcoatlusa, zaključio da kost nije pripadala zapešću, već da je bila vratni pršljen.
Ruski paleontolog Lev Nesov je tokom osamdesetih obaviješten da je Günther Enderlein 1934. dao naziv Titanopteryx jednoj muhi iz porodice Simulidae. Prema tome, 1987. je preimenovao taj rod pterosaura u Arambourgiania u Arambourgovu čast. Međutim, naziv "Titanopteryx" neformalno se zadržao na Zapadu, djelimično stoga što su mnogi smatrali da je novi naziv nomen dubium.
Tokom rane 1995. paleontolozi David Martill i Eberhard Frey otputovali su u Jordan u pokušaju da razjasne situaciju. U kredencu u uredu Jordanske kompanije za rudnike fosfata otkrili su još pterosaurskih kostiju: manji pršljen i proksimalne i distalne ekstremitete falange krila, ali ne i prvobitni primjerak. Međutim, nakon njihovog povratka u Evropu, inžinjer Rashdie Sadaqah, koji je radio u tom rudniku, proveo je dodatna istraživanja i 1996. ustanovio da je ta kost 1969. prodata geologu Haniju N. Khouryju, koji ju je 1973. donirao Univerzitetu u Jordanu; još uvijek je postojao u kolekciji tog instituta i Martill i Frey su ga mogli ponovo istražiti.
Holotip, VF 1, sastoji se od veoma izduženog vratnog pršljena, vjerovatno petog. Središnji dio danas nedostaje; izvorni primjerak bio je dug 62 centimetra, ali je izrezan na tri dijela. Veći dio fosila sastoji se od unutrašnje ispune odnosno matrice; tanki koštani zidovi nedostaju na većini površine. Također je nedostajao i djelić sa stražnjeg kraja pršljena. Frey i Martill su, koristeći relativni položaj najmanjeg promjera osovine petog vratnog pršljena Quetzalcoatlusa, procijenili ukupnu dužinu pršljena na 78 cm. Iz toga je opet ukupna dužina vrata procijenjena na oko tri metra. Relativno uzak pršljen potom je dužinski uspoređen sa pršljenom Quetzalcoatlusa, dužine 66 centimetara, što je rezultiralo omjerom od 1,18. Frey i Martill su 1998. godine, primijenivši taj omjer na ukupnu veličinu, zaključili da je raspon krila roda Arambourgiania iznosio dvanaest do trinaest metara, u usporedbi sa deset do jedanaest metara kod Quetzalcoatlusa, te je zbog toga Arambourgiania postala najveći do tada poznati pterosaur. Kasnije procjene davale su umjerenije rezultate, ponekada čak samo sedam metara.[1]
Frey i Martill odbacili su prijedlog da je Arambourgiania nomen dubium ili sinonim za Quetzalcoatlusa i potvrdili su njegovu punovažnost u odnosu na "Titanopteryxa".
Nesov je 1984. smjestio tu vrstu u potporodicu Azhdarchinae, koja je dio Pteranodontidae; iste ju je godine Kevin Padian smjestio u Titanopterygidae. Oba koncepta više se ne koriste, budući da se slične vrste sada obično svrstavaju u Azhdarchidae.
- ↑ Pereda-Suberbiola, Xabier; Bardet, N., Jouve, S., Iarochène, M., Bouya, B., and Amaghzaz, M. (2003). "A new azhdarchid pterosaur from the Late Cretaceous phosphates of Morocco". In: Buffetaut, E., and Mazin, J.-M. (eds.). Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society of London, Special Publications, 217. p.87
- Arambourg, C. (1959). "Titanopteryx philadelphiae nov. gen., nov. sp. Ptérosaurien géant." Notes Mém. Moyen-Orient, 7: 229–234
- Frey, E. & Martill, D.M. (1996). "A reappraisal of Arambourgiania (Pterosauria, Pterodactyloidea): One of the world's largest flying animals." N.Jb.Geol.Paläont.Abh., 199(2): 221-247
- Martill, D.M., E. Frey, R.M. Sadaqah & H.N. Khoury (1998). "Discovery of the holotype of the giant pterosaur Titanopteryx philadelphiae Arambourg 1959, and the status of Arambourgiania and Quetzalcoatlus." Neues Jahrbuch fur Geologie und Paläontologie, Abh. 207(1): 57-76
- Nesov, L.A., Kanznyshkina, L.F., and Cherepanov, G.O. (1987). "Dinosaurs, crocodiles and other archosaurs from the Late mesozoic of central Asia and their place in ecosystems." Abstracts of the 33rd session of the All-Union Palaeontological Society, Leningrad, pp. 46–47. [In Russian]
- Steel, L., D.M. Martill., J. Kirk, A. Anders, R.F. Loveridge, E. Frey, and J.G. Martin (1997). "Arambourgiania philadelphiae: giant wings in small halls." The Geological Curator, 6(8): 305-313