Prijeđi na sadržaj

Erik XII od Švedske

Izvor: Wikipedija
Erik
Erikov pečat
Švedski kralj
Vladavina 1290. - 1318.
Prethodnik Magnus IV
Nasljednik Magnus IV
Supruga Beatrix od Wittelsbach-Brandenburga
Puno ime
Erik Magnusson
Dinastija Bjelbo
Otac Magnus IV
Majka Blanche od Namura
Rođenje 1339.
?
Smrt 20. jun 1359.
?
Vjera katolik

Erik rođen kao Erik Magnusson (?, 1339.- ?, 20. jun 1359.), bio je kratkotrajni švedski kralj od 1356. do 1359. koji je umro mlad sa svega dvadeset godina najvjerojatnije od kuge.[1]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Erik je rođen kao najstariji sin kralja Magnusa IV (Magnus Eriksson), otac ga je 1344.[2] kad je jedva navršio četiri godine proglasio - švedskim prijestolonasljednikom, najvjerojatnije da zaobiđe i tako izigra kasniji obavezni izbor na Dijeti.[1]

Njegov otac navukao je na sebe bijes švedskog plemstva povećanjem poreza i novim zakonodavstvom 1350. kojim je smanjio ekonomsku moć crkve i zemljišne aristokracije.

Erik se tad pojavio kao lider opozicije, pomagane od danskog kralja Valdemara IV i pape Inocenta VI.[2] U to vrijeme se 1356. oženio sa Beatrix od Wittelsbach-Brandenburga[1] kćerkom cara Svetog Rimskog Carstva Ludwiga IV.

Erik se otvoreno pobunio protiv oca i proglasio sebe kraljem 1356., nakon izmirenja s ocem, ovaj mu je dao pola kraljevstva da upravlja njime.[2] Erik je iznenada umro 1359., nedugo nakon njega umrla je i njegova žena u visokom strupnju trudnoće, dok su liječnici uzalud pokušali spasiti dijete carskim rezom.[1]

Po onodobnim glasinama oboje se ubijeni po nalogu Erikove majke - Blanche, ali je najvjerojatnije da su pomrli obolivši od kuge.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Erik Magnusson (švedski). Historiska Personer. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-09. Pristupljeno 01. 09. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Birger Magnusson (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 01. 09. 2015. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Magnus IV Magnus IV