Han Gang
 Han Gangkor. 한강 | |
|---|---|
_DreaminG_%EB%B9%84%EC%A0%84%EA%B0%95%EC%97%B0%EC%9B%8C%ED%81%AC%EC%83%B5_-23_%EC%86%8C%EC%84%A4%EA%B0%80_%ED%95%9C%EA%B0%95_46s.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 27. 11. 1970. Gwangju |
| Opus | |
| Jezik | korejski |
| Znamenita djela | |
| Nagrade | |
| |
| Potpis | |
 | |
Han Gang (Gwangju, 1970.), južnokorejska književnica, prvenstveno romanopisac.
Rođena je 27. studenog 1970. u Gwangju, kći je pisca Han Sung-wona.[1] Njezini omiljeni pisci kao dijete i u mladim godinama su bili Kang So-cheon, Ma Hae-song, Astrid Lindgren, Fjodor Dostojevski, Boris Pasternak, Lim Chul-woo.[1] Nakon završetka srednje škole za djevojke Pungmoon, upisala je Odsjek za korejski jezik i književnost na Univerzitetu Yonsei i diplomirala je 1993 godine[1] dok je radila kao reporterka u časopisu Samteo.[2] Godine 1993. debitirala je kao pjesnik objavljujući četiri pjesme, uključujući „Zimsko vrijeme u Seulu”. 1994. godine napravila je svoje prve korake kao prozaik s „Crvenim sidrom”, pobijedivši na proljetnom književnom natjecanju Seoul Shinmun.[2] Nakon objavljivanja svoje prve duže proze „Yeosuova ljubav” 1995. dala je otkaz. Svoj prvi roman „Crni jelen” je objavila 1998.[1] 1998. godine sudjelovala je u Međunarodnom programu pisanja na Univerzitetu Iowa.
Nakon debija, nastavila je pisati djela te je od 2007. do 2018. predavala teoriju stvaranja fikcije budućim piscima na Odsjeku za medijsku kreaciju Nacionalnog univerziteta u Seulu.[2] U maju 2016. njezin roman „Vegetarijanka” je odabran kao dobitnik međunarodne nagrade Man Booker zajedno s Deborom Smith, koja je prevela knjigu na engleski.
Godine 2018. je napisala prilog za umjetnički projekt Future Library škotske umjetnice Katie Paterson. Plan je predviđao da zbirka bude objavljena 2114. godine u antologiji od sto tekstova. Do tada će se rukopis čuvati neobjavljen i nepročitan u Deichmanske biblioteke u Oslu. Hanov prilog nosi naslov Dear Son, My Beloved.[3] Dana 10. oktobra 2024. dodijeljena joj je Nobelova nagrada za književnost.[4]
| “ | Za njezinu intenzivnu pjesničku prozu koja se suočava s historijskim traumama i otkriva fragilnost ljudskog života. | ” |
Trenutno živi u Seulu.
Njezina braća, Han Dong-rim i Han Kang-in, su također poznati korejski pisci.[5] Poznato je da od djetinjstva ima izvrsne glasovirske i pjevačke vještine.[2]
Njezin stil je prepoznatljiv po laganom dodiru, po prilično eksperimentalnom tekstualnom pristupu i po pristupu teškim temama egzistencije, posebice ženskom pitanju u patrijarhalnom društvu i nekim događajima iz 20. vijeka izbačenim iz južnokorejske kolektivne memorije.[6]
- Ledeni cvijet, 1993.[α 1]
- Zimsko vrijeme u Seulu 6, 1993.[α 2]
- Daščara, 1993.[α 3]
- Zimsko vrijeme u Seulu 12, 1993.[α 4]
- Jun, 1995.[α 5]
- Ostavila sam večeru u ladicu, 2013.[α 6]
- Crveno sidro, 1994.[α 7]
- Yeosuova ljubav, 1995.[α 8]
- Plod moje žene, 2000.[α 9]
- Moje ime je suncokret, 2002.[α 10]
- Povijest crvenog cvijeta, 2003.[α 11]
- Mala vila groma, 2007.[α 12]
- Kutija suza, 2008.[α 13]
- Vječnost sa žutim motivima, 2012.[α 14]
- Crni jelen, 1998.[α 15]
- Tvoje hladne ruke, 2002.[α 16]
- Vegetarijanka, 2007.[α 17]
- Vjetar puše, kreni, 2010.[α 18]
- Čas grčkog, 2011.[α 19]
- Dječak dolazi, 2014.[α 20]
- Bijelo, 2016.[α 21]
- Nemoj reći zbogom, 2021.[α 22]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 (en) „Han Kang. South Korean writer”. Britannica. 10. 11. 2024. Pristupljeno 14. 11. 2024.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 (en) Sangkyu, Lee (10. 10. 2024). „Who is Han Kang?”. Maeil Business Paper. Pristupljeno 14. 11. 2024.
- ↑ (en) Park, Ed (27. 5. 2019). „Han Kang hands over book to Norway's 'Future Library' project”. The Korea Times. Pristupljeno 14. 11. 2024.
- ↑ (en) Park, Ga-young (11. 10. 2024). „Han Kang: From blacklist to Nobel laureate”. The Korea Herald. Pristupljeno 11. 10. 2024.
- ↑ (en) Lo, Zabrina (15. 10. 2024). „Han Kang is the first Asian woman to win the Nobel Prize in Literature”. Tatler. Pristupljeno 14. 11. 2024.
- ↑ (en) Kim, E. Tammy (10. 10. 2024). „Han Kang’s Experimental Touch”. The New Yorker. Pristupljeno 14. 11. 2024.
