Jakov Pravedni
| Sveti Jakov Pravedni | |
|---|---|
 ikona Jakova | |
| Mučenik, Božji brat (Adelphotheos) | |
| Rođen/a | nepoznato |
| Umro/la | 62 ili 69[1], Jeruzalem |
| Štuje se u | cjelokupno kršćanstvo |
| Kanoniziran/a | pre-kongregacija |
| Kalendar svetaca | 3. maj (rimokatolici), 1. maj (anglikanski), 23. oktobar (luterani), (Episkopalna crkva u SAD) |
| Kontroverza | Jakov se ponekad identificira sa Jakovom Alfejem i Jakovom Mlađim. Postoje nesuglasice o prirodi veze sa Isusom. |
Jakov Pravedni (hebrejski: יעקב Yaʿaqov, tiberijski hebrejski Yaʿăqōḇ, grčki: Iάκωβος Iákōbos), također poznat kao Jakob iz Jeruzalema, Jakov Božji brat (Adelpthoeos) ili Jakob, brat Gospodinov je bio vođa jevrejskih kršćana nakon Isusove smrti.
Smatra se autorom Poslanice Jakovljeve u Novom zavjetu, i Apostolskog ukaza koji se spominje u Djelima apostolskim. Pripisuju mu se i neka apokrifna dela.
Pogubljen je 62. godine, kada je prvosvećenik Jeruzalema Anan ben Anan osudio njega i još nekolicinu na smrt kamenovanjem, zbog optužbe da su kršili Mojsijev Zakon.
Mnogi izvori ga navode kao Isusovog brata; historičari su te navode ponekad tumačili metaforički, smatrajući kako je Jakov "duhovni brat" ili možda bliski rođak. Najstarija kršćanska liturgija, Liturgija Svetog Jakova, naziva ga "bratom Božjim" (Adelphotheos).[2]
Podaci o njegovom životu su relativno oskudni, a izvori se uglavnom svode na Novi zavjet, odnosno Djela apostolska, apokrife, jevrejskog pisca Flavija Josipa kao i ranog kršćanskog pisca Hegesipa.
Jakob je živio u Jerusalimu. Neki izvori ga navode kao Isusovog mlađeg brata, ili polubrata, preko oca Josifa.[3] Kanonaska evanđelja ga pominju kao jednog od četvorice Isusove braće ("Jakov, Josija, Simon i Juda").[4][5] Drugo otkrivenje po Jakovu, apokrifni spis iz 2. vijeka, navodi da je ime njegovog oca Teuda.[6] Isti izvor Isusa naziva njegovim polubratom, jer "isto ih je mlijeko hranilo".[6] Pseudo-Ingacijeva pisma ga opisuju »da je licem silno sličan Gospodinu Kristu«.[7] Eusebije ga naziva "jednim od braće Gospodnje" i prenosi da su ga zvali "sinom Josifovim".[8]
Ponekad se poistovećuje sa Jakovom mlađim, a nekad se smatra da su u pitanju različite osobe. U svakom slučaju, bio je jedan od najbližih Isusovih učenika.
_(14598407958).jpg)
Jakov nije bio apostol (poslanik), jer nije nigde odaslat širiti evanđelje, već je ostao u Jeruzalemu kao glava crkve. Evanđelje po Tomi prenosi da je Isus ostavio upute da nakon njegove smrti Jakov preuzme vođstvo zajednice:
Učenici rekoše Isusu: "Znamo da ćeš nas napustiti; tko će nam tada biti vođa?" Isus im odgovori: "Gdje god da se nalazite idite k Jakovu pravednom, radi kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."
– Evanđelje po Tomi, izreka 12.
Nakon Isusovog pogubljenja, Jakov je živeo u Jerusalimu sa braćom i majkom Marijom (Dela 1,14). Jakov je postao vođa jerusalimske hrišćanske zajednice.[8] Hegesip ga opisuje kao vegetarijanca.[9] On o njemu kaže:
Brat Gospodnji, Jakov, dobio je upravu nad Crkvom zajedno sa apostolima. Svi, od vremena Gospoda pa do sada, njega nazivaju Pravedni. Ime Jakov tada su mnogi imali, a ovaj je bio svet još od majčine utrobe. Nije pio vina ni piva, nije jeo masnu hranu, brijač se nije dotakao njegove glave, nije se ukrašavao uljem i nije odlazio u banje. Njemu je bilo dopušteno da udje u svetinju nad svetinjama. Nije nosio ništa vuneno, samo običnu lanenu odeću. U hram je ulazio sam, i videli su ga kako kleči nad kolenima i moli se za otpuštenje grehova naroda. Kolena mu behu prepuna rana i ličila su na kolena kakva imaju kamile. Zbog takvog života beše prozvan Pravedni i Ovlije, što znači „zaštitnik naroda".[8]
– Hegesip
U najstarijem (pretpavlovskom) razdoblju Isusovog pokreta, Jakov se nedvosmisleno pojavljuje kao „stub“ Jerusalimske zajednice, kao Isusov naslednik i najvažniji sledbenik.[10] Jakovljev dom je bio okupljalište prvih hrišćana u Jerusalimu. Dela apostolska prenose kada su Pavle iz Tarza i njegovi pratioci došli u Jerusalim, otišli su Jakovu, kod koga "dođoše svi prezviteri".[11] Kada se sveti Petar izbavio iz tamnice, poručivao je da se to javi "Jakovu i braći" (Dela 12,17).
Jakov je predsedavao Apostolskim Saborom oko 49. godine, koji je pokušao da reši spor Pavlove i judeohrišćanske frakcije. Pavle iz Tarsa je smatrao da nejevreje treba osloboditi poštovanja jevrejskog zakona. Nasuprot njemu, neki jevreji hrišćani su govorili: "ako se ne obrežete, po običaju Mojsejevu, ne možete se spasti". Okupljeni "apostoli i prezviteri sa svom Crkvom" su prihvatili Jakovljev kompromisni predlog kao zaključak sabora:
Ja smatram da se ne prave teškoće onima od neznabožaca koji se obraćaju Bogu, nego da im se napiše da se čuvaju od nečistota idolskih i od bluda i od udavljenoga i od krvi (i ono što njima nije milo drugima da ne čine).[11]
– Jakov
Jakovljeva uloga i važnost se ne dovodi u pitanje u najstarijim hrišćanskim dokumentima, poput Pavlovog pisma Galatima, Evanđelju po Tomi ili Delima apostolskim.[10] Propovijedanja Petrova ga nazivaju episkopom episkopa čitave Crkve (episcopus episcoporum).[7] Irenej ga naziva »protoepiskopom« Crkve Majke u Jeruzalemu[7], koju naziva »metropolom građana Novog Saveza«.[12]
Zbog njegove velike vrline, još za života je nazvan Pravedni.[8]
Nakon smrti rimskog prokuratora Festusa 62. godine, novi prokurator Albinus beše na putu, a "Judeja beše u besporetku".[8] Jakov je tih dana običavao govoriti narodu u jerusalimskom Hramu.[6] Jakov je imao veliki ugled među Jevrejima, a neki ga već držaše prvosveštenikom Jerusalima,[13] što je uznemirilo jevrejske vođe.[8] Vazalni judejski kralj Agripa II tada je smenio prvosveštenika Josifa sa čela Hrama postavivši Anana za prvosvećenika.[14]
Apokrifi prenose da je kobnog dana "mnoštvo bilo uznemireno", a Jakov je održao posebno žestok govor.[6] Govorio je o uskrslom Isusu "koji želi da postanete slobodni ljudi sa mnom, nakon što se uzdignete iznad svake vlasti".[6] Također je govorio o uništenju hrama:
Zato kažem vam: Evo, dao sam vam vašu kuću, za koju kažete da ju je Bog podigao, tu kuću u kojoj vam je obećao dati naslijeđe. Tu ću kuću osuditi na uništenje i ismejaću sve neznalice.[6]
– Jakov Pravedni
Novi prvosveštenik Anan ben Anan toga dana sazva Sanhedrin u jeruzalemskom Hramu i osudi Jakova i još nekolicinu na smrt kamenovanjem, zbog optužbe da su prekršili jevrejski Zakon. Josif Flavije o tome piše:
Anan, o kome smo govorili, uzeo je prvosveštenstvo. On beše čovek hrabar i veoma drzak. Pripadao je sadukejima, koji su bili stroži u osuđivanju protivnika od svih ostalih Jevreja. Taj Anan pomisli da je tada došao dobar tren jer Fest beše mrtav, a Albin je još bio na putu, te sazva Sinedrion, i optuži pred njim Jakova, brata Isusovog, i još neke sa njim za kršenje zakona. Tada je odlučeno da budu kamenovani.[15]
Zabeleženo je da je Jakov uoči presude sudijama rekao:
Zato, kažem vam, sudije, vama će biti suđeno. Niste poštedeli, a sami ste bili pošteđeni.[6]
– Jakob Pravedni
Prema Eusebiju, "književnici i fariseji" su tražili od Jakova da pred "velikim mnoštvom naroda", koje se okupilo na dan Pashe, održi govor protiv zablude o Hristu.[8] Književnici i fariseji odvedoše Jakova na vrh hrama da govori, ali on, nasuprot njihovom očekivanju, "prouznese pred narodom smelu i slobodnu reč" i potvrdi svoju veru u Hrista.[8]
.jpg)
Euzebije prenosi Egezipov opis Jakovljeve smrti:
Tada se oni popeše na hram i baciše pravednika. Onda pozvaše masu naroda da kamenuje Jakova, a on, pavši sa visine, samo je uspeo da klekne, pa reče: „Gospode Bože! Oče, molim Te, oprosti im jer ne znaju šta rade". Dok su bacali kamenje na njega, jedan od sinova Rehava, povika: „Stanite! Šta to činite? Zar ne vidite da se pravednik moli za vas". Tada se približi jedan od onih koji su valjali sukno, i jako udari drvenim štapom pravednika po glavi. Jakov od toga umre. Sahranili su ga na tom mestu pored hrama.[8]
Drugo otkrivenje po Jakovu prenosi da su sveštenici jednoglasno doneli odluku da ga ubiju, nakon čega daje dirljiv opis Jakovljeve smrti:
Toga dana svi se ljudi uznemiriše, i pokazaše da nisu uvjereni. A on ustade i nastavi tako govoriti. I uđe ponovo istoga dana i govoraše nekoliko časova. A ja sam bio sa svećenicima, i nisam ništa otkrio o vezi s njim, zbog toga što su svi oni u jedan glas govorili, "Hajde, kamenujmo Pravednika." I ustadoše, govoreći: "Da, ubijmo toga čoveka, da više ne bude među nama. Jer, on nam neće biti ni od kakve koristi." Nađoše ga gde stoji pokraj stubova hrama, pored ogromnog ugaonog kamena. I odlučiše ga baciti sa te visine, i baciše ga. I ščepaše ga i udaraše ga, vukući ga po zemlji. Položiše ga na zemlju i staviše mu kamen na trbuh. Gazili su ga nogama, govoreći: "Grešio si!" Kako je još bio živ, opet ga podigoše i nateraše da iskopa rupu. Naterali su ga da uđe u nju, zakopali ga do pojasa, i kamenovali.[6]
U trenutku smrti, Jakov izgovara molitvu čija je svrha da da snagu ostalim hrišćanima kojima predstoji mučeništvo.[16] Nakon mučeničke smrti sv. Jakova, na mestu episkopa Jerusalima, nasledio ga je njegov (ujedno i Isusov) brat Simeon.[17]
Neki od članova Sanhedrina "koji su bili uzdržaniji i koji su bolje poznavali Zakon" tajno poslaše poruku imperatoru, tražeći da kazni Anana zbog prestupa. Novi prokurator Judeje Albin ljutito prekori prvosveštenika Anana zbog nezakonitog sazivanja Sanhedrina bez njegovog dopuštenja, nakon čega ga kralj Agripa liši prvosvešteničkog čina, koji je nosio samo tri meseca.[15]
Nakon uništenja Jeruzalema, uključujući i jerusalimski hram, 70. godine u jevrejsko-rimskom ratu, mnogi su povezivali tu katastrofu sa zlostavljanjem Jakova od jevrejskih vlasti, neposredno uoči rata s Rimljanima.[18]
.jpeg)
Sledeća djela se pripisuju Jakovu Pravednom ili sadrže njegove reči:
Jakov je govorio vernicima da budu "savršeni i potpuni bez ikakvog nedostatka". Govorio je da kušanje gradi trpljenje, a trpljenje usavršuje djelo. Govorio je da je "blažen čovjek koji pretrpi iskušenje", jer tako prima život obećan od Boga:
Nijedan kad je kušan da ne govori: Bog me kuša; jer Bog je neprijemčiv za kušanje zlom, i On ne iskušava nikoga, nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara.[19]
Prema Jakovu, zlo potiče od želje, jer "želja zatrudnjevši rađa grijeh, a grijeh učinjen rađa smrt". Bogu je odricao zle, a pripisivao samo dobre stvari:
Svaki dar dobri i svaki poklon savršeni odozgo je, silazi od Oca svjetlosti, u kojega nema izmjenljivosti ni sjenke promjene.[19]
Upozoravao je da se ne treba gnjeviti, jer "gnjev čovjekov ne tvori pravdu Božiju", da treba odbaciti "svaku nečistotu i ostatke zlobe" i primiti "posađenu riječ" koja može spasiti dušu. Jednim od najvećih izvora greha je smatrao pogan jezik, kojim blagosiljamo Boga i "proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju". One koji se odaju preljubi je podsećao da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu, jer "ko hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božiji postaje".[19]
Kakva je korist, braćo moja, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?
Jakov podseća da se učenje prima samo delima, jer ko sluša riječ a ne tvori, "vara samog sebe", a ko izvršava reč biće blažen. Jer čista vjera jeste obilaziti sirote i udove u nevolji njihovoj, i "čuvati sebe neopoganjena od svijeta".[19]
On navodi da ne može puka reč nasititi gladne niti obući gole, već im treba dati što je potrebno za tijelo. Prema Jakovu, nečija vera se pokazuje isključivo kroz dela:
Pokaži mi vjeru tvoju bez djela tvojih, a ja ću tebi pokazati vjeru moju iz djela mojih.[19]
Vjera bez djela je mrtva.
Posebno je upozoravao bogataše da budu ponizni, inače će proći kao "cvijet travni", koji uvene kad ogrije sunce.[19] Jakov podseća da je Bog izabrao "siromahe ovoga svijeta" da budu bogati vjerom, i nasljednici Carstva. Svoju braću u veri je opominjao da ne ukazuju čast bogatima, podsećajući ih:
Nisu li bogataši ti koji vas ugnjetavaju i zar vas oni ne vuku na sudove?
On podseća bogataše "naslađivaste se na zemlji" te tvrdi da će njihove nevolje doći, da će im nagomilano bogatstvo istrunuti, odeću pojesti moljci, a zlato i srebro zarđati. A do boga će dospeti samo vapaj neplaćenih radnika:
Gle, vapije plata radnika koji su požnjeli njive vaše, koju ste im zakinuli; i vapaji žetelaca dođoše do ušiju Gospoda Savaota.[19]
Povrh svega, Jakov bogataše optužuje i za ubistvo Isusa:
Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi.[19]
Jakov je posebno nalagao poštovanje svih zapovesti jevrejskog zakona, jer ko sve održi a prekrši samo jedno, "prestupnik je zakona".[19]
Jakov je u jevrejsko-kršćanskim krugovima uživao osobit ugled.[16] Pavle navodi da mu se javio vaskrsli Isus (1 Kor 15,7). O položaju Jakova u ranom kršćanstvu govori fragment iz djela Klementa Aleksandrijskog:
Jakovu Pravedniku i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije uskrsnuća. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli prenijeli sedamdesetorici...[20].
Odlomak upućuje na tri sloja u razvoju Jakovljeva lika:
- Jakov kao Pravednik, simbol jevrejsko-kršćanskih vrednosti;
- Jakov kao primatelj otkrivenja poslije Isusova uskrsnuća, u gnostičkom okviru;
- Jakov kao blizak prijatelj Isusovih apostola, u katoličkom okviru.[21]
U prvim vekovima hrišćanstva, gnostici su se često pozivali na Jakova kao na izvor tajne i vrhunske predaje, kako bi legitimizirali svoju poruku.[22] Jedan od razloga privlačnosti Jakova bila je činjenica da se on nalazio izvan tradicionalnog kruga dvanaestorice učenika. Uz to, zbog svoje bliske veze s Isusom, mogao se smatrati izvorom kršćanskoga nauka, čišćega od onog koji je promicala crkva.[21] U gnostičkoj predaji je smatran posjednikom posebnoga Isusova otkrivenja, te mu se dodjeljuje uloga koja čak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj predaji.[16] Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskoga kraljevstva i nagrađuje ga (55; 55-56). Opis je sličan Petrovoj ulozi čuvara ključeva neba (Mt 16,19).[16]
Neki suvremeni historičari religije, poput Roberta Ajzenmana, smatraju da je Isusov brat Jakov ključ za razumevanje najranije hrišćanske crkve i glavna karika koja povezuje judaizam i rano hrišćanstvo. Ajzenman tvrdi da ko god i šta god je bio Jakov to je morao biti i sam Isus. Jakov Pravedni bi, drugim rečima, bio ključ za razumevanje istorijskog Isusa. Međutim, hrišćanska Crkva je vrlo rano počela da potiskuje Jakovljevu ulogu i značaj u korist drugih apostola poput Pavla i Petra.[23]
- ↑ Eddy, Paul R. and Boyd, Gregory A. (2007) The Jesus Legend: A Case for the Historical Reliability of the Synoptic Jesus Tradition. Baker Academic, pg 189
- ↑ Philip Schaff: History of the Christian Church, chapter 4, § 27. James the Brother of the Lord: "And in the Liturgy of St. James, the brother of Jesus is raised to the dignity of "the brother of the very God".
- ↑ Sveti apostol Jakov brat Gospodnji[mrtav link]
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 13:54-58 (prevod Emilijan Čarnić)
- ↑ Evanđelje po Marku, glava 6:1-6 (prevod Vuk Karadžić)
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 The (Second) Apocalypse of James
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 8,7 8,8 Eusebije, Istorija crkve (scribd)
- ↑ ABC National Radio: James, the Brother of Jesus, part one: The Missing Story According to Hegesippus (as quoted by Jerome), "After the apostles, James the brother of the Lord surnamed the Just was made head of the Church at Jerusalem. Many indeed are called James. This one was holy from his mother's womb. He drank neither wine nor strong drink, ate no flesh, never shaved or anointed himself with ointment or bathed. To him alone it was permitted to enter the holy place; for he wore nothing woollen, but linen garments."
- ↑ 10,0 10,1 Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu
- ↑ 11,0 11,1 Djela apostolska
- ↑ Irenej, Adv. haer. 3, 12, 5
- ↑ The Slavonic Version of the Jewish War of Josephus
- ↑ Josephus. „VIII and IX”. Antiquities of the Jews.
- ↑ 15,0 15,1 Josephus. „20.9.1”. The Antiquities of the Jews.
- ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Drugo otkrivenje po Jakovu, uvod: Charles W. Hedrick)
- ↑ Prvi episkopi crkve
- ↑ Hegezip u Euzebije, H. E. 2.23
- ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 19,4 19,5 19,6 19,7 19,8 Jakovljeva poslanica
- ↑ Euzebije, H.E. 2.1.4
- ↑ 21,0 21,1 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)
- ↑ Knjižnica Nag Hammadi, Prvo hrvatsko izdanje Arhivirano 2011-05-19 na Wayback Machine-u (Tajna knjiga Jakovljeva, uvod: Francis E. Williams)
- ↑ Milan Vukomanović, Zašto je stradao Isus Nazarećanin?[mrtav link]
- James Arhivirano 2011-05-14 na Wayback Machine-u in the 1911 Encyclopædia Britannica
- James the Just, Cleopas'companion Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
- "The martyrdom of James, the brother of the Lord" Quotes from lost writings of Hegesippus in Eusebius.
- Flavius Josephus Antiquities of the Jews Book 20, Chapter 9
- Jerome, De Viris Illustribus ch.2, the second chapter, directly following Simon Peter.
- Catholic Encyclopedia: The Brethren of the Lord
- Jewish Encyclopedia: James
- Schaff's History of the Christian Church on James, section 27
- Traditional site of the Martyrdom of St. James in the Armenian church of St. James in Jerusalem (photo)
| Prethodi: Isus |
Episkop Jeruzalema oko 33–62 |
Slijedi: Simeon |
