Kneževina Kurlandija i Semigalija
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg)
Kneževina Kurlandija i Semigalija (latinski: Ducatus Curlandiæ et Semigalliæ, njemački: Herzogtum Kurland und Semgallen, litvanski: Kuršo ir Žiemgalos kunigaikštystė, poljski: Księstwo Kurlandii i Semigalii) bila je vazal Velike kneževine Litvanije (kasnije Poljsko-Litvanske Unije), koja je egzistirala od 1561. do 1795.[1]
Kneževina je nastala za Livonskog rata kad je Livonski red shvatio da se nemože braniti od navale vojske ruskog cara Ivana Groznog, pa je potražio zaštitu od Velike kneževine Litvanije.
Posljednji Veliki majstor Reda Gotthard Kettler pristao je raspustiti red 1561. u zamjenu da zadrži mali dio nekadašnje Konfederacije Terre Mariane čiji je jug ionako okupirala Velika kneževina Litvanija. Taj komadić sastojao se od Kurlandije i Zemgalije, zemalja koje je Red zauzeo oko 1290.[2]
Tako je nastala mala Kneževina Kurlandija i Semigalija dinastije Kettler, pod sizerenstvom Velike kneževine Litvanije (od 1569. Poljsko-Litvanske Unije). Kneževina se prostirala na malom teritoriju od 30 000 km², na kom je u zlatnim godinama živilo oko 200 000 stanovnika.[1]
Zlatne godine kneževine bile su prva dekada vladavine kneza Jakoba Kettlera (vladao 1640.-82.) On je poticao osnivanje manufaktura i brodogradilišta pa je tako došao do snažne mornarice i unosne prekomorske trgovine. Na taj način je njegova teritorijalno mala kneževina, postala dovoljno bogata i moćna da stekne vlastite kolonije u Karibima (Tobago 1645.-65.) i Zapadnoj Africi (Gambija 1651.-65.). [2]
Period prosperiteta Kneževine Kurlanije i Semigalije nije trajalo dugo, tek jednu dekadu. Nekoliko objektivnih razloga i okolnosti doveli su do propasti i gubitka bogatstva i novostečenih kolonija.[1]
Najvažniji faktor bio je Drugi nordijski rat između Kraljevine Švedske i Poljsko-Litavske Unije koji je započeo 1655. Tad se kneževina našla na prvoj liniji fronta, pa su Šveđani zauzeli prijestolnicu Mitau (Jelgavu) i zarobili kneza Jakoba 1658.[1]
Par godina nakon tog kneževina je bila paralizirana bez vladara, a zbog ratnih šteta i razaranja, trpjele su i njene kolonije odsječene od matice, pa je Gambija pala u engleske ruke, a Tobago nekoliko puta izmjenio gospodare.[1]
Nakon završetka rata 1660. knez je oslobođen, pa je pokušao obnoviti zemlju, čak je nakratko vratio Tobago, ali su zlatne godine kneževine prošle. Kad je Jakob Kettler 1682. umro, nasljedio ga je neabiciozni Friedrich Kasimir Kettler, koji je 1693. prodao Tobago Kraljevini Engleskoj.[1]
Nakon Treće podjele Poljske kneževina više nije bila vazal Poljsko-Litavske Unije, već Ruskog Carstva. Rusi su dinastiju Kettler ostavili na miru, traživši samo da prizna sizerenstvo. Kad je 1737. umro i posljednji član dinastije Kettler - Ferdinand, ruska carica Ana postavila je za kneza svog miljenika Ernsta Johanna Birona. Vladavina nove dinastije Biron trajala je do 1795. kad je Rusko Carstvo anektiralo kneževinu[1] i organiziralo je kao guberniju.[2]
Pred sam kraj Prvog svjetskog rata Njemačko Carstvo osnovalo je marionetsko Vojvodstvo Kurlandija i Semigalija koje je trajalo 8. marta do 22. septembra 1918.[3]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „The fall of the Couronian colonization” (engleski). Latgale Academy. Pristupljeno 26.12. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Courland” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 26.12. 2021.
- ↑ „Duchy of Courland and Semigallia” (engleski). DBpedia. Pristupljeno 26.12. 2021.
