Milan Martić
Milan Martić (18.11. 1954. - ) je bio posljednji predsjednik Republike Srpske Krajine. Nakon rata je osuđen kao lice odgovorno za nekoliko ratnih zločina.
Rođen je u blizini Knina, a u vrijeme prvih demokratskih izbora 1990. godine je bio načelnik tamošnje milicijske stanice. Kada je u ljeto 1990. nova demokratski izabrana vlada Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom izdala zapovijed o razoružanju rezervnog sastava milicije, Martić im je sa svojim ljudima otkazao poslušnost, što je koincidiralo s početkom tzv. balvan revolucije.
Martić i njegovi odmetnuti policajci su se kasnije transfomirali u krajinsku miliciju, paravojnu formaciju koja će kasnije biti temelj oružanih snaga Republike Srpske Krajine. Te i druge paravojne formacije su se u proljeće 1991. počele sukobljavati s hrvatskim policijskim i paravojnim snagama, a ti su sukobi s vremenom eskalirali u rat.
Martić je okviru nove države je bio na nizu odgovornih dužnosti, da bi 1994. postao njen predsjednik.
Za vrijeme Operacije Bljesak, Martić je 2.5. 1995. u znak odmazde naredio raketni napad na Zagreb, prilikom čega je poginulo 7 ljudi. Martić je osobno priznao odgovornost za napad pred kamerama Radiotelevizije Srbije. Zbog toga je 25.7. 1995. od ICTY optužen za ratni zločin.
Nakon Operacije Oluja i nestanka RSK, Martić je većinu vremena provodio krijući se u BiH. Haškom sudu se predao 15.5. 2002.
Suđenje je započelo 13.12. 2005. Optužnica ga je, između ostalog, teretila kao najodgovornijeg za stradanja Hrvata i drugog ne-srpskog stanovništva na teritoriji RSK. Jedan od ključnih svjedoka optužbe bio je njegov prethodnik Milan Babić, i sam prethodno osuđen za ratne zločine.
Suđenje je završilo 12.6. 2007. izricanjem presude kojom je Martić proglašen krivim i osuđen na 35 godina zatvora.