Prijeđi na sadržaj

Nirnberški proces

Izvor: Wikipedija
Za ostala značenja, vidi Nirnberški proces (razvrstavanje).

Nürnberški proces, naziv za suđenje njemačkim nacistima koje su organizirali Saveznici na kraju rata.

Bilo je osam sudaca (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog suca iz zemalja Antanta). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha sudjelovalo je na njemu. Ukupno je optuženo 24 zločinca. Postojale su 4 točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pobijeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije, dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler, Goebbels, i Himmler, ali i ovako je „ulov” bio bogat.

Optuženici Nürnberškog procesa:
1. red (od gore prema dolje): Hermann Göring, Rudolf Heß, Joachim von Ribbentrop i Wilhelm Keitel
2. red (od gore prema dolje): Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach i Fritz Sauckel.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog stožera Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekt, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove mladeži, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walter Funk, nacistički ministar gospodarastva, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik tjednika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima,Martin Bormann,nasljednik Hessa u Stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutarnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u studenome 1945., a završilo 15. listopada 1946. Idući dan izvršene su presude. Zatvor Spandau „ugostio” je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza, Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina Neuratha.

No, Speer, Schirach, Hess i Dönitz su jedini izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962. godine) i Klaus Barbie (umro 1991. godine).

Glavno suđenje

[uredi | uredi kod]

Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18. listopada 1945., u Zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudac Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i 6 kriminalnih ratnih organizacija - vodstvo NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su po sljedeće 4 točke:

  1. Sudjelovanje u planu ili uroti za izvršenje zločina protiv mira
  2. Planiranje, iniciranje i vođenje agresorskog rata i drugih zločina protiv mira
  3. Ratni zločini
  4. Zločini protiv čovječnosti

24 optuženika su:

Legenda
O - optužen; K - osuđen; — - nije optužen
Optuženik Optužnica Kazna Informacije
Slika Ime 1 2 3 4
Martin Bormann O — K K Smrt Bormann je bio nasljednik Rudolfa Hessa na mjestu tajnika NSDAP-a te je kao takav za vrijeme rata imao direktan pristup Hitleru. Po oslobođenju Berlina, Bormann nije pronađen te mu je suđeno i presuđeno in absentia. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u Berlinu 1972. godine te je utvrđeno kako datiraju iz 1945. godine; pretpostavlja se da je ubijen prilikom pokušaja bijega iz Berlina.
Karl Dönitz O K K — Zatvor
(10 godina) 		Dönitz je 1943. godine naslijedio Ericha Raedera na mjestu zapovjednika Kriegsmarinea te je bio glavni organizator U-Boot kampanje. Nakon rata je kratkotrajno postao predsjednik kratkotrajne Flensburške vlade, a sve po odredbama Hitlerove oporuke. Osuđen je za vođenje podmorničkog rata suprotno sporazumu iz 1936., ali nije kažnjen jer su Sjedinjene Države počinile isto kršenje međunarodnog sporazuma.
Branitelj mu je bio Otto Kranzbühler.
Hans Frank O — K K Smrt Frank je bio glavni pravnik u Trećem Reichu te osobni advokat Adolfa Hitlera. Od 1939. je bio generalni guverner u okupiranoj Poljskoj, gdje je provodio ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Wilhelm Frick O K K K Smrt Frick je od 1933. do 1943. godine bio ministar unutarnjih poslova u Hitlerovom kabinetu, a od 1943. do 1945. i protektor Češke i Moravske. Kao ministar, bio je jedan od glavnih organizatora nacističke rasne politike te je zaslužan za donošenje zloglasnih Nirnberških zakona.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Hans Fritzsche O O O — Oslobođen Fritzsche je bio popularni radijski komentator te vođa novinskog odjela Ministarstva propagande. Nakon Goebbelsova suicida, postao je direktor u ministarstvu. Njegova uspješna radijska karijera bila je posljedica sličnosti njegova glasa s Goebbelsovim.
Walther Funk O K K K Doživotni zatvor Funk je bio ugledni ekonomist koji je od 1938. bio Hitlerov ministar gospodarstva, a 1939. godine je naslijedio Schachta na čelu Reichsbanke.
Pušten je iz zatvora 16. svibnja 1957. zbog lošeg zdravlja, a umro je 31. svibnja 1960. godine.
Hermann Göring K K K K Smrt Göring je bio veteran iz Prvog svjetskog rata i najviši nacistički dužnosnik kojemu je suđeno u Nürnbergu. Od 1935. godine je bio zapovjednik Luftwaffea s činom Reichsmarschalla, a do 1934. godine je vodio i Gestapo. Izvorno drugi čovjek u državi i Hitlerov nasljednik, izgubio je utjecaj nakon spletke u kojoj je sudjelovao Bormann.
Počinio je suicid večer prije svog pogubljenja.
Rudolf Hess K K O O Doživotni zatvor Hess je bio Hitlerov osobni i stranački tajnik sve do 1941. godine kada je letio za Škotsku. Tamo mu se srušio avion te je bio u savezničkom pritvoru do kraja rata.
Nakon suđenja je bio zatvoren u Spandauu, gdje je počinio suicid 1987. godine.
Alfred Jodl K K K K Smrt Jodl je bio Wehrmachtov Generaloberst i Keitelov podređeni. Osobno je potpisivao naredbe za egzekuciju savezničkih i sovjetskih zapovjednika. Dana 7. svibnja 1945. potpisao je kapitulaciju Reicha kao Dönitzov predstavnik.
Obješen je 16. listopada 1946. godine, ali je posthumno rehabilitiran 1953. godine.
Ernst Kaltenbrunner O — K K Smrt Kaltenbrunner je bio Obergruppenführer u SS-u te najviši dužnosnik te organizacije kojemu je suđeno u Nürnbergu. Od 1943. godine je bio direktor RSHA-a, posljedica čega je bila kontrola nad Sicherheitsdienstom, Gestapom i Kripom. Zapovjedao je i Einsatzgruppen odredima.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Wilhelm Keitel K K K K Smrt Keitel je bio šef OKW-a te de facto ministar obrane od 1938. do 1945. godine. Bio je poznat po svojoj neupitnoj lojalnosti Hitleru, a osobno je potpisao seriju naredbi za egzekuciju vojnika i političkih zatvorenika. Izrazio kajanje.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Gustav Krupp O O O Bez presude Krupp je bio veliki njemački industrijalac i predsjednik kompanije Friedrich Krupp AG od 1912. godine. Djelomično paraliziran od 1941., utvrđeno je kako je medicinski nesposoban za suđenje. Optužnica protiv njega podignuta je omaškom jer je sve poslove umjesto njega vodio njegov sin Alfried, kojemu će se suditi u posebnom procesu za robovski rad. Tužitelji su pokušali izmijeniti optužnicu, no suci su to odbili. Iako mu nije suđeno, optužnica nikada nije povučena u slučaju da se Krupp oporavi.
Umro je 16. siječnja 1950. godine.
Robert Ley O O O O Bez presude Ley je od 1933. godine bio vođa DAF-a. Počinio je suicid 25. listopada 1945. godine prije službenog početka procesa. Iako je protiv njega podignuta optužnica, presuda nije donesena jer mu se nije sudilo.
Konstantin von Neurath K K K K Zatvor
(15 godina) 		Von Neurath je od 1932. do 1938. godine bio ministar vanjskih poslova, a naslijedio ga je Joachim von Ribbentrop. Od 1939. do 1943. bio je protektor Češke i Moravske. Odsutan od 1941., podnio je ostavku 1943. godine zbog sukoba s Hitlerom.
Pušten je iz zatvora 6. studenog 1954. godine nakon srčanog udara, a umro je 14. kolovoza 1956. godine.
Franz von Papen O O — — Oslobođen Von Papen je 1932. bio njemački kancelar, a od 1933. do 1934. bio je Hitlerov dokancelar. Od 1934. do 1938. bio je veleposlanik u Austriji, a od 1939. do 1944. u Turskoj. Iako je oslobođen u Nürnbergu, njemački denacifikacijski sud ga je kasnije proglasio ratnim zločincem i osudio na osam godina teškog rada. Oslobođen je nakon dvije odslužene godine temeljem žalbe.
Erich Raeder K K K — Doživotni zatvor Reader je od 1928. godine pa do svog umirovljenja 1943. godine bio zapovjednik Kriegsmarinea, a naslijedio ga je Karl Dönitz.
Pušten je iz zatvora 26. rujna 1955. godine zbog lošeg zdravlja, a umro je 6. studenog 1960. godine.
Joachim von Ribbentrop K K K K Smrt Von Ribbentrop je od 1936. do 1938. godine bio ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu, a onda je preuzeo ministarstvo vanjskih poslova. Godine 1939. potpisao je kontrvorezni Pakt Ribbentrop-Molotov, a iako je 1941. godine njegova uloga slabila, ostao je jedan od vodećih nacističkih dužnosnika, zaslužan za početak rata i početno provođenje Holokausta.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Alfred Rosenberg K K K K Smrt Rosenberg je bio glavni rasni ideolog NSDAP-a te jedan od glavnih odgovornih za provođenje Holokausta. Od 1941. godine bio je ministar za okupirana istočna područja.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Fritz Sauckel O O K K Smrt Sauckel je od 1927. bio Gauleiter Thüringena, a od 1942. godine glavni organizator nacističkog programa robovskog i prisilnog rada.
Obješen je 16. listopada 1946. godine. Branitelj mu je bio Robert Servatius.
Hjalmar Schacht O O — — Oslobođen Schacht je bio ugledan bankar i ekonomist koji je jedno vrijeme bio predsjednik Reichsbanke, a kasnije i ministar gospodarstva. Priznao je kršenje Versajskog sporazuma. Od 1944., Schacht je bio zatvoren u konc-logoru zbog podrške njemačkom pokretu otpora te mu nije bilo drago što mu se sudilo zajedno s ostalim ratnim zločincima.
Baldur von Schirach O — — K Zatvor
(20 godina) 		Von Schirach je od 1933. do 1940. godine predvodio Hitlerjugend, a od 1940. do 1945. godine je bio Gauleiter Beča. Izrazio je kajanje.
Arthur Seyß-Inquart O K K K Smrt Seyß-Inquart je bio instrumentalan za provođenje Anschlussa te je nakratko bio austrijski kancelar 1938. godine. Od 1939. do 1940. je bio Frankov zamjenik u Poljskoj, nakon čega je postao komesar u okupiranoj Nizozemskoj. Izrazio je žaljenje.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.
Albert Speer O O K K Zatvor
(20 godina) 		Speer je bio Hitlerov osobni prijatelj i arhitekt, a od 1942. godine je vodio ministarstvo naoružanja. U tom je kontekstu bio odgovoran za prisilni i robovski rad te proizvodnju ratne opreme koju je koristio Reich. Izrazio kajanje i osobno preuzeo odgovornost za svoja djela.
Julius Streicher O — — K Smrt Streicher je od 1929. do 1940. godine bio Gauleiter Frankena, kada mu je Hitler oduzeo ovlasti, ali mu dozvolio da zadrži titulu. Instrumentalan u nacističkoj propagandi te autor brojnih antisemitističkih publikacija, među kojima i zloglasni časopis Der Stürmer.
Obješen je 16. listopada 1946. godine.

Reference

[uredi | uredi kod]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kod]
  • de Villemarest, Pierre, Untouchable - Who protected Bormann & Gestapo Müller after 1945..., Aquilion, 2005, ISBN 1-904997-02-3
  • Gilbert, G.M., Nuremberg Diary, Da Capo Press, 1995, ISBN 0-306-80661-4
  • Persico, Joseph E., Nuremberg: Infamy on Trial, Penguin Books, 1994, ISBN 0-14-016622-X
  • Conquest, Robert The Great Terror A Reassessment London: Oxford University Press page 92.
  • Bauer, Eddy The Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War II Volume 22 New York: Marshall Cavendish Corporation 1972 page 3071.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nirnberški_proces&oldid=42130346