Taftan

Ovo je glavno značenje pojma Taftan. Za druga značenja, v. Taftan (razvrstavanje).

Taftan (fa) تفتان
Satelitski prikaz Taftana
Koordinate	28°36′2″N, 61°8′5″E
Visina	4061 m
Najviši vrh	Čeheltan
Ostali vrhovi	Made-Kuh, Nar-Kuh
Planinski masiv	Istočnoiranski masiv
Lokacija
Država	Iran, Sistan i Balučistan
Regija	Balučistan
Najbliža mjesta	Nukabad, Haš, Sangan, Mirdžave
Geologija
Tip	stratovulkan
Starost	neogen, gornji pliocen
Zadnja erupcija	<10.000 godina (holocen)
Planinarenje
Prvi uspon	Percy M. Sykes (1893.)
Najlakša staza	zapadna staza
Planinarski domovi	Sobe-Kuh, Lor-Kuh
Karta
Taftan class=notpageimage| Lokacija Taftana u Iranu

Taftan (perz. تفتان) je vulkanska planina u jugoistočnoj iranskoj pokrajini Sistan i Balučistan, oko 40 km od granice s Pakistanom. Dijelom je Istočnoiranskog masiva odnosno tektonski aktivne vulkanske regije u kojoj se nalaze i Kuh-e Nader, Kale-je Hasan-Ali, te Bazman. Nadmorska visina vulkana prema najvišim procjenama iznosi 4061 m. Najbliži veći gradovi u okolici Taftana su Haš (50 km južno) i Zahedan (100 km sjeverno). Vulkanska erupcija Taftana nije zabilježena hiljadama godina, a danas prolazi fumarolsku fazu.

Etimologija

Etimološko podrijetlo riječi taftan temelji se na plinovima i magli koja nastaje oko kratera zbog čega planina izgleda kao da je u plamenu, a na perzijskom jeziku podrazumijeva „toplo mjesto”. Kod lokalnog stanovništva vulkan je također poznat i kao Zijarat (mjesto hodočašća).

Geografija

Masiv Taftana približnog je promjera od 20 km i sastoji se od više vrhova iznad 3500 m nadmorske visine, a najviši među njima je Čeheltan koji se sastoji od dvije izbočine u obliku konjskog sedla ‒ jugoistočni Made-Kuh i sjeverozapadni Nar-Kuh. Potonja je niža i nastala je kao ostatak velikog vulkanskog kratera koji je snižen erozijom, dok je Made-Kuh sastavljen od kondenzirane andezitne lave i aktivan je dan danas. Najveća nadmorska visina Taftana ovisno o izvorima iznosi od 3940 do 4061 m, dok se visina okolice kreće od 1500 do 1700 m. Cijeli vrh Čeheltan prekriven je metrima sumpornog sloja koji je iskorištavan kao vrijedna mineralna sirovina, a gusti plinovi koje proizvodi uključuju kemijske spojeve H₂SO₄, SO₂, H₂S i CO₂.

Plinovi se golim okom mogu vidjeti iz Haša gdje ih lokalno stanovništvo naziva dud. Kao rezultat termalnih izvora na jugu Taftana pojavljuju se naslage sumpora i soli sumporne kiseline zbog kojih potoci na njegovim istočnim i južnim padinama imaju korozivni učinak na sedimente. Uz navedene sezonske vodotoke smješten je niz ruralnih naselja, a na zapadu se nalaze i ostaci starih brana. Jedino naselje s relativno dužom historijom u široj okolici je Haš koji se nalazi 50-ak km, a na približno istoj udaljenosti nalaze se i Nukabad, Sangan, te Mirdžave. Zahedan, glavni grad pokrajine, smješten je oko 100 km sjeverno. Prvi Evropljanin koji se 1893. godine popeo na vrh Taftana bio je britanski diplomat Percy M. Sykes.

Geologija

Taftan je u geomorfološkom smislu sastavni dio Istočnoiranskog masiva, no geološki predstavlja krajnji jugoistočni krak pojasa vulkanskih stijena koji se proteže do Sahanda u Azarbajdžanu na sjeverozapadu Irana. Navedeni subdukcijski pojas rezultat je sudara evroazijske i arapske litosferne ploče koji se odigrava od oligocena. Na križištu centralnog i istočnog masiva nalazi se vulkanska regija koja uz Taftan obuhvaća i Kuh-e Nader, Kale-je Hasan-Ali, te Bazman.

Podloga na kojoj je smješten Taftan obuhvaća relativno homogen pojas uz središnji dio istočnih iranskih granica (izuzevši Sistan), oblikovana je tijekom krede odnosno eocena i sadrži prvenstveno sedimente fliša. Ostale prisutne stijene uključuju pješčenjak, škriljac, vapnenac, lapor, melanž, ultramafite, gabro, bazalt i razne metamorfne stijene. Stratigrafska struktura samog vulkanskog masiva koja pokriva navedene starije slojeve sastoji se od dacita i piroklastičnih stijena, a prisutnost hematita daje im ružičastu boju.

Tuf i ignimbrit sačinjavaju 50 m debel sloj star oko dva milijuna godina (pleistocen), a potonja vrst stijene sadrži velike fenokristale amfibola i biotita. Gornji dijelovi masiva sastavljeni su od andezitnih izljeva mlađih od milijun godina koji su zadržali izvornu morfologiju i porfiritnu teksturu. Porfiroblasti većinom uključuju plagioklas, amfibol i piroksen. Izljev lave na sjevernim padinama prekriva površinu od 45 km² i slabo je erodiran.

Prema studijama provedenim sredinom 2000-ih godina, Taftan ima veliki potencijal za razvoj geotermalne energije.

Povezano

• Geografija Irana
• Popis iranskih vulkana

Literatura

• (fa) Bahrami, Shahram; Yamani, Mojtaba; Alavi Panah, Seyed Kazem (2008.). Morphometric-morphologic analysis of drainage systems in Taftan volcanic cone by means of geographic information systems, Physical Geography Research Quarterly LXV. Tehran: University of Tehran, str. 61.-72, ISSN 2008-630X.
• (en) Biabangard, Habib; Moradian, Abbas (2008.). Geology and geochemical evaluation of Taftan Volcano, Sistan and Baluchestan Province, southeast of Iran, Chinese Journal of Geochemistry XXVII. 4. Beijing: Kexue Chubaneshe, str. 356.-369, DOI:10.1007/s11631-008-0356-z, ISSN 1000-9426.
• (fa) Biabangard, Habib; Moradian, Abbas (2009.). Geochemical and petroghraghic study of common minerals in the Taftan volcanic Rocks, Iranian Journal of Crystallography and Mineralogy XVII. 2. Mashhad: Iranian Society of Crystallography and Mineralogy, str. 187.-202, ISSN 1726-3689.
• (en) Davoudzadeh, Monir (1997.). "Iran", u: Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore: Encyclopedia of European and Asian regional geology. London; New York: Chapman & Hall, str. 384. i 401, ISBN 9780412740404, OCLC 38157559.
• (en) Ghazban, Fereydoun (2004.). Alteration and Geochemistry of Mount Taftan Geothermal Prospect Southeastern Iran, Iranian International Journal of Science V. 1. Tehran: University of Tehran, str. 43.-62, ISSN 1607-4033.
• (en) Harrison, John Vernon (1968.). "2. Geology", u: Fisher, William Bayne: The Land of Iran, The Cambridge History of Iran I. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, str. 86., 88., 132., 137. i 154, DOI:10.1017/CHOL9780521069359.003, ISBN 9780521069359, OCLC 489573396.
• (en) Kiyāni Haftlang, Kiyānoosh (2003.). u: Rajabi, Azitā: A Survey of the Geography of Iran. Tehran: Center for International Cultural Studies, str. 15.-16, ISBN 9789649449135, OCLC 254565470.
• (en) Shakeri, Ata; Moore, Farid; Kompani-Zare, Mazda (30. prosinca 2008.). Geochemistry of the thermal springs of Mount Taftan, southeastern Iran, Journal of Volcanology and Geothermal Research CLXXVIII. 4. Amsterdam: Elsevier B.V., str. 829.-836, DOI:10.1016/j.jvolgeores.2008.05.001, ISSN 0377-0273, OCLC 4648904992.
• (en) Sykes, Percy Molesworth (1975.). A history of exploration from the earliest times to the present day. Westport, Connecticut: Greenwood Press, str. 272, ISBN 9780837185767, OCLC 462361647.
• (en) Spooner, Brian (15. 7. 2010.). "i. Geography, History and Ethnography", Baluchistan, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Taftan