Prijeđi na sadržaj

Teatinci

Izvor: Wikipedija
Teatinci
Ordo Clericorum Regularium
grb
( grb)
Kratica naziva: C.R
Godina osnivanja: 1524.
Godina reorganiziranja:
Reorganizator: -
Mjesto osnivanja: Rim
Giampietro Carafa i Gaetano Thiene
utemeljitelj: Giampietro Carafa i Gaetano Thiene
krilatica:
Službeni jezik:
Sjedište: Piazza Vidoni 6, Rim
-:
čelni čovjek: -
Roditeljski red: -
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi: -
Broj pripadnika:
Poznati pripadnici:
Odijelo:

Teatinci (latinski: Ordo Clericorum Regularium, akronim: C.R) je mali muški katolički crkveni red, osnovan 1524. u Rimu.[1]

Historija reda

[uredi | uredi kod]

Giampietro Carafa koji je za pontifikata pape Lava X. kao biskup u Chietiu, povremeno služio papi kao legat u Engleskoj i Španjolskoj odlučio se 1524. napustiti svoj lukrativni položaj i zajedno sa Gaetanom Thienom osnovao novi red - Teatince.[1]

Cilj tog novog reda bio je moralna reforma samog klera, koji je trebao postati asketsiji i bliži svojim prvim apostolima, kako bi se mogao suprostaviti luteranizmu.[1]

Red je ime dobio po Chietiu, rodnom mjestu osnivača reda - Carafe (kasniji papa Pavao IV.) u kom je kasnije bio i biskup, on se antike zvao Teate.[2]

Carafa je kao gorljivi reformator ubrzo postao savjetnik Lavovih nasljednika - papa Hadrijana VI., Klement VII. i Pavla III, za pitanja hereze i crkvene reforme. Pavao III. proglasio ga je 1536. kardinalom odgovornima za reorganizaciju rimske inkvizicije.[1]

Carafa je i pored toga što je bio užasno antipatičan, jer je bio strogi asket i škrtac, usto i tvrdoglavi branitelj papinskog autoriteta - 23. maja 1555. izabran za papu.[1] Za njegov izbor bio je zaslužan kardinal Alessandro Farnese, koji je progurao Carafu i pored veta koji je uložio moćni car Svetog Rimskog Carstva Karlo V.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Theatines (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 3. 2018. 
  2. I Teatini (talijanski). Chierici Regolari Teatini. Arhivirano iz originala na datum 2017-06-13. Pristupljeno 26. 3. 2018. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]