Viši rakovi
| Viši rakovi | |
|---|---|
| |
| Crtež pojedinih primjeraka | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Crustacea |
| Razred: | Malacostraca Latreille, 1802 |
Viši rakovi (latinski: malacostraca od grčkog μαλακός=mekan, ljuskav[1]) je najveći razred iz podkoljena Rakovi (Crustacea) iz koljena Zglavkara (Arthropoda). To je široko rasprostranjena skupina morskih, slatkovodnih i kopnenih beskralješnjaka, koja ima više od 29.000 vrsta.[2]
Viši rakovi su najbrojniji i najuspješniji od četiri glavna razreda rakova. Njihovi članovi čine više od dvije trećine svih živućih vrsta rakova. Oni imaju najveći raspon veličina. Pojedini primjerci manji su od jednog rmilimetra dok neki imaju udove veće od tri [[metar|metra) i najveću raznolikost oblika tijela.[2] Viših rakova ima u svim stalnim vodama svijeta, u morima od tropa do polova, i od pličina do ekstemnih dubina od 10,633 metara[3]. U slatkovodnim i podzemnim vodama svih kontinenata i otoka osim Antarktika (gdje su nekad živjeli).[2]
Viši rakovi svoj evolucijski uspjeh zahvaljuju prilagođavanju na novo nastale uvjete, pa se znatno razlikuju od svojih paleozoiskih predaka, koji su živjeli prije 542 milijuna do 251 milijuna godina. Oni su tokom evolucije povećali svoja tijela, riješili problem razmnožavanja jajima i slobodno plivajućim larvama. Tokom tog procesa razvili su udove specijalizirane za život na dnu, pomakli su krakove za prikupljanje hrane od glave na prsni koš, kao i udove za plivanje i respiratorne organe od glave prema prsnom košu i konačno kod abdomena. Ovaj pomak prema natrag omogućio je ticalima na glavi razvitak specijaliziranih organela osjetljivih na mirise, zvukove, vibracije i fizički kontakt, uz još neke u području usta. Takve promjene omogućile su kopnenim Višim rakovima da efikasno koriste nove resurse hrane, pojavom novih biljaka od paleozoika do danas.[2]
Poneki krabi desetonošci imaju udove veće od tri metra, a neki su teži od 10 kilograma. Pojedine vrste rakova iz reda zglavkara, jednakonožaca i ustonožaca imaju po 25-30 cm, ipak ih najveća većina ima od 1 do 3 cm. Paleozoiski i primitivni postojeći taksoni rijetko imaju više 10 cm, a neke vrste parazitskih i spiljskih rakova imaju manje od 1 mm.[2]
Viši rakovi imaju glavu, prsni koš i abdomen spojen u jedno tijelo. Glava im se sastoji od pet segmenata, prsni koš od osam, a abdomen najčešće od šest (rijetko sedam) neusklađenih segmenata. Na glavi imaju 2 uparena oka, dva para ticala i tri para kratkih žvačnih usta.[2]
Imaju po osam para trbušnih nogu, od kojih je jedan (ili više njih) specijaliziran za hranjenje, a ostali za plivanje. Kod naprednijih vrsta, naročito kod onih koje žive na dnu, jedan ili više parova nogu imaju kliješta.[2]
Za Više rakove, kao i sve zglavkare karakterističan je ekdizis, odbacivanje starog egzoskeleta koji im je premalen. Nakon tog izlučuju novu Kutikulu koje se naknadno stvrdnjava. Ovaj proces može potrajati nekoliko dana (kod nekih tvrdo oklopljenih rakova sa dubina). Za to vrijeme životinja ostaju sakrivena u nekoj duplji, dok joj novi egzoskelet ne očvrsne.[2]
U razredu Viših rakova ima više od 29.000 živućih vrsta, što predstavlja oko polovicu svih poznatih vrsta rakova. To je pojedinačno najveća grupa ne samo morskih, već i svih zglavkara koji žive u vodi. Unutar Viših rakova deseteronošci su najveći red sa više od 10.000 dokumentiranih vrsta, slijedi ih red jednakonožaca (10.000 vrsta) a nakon njih amfipodi (6.200 vrsta). Ostali redovi imaju manje od 1.000 vrsta.[2]
Većina Viših rakova živi u moru.[2]
Viši rakovi su najčešće predatori i strvinari, zbog tog su ekološki važni kao čistači morskog dna i obala.[2]
Životni ciklus Viših rakova obično se sastoji od stadija jaja, nakon čeg postaju slobodno plivajuće larve (sa više stadija) kad se hrane planktonom, sve dok ne postanu odrasli spolno zreli (reproduktivno sposobni). Neke vrste (jednakonošci / isopoda) su hermafroditi. Kod primitivnijih vrsta mužjaci počnu tražiti ženke u otvorenim vodama, to se najčešće poklapa sa lunarnim ciklusom, temperaturom vode ili sa količinom hrane. Parenje je vrlo kratko, često završava u nekoliko sekundi i obično se poklapa sa mitarenjem ženke, kad je njezin egzoskelet još mekan. Oplođena jaja se nakon tog istisuju iz jajovoda. Kod mnogih vrsta se mužjaci nakon parenja više ne hrane i ne žive dugo. Oplođena jaja ženka slobodno prolije po moru, gdje se izlegu u larve.[2]
Kod naprednijih vrsta, naročito onih koje žive na dnu, parenje se obično odvija pri ili na dnu. Mužjaci često žive sa ženkom neko vrijeme prije parenja i čuvaju je, a samo parenje traje po nekoliko sati.[2]
Viši rakovi su prvenstveno plivači a tek nakon tog pješaci i kopači. Plivaju još od stadija larvi kad nemaju udove već gotovo samo glavu.[2]
Viši rakovi jedu sve vrste organskih tvari, od biljaka do životinja, živih ili mrtvih. Mali i srednji rakovi prvenstveno jedu strelju i plankton, a neki parazitiraju druge vodene organizme. Veći rakovi uglavnom su karnivori i strvinari, mali račići podzemnih voda hrane se mikroorganizmima i bakterijama iz sedimenata. Kopneni jednakonošci (isopoda) i amfipodi (amphipoda) jedu šumsko lišće i alge koje nanese plima.[2]
Centralni nervni sistem Viših rakova sastoji se od nervne strune i gangliona unutar svakog segmenta tijela. Ganglion iznad jednjaka (mozak zglavkara) prima podražaje od očiju i ticala, a ganglion ispod jednjaka iz ustiju i glave. U amfifima i anomuranskim Kod nekih zglavkara ganglioni abdomenalnih segmenata su različito spojeni. Kod desetonožaca abdomenalni i prsni ganglioni su spojeni u jedan centralni prsni ganglionski centar.[2]
Gotovo svi članovi koji žive blizu površine imaju oči, ali vrste koje žive po spiljama i velikim dubinama imaju ili znatno manje ili ih uopće nemaju. Viši rakovi imaju kompleksne oči (kao insekti) koje se mogu sastojati i od hiljadu pojedinačnih faseta ili omatidija. Kompleksne oči većine Viših rakova, kao i kod njihovih larvi naprednih stadija leže na pomičnoj podlozi, pa se ukupna slika formira kombinacijom slika iz brojnih pojedinačnih omatidija. Njihovo oko je naročito osjetljivo na kretanje, jer ima široko vidno polje, često i veće od 180 °.[2] To im daje prednost pred drugim predatorima.[2]
Olfaktorni sistem pomaže im za lociranje hrane i prepoznavanje drugih rakova i njihovih seksualnih stanja. Somatosenzorni sistem se sastoji od ticala (antena) opremljenih organelama kojih ima i po udovima i ustima.[2]
Neki deseteronošci i zglavkari su osjetljivi na promjenu tlaka, a mogu čuti i proizvoditi zvukove.[2]
Digestivni trakt Viših rakova sastoji se od usta, jednjaka, organa nalik na želudac sa dvije komore, hepatopankreasa i rektuma.[2]
Većina većih Viših rakova diše pomoću škrga, koje su evolucijom razvijene od organa na prsnim udovima (epipodalne škrge). Škrge deseteronožaca nalaze se u komori ispod oklopa, do koje dopire voda. Kopneni rakovi imaju veće komore od vodenih rakova, čak i dodatne komore za vodu pomoću koje održavaju škrge vlažnim.[2]
Neke vrste imaju škrge nezaštićene oklopom, a neke vrlo primitivne nalik na vrećice.[2]
Viši rakovi imaju kompliciraniji Otvoreni kardiovaskularni sistem od drugih rakova. Jednokomorno srce zatvoreno perikardijalnim sinusom smješteno je iznad crijeva. Izduženo je i cjevasto sa nekoliko otvora za povratak krvi kod nekih primitivnijih vrsta, a kockastije i kraće kod naprednijih deseteronožaca. Krv ili hemolimf, pumpa se do glave kroz aortu a do škrga i lokomotornih organa kroz arterije. Kako nemaju vena, krv im se do srca vraća preko serije sinusa.[2]
Najstariji fosilni nalaz Višeg raka datiran je u rani paleozoik (rani ordovicij) 488. milijuna - 472 milijuna godina.[4]
razred Viši rakovi, Latreille, 1802
- podrazred Phyllocarida, Packard, 1879
- red Leptostraca, Claus, 1880
- podrazred Hoplocarida, Calman, 1904
- red Stomatopoda, Latreille, 1817
- podred Unipeltata, Latreille, 1825
- red Stomatopoda, Latreille, 1817
- podrazred Eumalacostraca, Grobben, 1892
- nadred Syncarida, Packard, 1885
- red Bathynellacea, Chappuis, 1915
- red Anaspidacea, Calman, 1904
- nadred Peracarida Calman, 1904
- red Spelaeogriphacea, Gordon, 1957
- red Thermosbaenacea, Monod, 1927
- red Lophogastrida, Sars, 1870
- red Mysida, Haworth, 1825
- red Mictacea, Bowman, Garner, Hessler, Iliffe & Sanders, 1985
- red Amphipoda, Latreille, 1816
- podred Gammaridea, Latreille, 1802
- podred Corophiidea, Leach, 1814
- infrared Caprellida, Leach, 1814
- infrared Corophiida, Leach, 1814
- podred Hyperiidea, Milne Edwards, 1830
- infrared Physosomata, Pirlot, 1929
- infrared Physocephalata Bowman & Gruner, 1973
- podred Ingolfiellidea Hansen, 1903
- red Isopoda, Latreille, 1817
- podred Phreatoicidea, Stebbing, 1893
- podred Anthuridea, Monod, 1922
- podred Microcerberidea, Lang, 1961
- podred Flabellifera Sars, 1882
- podred Asellota, Latreille, 1802
- podred Calabozoida Van Lieshout, 1983
- podred Valvifera Sars, 1882
- podred Epicaridea, Latreille, 1831
- podred Oniscidea, Latreille, 1802
- infrared Tylomorpha, Vandel, 1943
- infrared Ligiamorpha, Vandel, 1943
- red Tanaidacea Dana, 1849
- podred Tanaidomorpha, Sieg, 1980
- podred Neotanaidomorpha, Sieg, 1980
- podred Apseudomorpha, Sieg, 1980
- red Cumacea, Krøyer, 1846
- nadred Eucarida, Calman, 1904
- red Kril (Euphausiacea), Dana, 1852
- red Amphionidacea, Williamson, 1973
- red Decapoda, Latreille, 1802
- podred Dendrobranchiata, Bate, 1888
- podred Pleocyemata, Burkenroad, 1963
- nadred Syncarida, Packard, 1885
- ↑ „Malacostrachi” (talijanski). Treccani. Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 „Malacostracan” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 12. 2017.
- ↑ „Malacostraca” (engleski). OBIS Ocean Biogeographic Information System. Pristupljeno 12. 12. 2017.
- ↑ „Malacostracan” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 12. 12. 2017.
- Malacostracan (en)
- Malacostraca (en)