Zoološki vrt
Zoološki vrt
Zoological Garden | |
|---|---|
 | |
Zoološki vrt, zoološki park ili samo zoo je mjesto u kom se izlažu zatvorene divlje životinje (a često i domaće). U njima se životinjama koje čuvaju, načelno pruža bolja njega i zaštita, nego po rezervatima prirode i skloništima za životinje.[1]
Riječ zoologija je sintagma od grčkih riječi zōon (ζῷον = životinja) i lógos (λóγος = nauka), prvi objekt koji je upotrebio tu sintagmu u svom nazivu bio je londonski, koji se krajem 19. vijeka nazvao - London Zoological Gardens.[1]
Većina starih zooloških vrtova izlaže opće kolekcije životinja, ali neki novosnovani specijalizirali su za određene vrste, kao primate, ili velike mačke, tropske ili vodene ptice. Morski beskralježnjaci, ribe i sisavci se vrlo često izlažu u odvojenim objektima zvanim - akvarij.[1]
Ljude su životinje interesirale još od paleolita, pa se ni nezna točno kad su nastale prve kolekcije životinja. Kineska carica Tanki, koji je vjerojatno živila oko 1150. pne., podigla je veliku mramornu kuću za jelene, a kralj Wen, koji je vladao oko 1000. pne., osnovao je zvjerinjak na površini od 1 500 hektara, kog je nazvao - Ling -Yu (Vrt proučavanja).[1]
Zvjerinjake su imali babilonski - Salomon, asirski vladari Semiramida i Asurbanipal i babilonski - Nabukodonosor.[1]
Zna se da su još u Antičkoj Grčkoj 7. vijeka pne. postojale kolekcije divljih životinja, a da je od 4. vijeka pne. većina grčkih polisa imala neke zvjerinjake. Aleksandar Veliki otpremio je u Grčku mnoge egzotične životinje koje je sakupio u svojim vojnim ekspedicijama.[1]
Prve egipatske i azijske kolekcije životinja, bile su namjenjene gledanju a ne nekom proučavanju, Grke aristotelova vremena je s druge strane više privlačilo njihovo pručavanje. Rimljani su čuvali divlje životine ili za potrebe spektakala po arenama ili kao privatni kolekcionari.[1]
Nakon propasti Rimskog Carstva, prestala je moda čuvanja divljih životinja, ali se zna da je neku kolekciju imao Karlo Veliki u 8. vijeku, i engleski kralj Henry I. u 12. vijeku, kao i to da je francuski kralj Filip VI. imao zvjerinjak u pariškom Louvre|Louvru]] - 1333, a mnogi burbonski članovi parlamenta čuvali su svoje životinje u Versaillesu.[1]
Španjolski konkvistador Hernán Cortés otkrio je velik zvjerinjak u Meksiku - 1519. koji je opsluživalo 300 čuvara.[1]
Za početak novovjekog zoološkog vrta uzima se - 1752. kad je muž carice Marija Terezija Franz I. izgradio menažeriju u bečkom Dvorcu Schönbrunn.[1] Ona je otvorena za javnost - 1755., i od tad do danas još uvjek radi. Nakon tog je po uzoru na nju otvoren 1775. zoološki vrt u kraljevskom parku u Madridu, a 18 godina kasnije i u pariškom Jardin des Plantes. Londonsko zoološko društvo izgradilo je 1828, svoj vrt u Regent parku, dvije godine nakon osnivanja društva.[1]
Od sredine 19. vijeka počela je prava moda izgradnje zooloških vrtova po cijelome svijetu, a među onima koji egzistiraju još i danas, preko 40 evropskih vrtova stariji su od 100 godina. Od kraja Drugog svjetskog rata došlo je do prave eksplozije izgradnje zooloških vrtova, ali ne kao mjesta za njihovo čuvanje i pruoučavanje, već prvenstveno kao zabavišta koja donose profit. Danas se ukupan broj parkova sa kolekcijama životinja otvorenim za javnost u svijetu, procjenjuje na preko 1000.[1]
Moda osnivanja zooloških vrtova zahvatila je bivše države Jugoslavije nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije, pa je prvi zoološki vrt otvoren 1925. u Zagrebu [2] godinu dana kasnije - 1926. otvoreni su vrtovi u Splitu (na Marjanu uz Prirodoslovni muzej) [3] i u Skopju [4], a tek 1936. i u Beogradu.[5] Nakon Drugog svjetskog rata već 1949. osnovani su zoološki vrtovi u Ljubljani [6] i Subotici na Paliću.[7]. Nakon tog je 1951. otvoren zoološki vrt u Bitoli[8] i Sarajevu (Pionirska dolina na Ilidži) a 1955. i zoološki vrt u Osijeku.[9]
Primarni cilj brojnih zooloških vrtova je proučavanje životinja i napredak zoologije, kao što je to sebi zacrtao londonski zoološki vrt, kog je osnovalo Londonsko zoološko društvo. To društvo je postalo model za osnivanje sličnih društava širom svijeta, naročito po anglosaksonskim državama. U 19. vijeku zoološki vrtovi uglavnom su se bavili taksonomijom, komparativnom anatomijom i patologijom. Danas kad su mogućnosti za naučna istraživanja puno veća, nekoliko društava osnovalo je vlastite specijalizirane istraživačke centre, kao filadelfijski zoološki vrt koji je osnovao Laboratorij Penrose koji se bavi komparativnom patologijom i njujorško zoološko društvo koje je osnovalo Institut za ponašanja životinja. U Velikoj Britaniji - Londonsko zoološko društvo, pored jedne specijalizirane veterinarske bolnice sa patološkim laboratorijima ima i dva istraživačka instituta - Nuffield (komparativna medicina) i Wellcome (komparativna fiziologija) .[1]
Brojni zoološki vrtovi izdaju naučne časopise i periodiku, čiji se sadržajaj kreće od zabavnih do usko specijaliziranih tekstova za naučnike. Jedan od časopisa koji ima najdužu tradiciju kontinuiranog izlaženja je - Journal of Zoology, izdaje Londonsko zoološko društvo od 1830.[1]
Posljednjih dekada pojedini zoološki vrtovi, posvećuju više pažnje suradnji sa obrazovnim institucijama, naročito radu sa školama, pa angažiraju volontere kao njihove vodiče.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata brojni zoološki vrtovi razvili su centre za uzgoj ugroženih životinjskih vrsta. Na taj su način spašene od izumiranja neke ugrožene vrste, kao havajske guske nene kojih je 1947. bilo još samo 50, zbog tog je 1950-ih jedan par prenešen u engleski Wildfowl & Wetlands Trust u Gloucestershiru, u kom su se već iduće godine izlegli prvi mladi. Još jedna vrsta koja je spašena zahvaljujući uzgoju po zoološkim vrtovima je Evropski bizon, jer je posljednji primjerak u divljini umro 1925 .[1]
Arhitektura i dizajn zooloških vrtova mora zadovoljiti dva često vrlo suprotna zahtjeva, to su s jedne strane potrebe životinja i njihovih čuvara, a s druge strane znatiželju posjetitelja. Zbog tog se današnji zoološki vrtovi jako razlikuju, kako po veličini, mjestu gdje se nalaze, izgledu, starosti i klimatskim uvjetima u kojima djeluju, - tako da se danas teško može govoriti o nekom standardnom obliku arhitekture.[1]
Većina današnjih zooloških vrtova (vjerojatno čak preko 80 %) smještena je po gradovima i danas su prostorno ograničeni, pa se snalaze kako znaju i umiju da taj prostor iskoriste na najbolji način. U njima se životinje obično drže po paviljonima, uz koje je najčešće i neki ograđeni vanjski prostor s pripadajućim vanjskim objektima. Svaki od tih prostora ima neki oblik barijere, da se spriječi bijeg životinja, ali i da se onemogući posjetiteljima kontakt sa životinjama. Stariji zoološki vrtovi imali su vrlo skromnu opremu po kavezima i prostorima u kojima su držane životinje, obično po neki veći kamen da se lavovi i tigrovi mogu češati o njih, i grane, lance i užad za majmune. Moderni vrtovi koriste suvremene materijale za izgradnju scenografije u kojima izlažu životinje - pa tako grade stijene, drveće i brojne druge sitnice i na taj način simuliraju prirodna staništa tih životinja.[1]
Slonovi i nosorozi, koji se ubrajaju među najveće sisavce često se smještaju u iste paviljone, a uz njih se često izlažu i nilski konji i tapiri. Uz paviljon im se nalazi i vanjski prostor sa bazenima za njihovo kupanje i ležanje koje treba nilskim konjima. Za žirafe, koje su više od 4,5 metra mora se graditi poseban paviljon, sa isto tako visokom vanjskom štalom.[1]
Za noćne životinje se grade posebni paviljoni - sa vrlo slabim osvjetljenjem koje simulira uvjete u kojima te životinje inače žive, pa im se na taj način mjenja njihov normalni životni ritam, jer su one aktivne danju kad ih dolaze posjetitelji gledati a spavaju noću, kad bi inače bile aktivne.[1]
Paviljoni za ptice grade se u nekoliko formi, kao niz odvojenih kaveza u kom se čuva po par ptica, ili kao veće galerije sa različitim ptičjim vrstama koje se međusobno podnose.[1]
Jedan od najljepših paviljona za ptice na svijetu izgrađen je u kalifornijskom zoološkom vrtu San Diego, za njegovu gradnju iskorišten je 46 metara dug prirodni kanjon kome je samo dograđen krov, pa se posjetioci šeću po 25 metara visokoj galeriji ispod kog se nalaze izložene životinje i ptice.[1]
Reptili se drže po individualnim kavezima, sa nekom nastambom. Po tropskim i suptropskim zoološkim vrtovima na otvorenom, drže ih po jamama i umjetno izgrađenim vrtačama.[1]
Kad su životinje smještene po paviljonskim objektima, treba im osigurati uvjete koji odgovaraju njihovoj vrsti, poput svjetlosti, vlažnosti, topline, ventilacije, zbog tog se uz takve paviljone grade i specijalne toplinske stanice sa svim potrebnih uređajima.[1]
Od početka 1930-ih počela je moda izgradnje zooloških vrtova na velikim otvorenim površinama, koje imitiraju prirodni ambijent u kom žive te životinje. Protutip takvog vrta bio je londonski Whipsnade Park osnovan 1932. Umjesto klasičnih žičanih ograda po takvim parkovima se grade prirodne barijere, - jarci ispunjeni vodom, litice, vrtače i slične strukture koje životinje nemogu preskočiti.[1]
U nekim modernim zoološkim vrtovima, koji imitiraju afričke rezervate, zvučnih naziva - safari park, farma lavova, životinje se čuvaju po velikim ograđenim poljima kroz koja se posjetitelji voze u svojim automobilima. Oni su u načelu sigurni i za životinje i posjetitelje, osim kad nastane prometna gužva, i u slučajevima kad posjetitelji zaborave da imaju posla sa zvijerima - pa otvaraju prozore ili se udalje od svog vozila.[1]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 „Zoo” (engleski). Encyclopædia Britannica.
- ↑ „Povijest ZOO vrta” (hrvatski). Zoološki vrt grada Zagreba. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Povijest muzeja” (hrvatski). Prirodoslovni muzej Split. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-06. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Лична карта” (makedonski). Зоолошката градина Скопје. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-30. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Историјат” (srpski). Београдски зоолошки врт. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-21. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Zgodovina Živalskega vrta Ljubljana” (slovenski). Živalski vrt Ljubljana. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „O nama” (srpski). Zoo Palić. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-24. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Историја ЗОО Битола” (makedonski). Зоолошката Градина Битола. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-09. Pristupljeno 20. 10. 2013.
- ↑ „Povijest Zoološkog vrta u Osijeku” (hrvatski). Zoološki vrt grada Osijeka. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-08. Pristupljeno 20. 10. 2013.
