Genčićeva kuća u Beogradu
Genčićeva kuća u Beogradu | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Vračar |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1929. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda |
beogradskonasledje |
Genčićeva kuća u Beogradu, nalazi se u Krunskoj ulici 51 i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]
Arhitektura
[uredi | uredi izvor]Kuća je podignuta kao porodična kuća Đorđa Genčića, industijalca i političara, svedoka i aktera u političkom životu Srbije u poslednjim decenijama 19. veka.
Podignuta je između 1927. i 1929. godine, prema projektu arhitekte Dragiše Brašovana[2] koji je početkom dvadesetih godina 20. veka prešao iz Budimpešte u Zrenjanin i Beograd. Sa kolegama Milanom Sekulićem i M. Petrovićem - Obućinom osnovao je projektantsko-izvođački biro „Arhitekt“. Brašovan je pre ove vile projektovao i realizovao nekoliko zapaženih objekata koji su ga učinili veoma poznatim graditeljem privatnih kuća u Beogradu, a i šire.
Genčićeva vila nalazi se na uglu ulica Prote Mateje i Krunske ulice. Zidanje zgrade započeto je u junu 1927. godine, a završeno je decembra 1929. Zgrada je koncipirana je kao građevina kubičnog volumena, sa akademski raščlanjenom fasadom, kojom dominira ulazni deo, rešena u formi trijumfalnog luka. Po svojim karakteristikama, zgrada pripada grupi objekata na kojima je arhitekta Brašovan započeo proces postepenog modernizovanja akademskih formi, koji se pre svega ogleda u istom tretmanu svih fasada građevine. Fasada je oživljena pravilnim rasporedom prozorskih niša i parovima udvojenih stubova sa jonskim kapitelima. Ravnotežom masa i svedenošću dekoracije nagovešteno je približavanje modernom arhitektonskom izrazu.
Kada je reč o enterijeru, u prizemlju se nalazila trpezarija, kuhinja, salon i drugi prostori za prijem gostiju. Na spratu su bile sobe za spavanje, kabinet za rad i kupatilo. Sve prostorije su grupisane oko centralnog hola okrenutog ka ulici Prote Mateje, a svojom visinom obuhvatao je i prvi sprat.[3] Izvođenje radova bilo je povereno birou inž. Milana Jovanovića i Radomira Zlatičanina.[4] Prvobitni projekat je u toku građenja menjan, najviše zbog toga što je lokacija objekta bila u izvesnom neskladu sa ulaznim partijama koje su zahtevale veću predbaštu. Zgrada je do pred Drugi svetski rat bila privatna porodična kuća. U februaru 1940. u njoj je otvoren Institut za italijansku kulturu, sa javno dostupnom bibliotekom[5][6], predavanjem ga je otvorio italijanski ministar obrazovanja Đuzepe Botai.[7]
Muzej Nikole Tesle
[uredi | uredi izvor]Od 1952. godine u zgradi je smešten Muzej Nikole Tesle, posvećen životu i delu čuvenog svetskog naučnika. Muzej čuva obimnu Teslinu naučnu i ličnu zaostavštinu.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ^ S.G.Bogunović, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, arhitekti, tom II, Beograd 2005; Z.Manević, Pioniri moderne arhitekture Beograda, Arhitektura i urbanizam 16, Beograd 1962.
- ^ M.R.Blagojević, Stambena arhitektura Beograda u 19. i početkom 20. veka, Arhitektonski fakultet, Beograd 2006.
- ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ^ Organizacija i rad Instituta za italijansku kulturu koji se otvara 22 februara u Beogradu. "Vreme", 19. feb. 1940, str. 11. digitalna.nb.rs
- ^ "Vreme", 23. feb. 1940, str. 5. digitalna.nb.rs
- ^ "Politika", 21. feb. 1940
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Aleksandar Kadijević, Draginja Maskareli: O arhitekturi Genčićeve kuće, Nasleđe, broj 5, 2004. godine
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Lista spomenika
- Genčićev dvorac spomenar („Večernje novosti“, 19. septembar 2014)
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture-Beograd/Baza nepokretnih kulturnih dobara