Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Sun Yat-sen"

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Adding 1 book for Wikipedia:Provjerljivost (20230308)) #IABot (v2.0.9.3) (GreenC bot
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.9.5
Red 20: Red 20:
Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položaj [[Yuan Shikaiju]]. Uskoro je otišao u egzil u [[Japan]] radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnike [[Komunistička internacionala|Komunističke internacionale]] u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez sa [[Komunistička partija Kine|Komunističkom partijom Kine]]. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom, [[Chiang Kai-shek]], u Sjevernoj ekspediciji. Umro je u [[Peking]]u od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.<ref name="cancer">{{cite journal |last1 = Barth |first1 = Rolf F. |last2 = Chen |first2 = Jie |date = 2. 9. 2016 |title = What did Sun Yat-sen really die of? A re-assessment of his illness and the cause of his death |journal = Chinese Journal of Cancer |volume = 35 |issue = 1 |page = 81 |doi = 10.1186/s40880-016-0144-9 |pmc = 5009495 |pmid = 27586157 }}</ref>
Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položaj [[Yuan Shikaiju]]. Uskoro je otišao u egzil u [[Japan]] radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnike [[Komunistička internacionala|Komunističke internacionale]] u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez sa [[Komunistička partija Kine|Komunističkom partijom Kine]]. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom, [[Chiang Kai-shek]], u Sjevernoj ekspediciji. Umro je u [[Peking]]u od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.<ref name="cancer">{{cite journal |last1 = Barth |first1 = Rolf F. |last2 = Chen |first2 = Jie |date = 2. 9. 2016 |title = What did Sun Yat-sen really die of? A re-assessment of his illness and the cause of his death |journal = Chinese Journal of Cancer |volume = 35 |issue = 1 |page = 81 |doi = 10.1186/s40880-016-0144-9 |pmc = 5009495 |pmid = 27586157 }}</ref>


Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda: ''Mínzú ''(<span lang="zh" dir="ltr">民族主義</span>, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije), ''Mínquán ''(<span lang="zh" dir="ltr">民權主義</span>, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), i ''Mínshēng ''(<span lang="zh" dir="ltr">民生主義</span>, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).<ref>{{cite web |title = Three Principles of the People |url = https://www.britannica.com/event/Three-Principles-of-the-People |access-date = 15. 5. 2017 |website = [[Encyclopedia Britannica]] }}</ref><ref>Schoppa, Keith R. [2000] (2000). ''The Columbia Guide to Modern Chinese History''. Columbia university press. {{ISBN|0231500378}}, {{ISBN|9780231500371}}. [https://books.google.com/books?id=iAhSGNGnhFMC&q=three+people%27s+principles#v=snippet&q=three%20people's%20principles&f=false pp.&nbsp;73, 165, 186].</ref><ref name="中山學術資料庫系統">{{cite book |last = Sun |first = Yat-sen |url = http://sunology.culture.tw/ |script-title = zh:《國父全集》 |trans-title = Complete collection of the National Father's scripts |date = 3. 8. 1924 |website = 中山學術資料庫系統 |pages = 0129–0145 |language = zh-Hant |chapter = 三民主義：民生主義 第一講 [Three Principles of the People: People's living, Lecture 1] |quote = 我們國民黨提倡民生主義，已經有了二十多年，不講社會主義，祇講民生主義。社會主義和民生主義的範圍是甚麼關係呢？近來美國有一位馬克思的信徒威廉氏，深究馬克思的主義，見得自己同門互相紛爭，一定是馬克思學說還有不充分的地方，所以他便發表意見，說馬克思以物質為歷史的重心是不對的，社會問題才是歷史的重心；而社會問題中又以生存為重心，那才是合理。民生問題就是生存問題...... |access-date = 30. 12. 2019 }}</ref>
Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda: ''Mínzú ''(<span lang="zh" dir="ltr">民族主義</span>, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije), ''Mínquán ''(<span lang="zh" dir="ltr">民權主義</span>, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), i ''Mínshēng ''(<span lang="zh" dir="ltr">民生主義</span>, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).<ref>{{cite web |title = Three Principles of the People |url = https://www.britannica.com/event/Three-Principles-of-the-People |access-date = 15. 5. 2017 |website = [[Encyclopedia Britannica]] }}</ref><ref>Schoppa, Keith R. [2000] (2000). ''The Columbia Guide to Modern Chinese History''. Columbia university press. {{ISBN|0231500378}}, {{ISBN|9780231500371}}. [https://books.google.com/books?id=iAhSGNGnhFMC&q=three+people%27s+principles#v=snippet&q=three%20people's%20principles&f=false pp.&nbsp;73, 165, 186].</ref><ref name="中山學術資料庫系統">{{cite book |last = Sun |first = Yat-sen |url = http://sunology.culture.tw/ |script-title = zh:《國父全集》 |trans-title = Complete collection of the National Father's scripts |date = 3. 8. 1924 |website = 中山學術資料庫系統 |pages = 0129–0145 |language = zh-Hant |chapter = 三民主義：民生主義 第一講 [Three Principles of the People: People's living, Lecture 1] |quote = 我們國民黨提倡民生主義，已經有了二十多年，不講社會主義，祇講民生主義。社會主義和民生主義的範圍是甚麼關係呢？近來美國有一位馬克思的信徒威廉氏，深究馬克思的主義，見得自己同門互相紛爭，一定是馬克思學說還有不充分的地方，所以他便發表意見，說馬克思以物質為歷史的重心是不對的，社會問題才是歷史的重心；而社會問題中又以生存為重心，那才是合理。民生問題就是生存問題...... |access-date = 30. 12. 2019 |archive-date = 11. 5. 2019 |archive-url = https://web.archive.org/web/20190511104122/http://sunology.culture.tw/ |url-status = dead }}</ref>


== Biografija ==
== Biografija ==

Verzija na dan 13 maj 2024 u 19:26

Sun Yat-sen
Rođenje (1866-11-12) 12. novembar 1866.
Cuiheng, Kina
Smrt12. mart 1925(1925-03-12) (58 godina)
Peking, Kina

Sun Yat-sen (kin.: 孙逸仙 / 孫逸仙 / Sūn Yìxiān) (12. novembar 1866. – 12. mart 1925.)[1][2][3] bio je kineski revolucionarni vođa, ljekar, političar, državnik i osnivač Kuomintanga. U Narodnoj republici Kini i Tajvanu smatra se "ocem nacije" i "pretečom revolucije" u Narodnoj Republici Kini zbog njegove instrumentalne uloge u rušenju dinastije Qing tokom Xinhai revolucije. Osnivač je političke filozofije, nazvane Tri narodna principa. Sun je jedinstven među kineskim vođama 20. vijeka po tome što je bio nadaleko cijenjen i u kontinentalnoj Kini i na Tajvanu.[4]

Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položaj Yuan Shikaiju. Uskoro je otišao u egzil u Japan radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnike Komunističke internacionale u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez sa Komunističkom partijom Kine. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom, Chiang Kai-shek, u Sjevernoj ekspediciji. Umro je u Pekingu od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.[5]

Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda: Mínzú (民族主義, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije), Mínquán (民權主義, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), i Mínshēng (民生主義, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).[6][7][8]

Biografija

Mjesto rođenja i rani život

Sun Yat-sen je rođen 12. 11. 1866. u porodici Sun Dacheng i Madame Yang.[3] u selu Cuiheng, okrug Xiangshan (sadašnji grad Zhongshan), provincija Canton (sada Guangdong).[3] Rođen je s kulturnom pozadinom Hakka[9][10] i kantonskim kao maternjim jezikom. Njegov otac je posjedovao vrlo malo zemlje i radio je kao krojač u Makau, te kao kalfa i portir.[11] Nakon što je završio osnovno obrazovanje, preselio se u Honolulu u Kraljevini Havaji, gdje je živio udobnim životom skromnog bogatstva uz podršku svog starijeg brata Sun Meija.[12][13][14][15]

Godine obrazovanja

Sa 10 godina, na Havajima, Sun je počeo da se školuje.[2] Srednju školu je završio na Havajima.[16] i upoznao svog prijatelja Lu Haodonga.[2] Sa 13 godina 1878., nakon nekoliko godina lokalnog školovanja, Sun je otišao da živi sa svojim starijim bratom Sun Meiom (孫眉) u Honolulu.[2] Sun Mei je finansirao obrazovanje Sun Yat-sena i kasnije će dati veliki doprinos rušenju Mandžura (dinastija Qing).[12][13][14][15]

Tokom svog boravka u Honoluluu, Sun Yat-sen je išao u školu ʻIolani gdje je studirao engleski jezik, britansku historiju, matematiku, nauku i kršćanstvo.[2] Iako prvobitno nije mogao govoriti engleski, Sun Yat-sen je brzo naučio jezik i dobio nagradu za akademsko postignuće od kralja Davida Kalākaue prije nego što je diplomirao 1882. godine.[17] Zatim je pohađao Oahu College (sada poznat kao Punahou School) jedan semestar.[2][18] Godine 1883. poslan je kući u Kinu jer je njegov brat postajao zabrinut da Sun Yat-sen počinje prihvaćati kršćanstvo.[2] Kako su Havaji bili aneksirani od strane Sjedinjenih Država u to vrijeme, Sun je dobio američko državljanstvo.[19]

Kada se 1883. vratio u Kinu sa 17 godina, Sun se ponovo susreo sa svojim prijateljem iz djetinjstva Lu Haodongom u Beijidian-u (北極殿), hramu u selu Cuiheng.[2] Videli su mnoge seljane kako obožavaju Beiji (bukvalno Severni pol) cara-boga u hramu, i bili su nezadovoljni njihovim drevnim narodnim metodama liječenja.[2] Razbili su lik, izazivajući gnjev mještana, te su pobjegli u Hong Kong.[2][20][21] Po dolasku u Hong Kong u novembru 1883. studirao je u Eparhijskom domu i sirotištu u Istočnoj ulici (danas Dijecezanska škola za dječake),[22][23] a od 15. aprila 1884. do diplomiranja 1886. bio je u The Državna centralna škola u ulici Gough (sada Queen's College).[24][25]

Godine 1886. Sun je studirao medicinu u bolnici Guangzhou Boji kod kršćanskog misionara Johna G. Kerra.[2] Prema njegovoj knjizi "Kidnap u Londonu", Sun je 1887. godine čuo za otvaranje Hong Kong koledža medicine za Kineze (preteča Univerziteta u Hong Kongu) i odmah je odlučio da iskoristi "prednosti koje nudi."[26] Na kraju, stekao je licencu za hrišćansku praksu kao ljekar 1892. godine.[2][27] Značajno je da je od svoje generacije od 12 učenika, Sun bio jedan od samo dvojice koji su diplomirali.[28][29][30]

Reference

  1. ^ Steinberg, Jessica (10. 2. 2021). "China's century-old support for Zionism surfaces in letter". The Times of Israel. Pristupljeno 11. 8. 2022.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l Singtao daily. Saturday edition. 23. 10. 2010. 特別策劃 section A18. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition 民國之父.
  3. ^ a b c "Chronology of Dr. Sun Yat-sen". National Dr. Sun Yat-sen Memorial Hall. Arhivirano s originala, 16. 4. 2014. Pristupljeno 12. 3. 2014.
  4. ^ Tung, William L. [1968] (1968). The political institutions of modern China. Springer publishing. ISBN 9789024705528. str. 92. P106.
  5. ^ Barth, Rolf F.; Chen, Jie (2. 9. 2016). "What did Sun Yat-sen really die of? A re-assessment of his illness and the cause of his death". Chinese Journal of Cancer. 35 (1): 81. doi:10.1186/s40880-016-0144-9. PMC 5009495. PMID 27586157.
  6. ^ "Three Principles of the People". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 5. 2017.
  7. ^ Schoppa, Keith R. [2000] (2000). The Columbia Guide to Modern Chinese History. Columbia university press. ISBN 0231500378, ISBN 9780231500371. pp. 73, 165, 186.
  8. ^ Sun, Yat-sen (3. 8. 1924). "三民主義：民生主義 第一講 [Three Principles of the People: People's living, Lecture 1]". 《國父全集》 [Complete collection of the National Father's scripts]. 中山學術資料庫系統 (jezik: kineski). str. 0129–0145. Arhivirano s originala, 11. 5. 2019. Pristupljeno 30. 12. 2019. 我們國民黨提倡民生主義，已經有了二十多年，不講社會主義，祇講民生主義。社會主義和民生主義的範圍是甚麼關係呢？近來美國有一位馬克思的信徒威廉氏，深究馬克思的主義，見得自己同門互相紛爭，一定是馬克思學說還有不充分的地方，所以他便發表意見，說馬克思以物質為歷史的重心是不對的，社會問題才是歷史的重心；而社會問題中又以生存為重心，那才是合理。民生問題就是生存問題......
  9. ^ 门杰丹 (4. 12. 2003). 浓浓乡情系中原—访孙中山先生孙女孙穗芳博士 [Central Plains Nostalgia-Interview with Dr. Sun Suifang, granddaughter of Sun Yat-sen]. China News (jezik: kineski). Arhivirano s originala, 8. 7. 2011. Šablon:Google translation
  10. ^ Bohr, P. Richard (2009). "Did the Hakka Save China? Ethnicity, Identity, and Minority Status in China's Modern Transformation". Headwaters. 26 (3): 16.
  11. ^ Sun Yat-sen. Stanford University Press. 1998. str. 24. ISBN 978-0-8047-4011-1.
  12. ^ a b Kubota, Gary (20. 8. 2017). "Students from China study Sun Yat-sen on Maui". Star-Advertiser. Honolulu. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  13. ^ a b KHON web staff (3. 6. 2013). "Chinese government officials attend Sun Mei statue unveiling on Maui". KHON2. Honolulu. Arhivirano s originala, 22. 8. 2017. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  14. ^ a b "Sun Yat-sen Memorial Park". Hawaii Guide. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  15. ^ a b "Sun Yet Sen Park". County of Maui. Arhivirano s originala, 22. 8. 2017. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  16. ^ Gonschor, Lorenz (2. 1. 2017). "Revisiting the Hawaiian Influence on the Political Thought of Sun Yat-sen". The Journal of Pacific History. 52 (1): 52–67. doi:10.1080/00223344.2017.1319128. ISSN 0022-3344. S2CID 157738017.
  17. ^ "Dr. Sun Yat-Sen (class of 1882)". ʻIolani School website. Arhivirano s originala, 20. 7. 2011.
  18. ^ Brannon, John (16. 8. 2007). "Chinatown park, statue honor Sun Yat-sen". Honolulu Star-Bulletin. Arhivirano s originala, 4. 10. 2012. Pristupljeno 17. 8. 2007. Sun graduated from Iolani School in 1882, then attended Oahu College—now known as Punahou School—for one semester.
  19. ^ Mair, Victor H.; Sanping, Sanping; Wood, Frances (2013). Chinese Lives: The people who made a civilization. London: Thames & Hudson. str. 200. ISBN 9780500251928.
  20. ^ 基督教與近代中國革命起源:以孫中山為例. Big5.chinanews.com:89. Arhivirano s originala, 28. 10. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  21. ^ 歷史與空間：基督教與近代中國革命的起源──以孫中山為例 – 香港文匯報. Paper.wenweipo.com. 2. 4. 2011. Arhivirano s originala, 27. 10. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  22. ^ "Central and Western Heritage Trail". Arhivirano s originala, 9. 7. 2021. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  23. ^ "The Diocesan Home and Orphanage". 孫中山史蹟徑 (jezik: engleski). 17. 11. 2017. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  24. ^ 中山史蹟徑一日遊. Lcsd.gov.hk. Arhivirano s originala, 2. 11. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  25. ^ "The Government Central School". 孫中山史蹟徑 (jezik: engleski). 14. 1. 2018. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  26. ^ Yat-sen, Sun. "Chapter I: The Imbroglio". Kidnapped in London.
  27. ^ 游梓翔 (2006). 領袖的聲音: 兩岸領導人政治語藝批評, 1906–2006. Wu-Nan Book Inc. str. 82. ISBN 978-957-11-4268-5.
  28. ^ HK university. [2002] (2002). Growing with Hong Kong: the University and its graduates: the first 90 years. ISBN 962-209-613-1, ISBN 978-962-209-613-4.
  29. ^ Singtao daily. 28. 2. 2011. 特別策劃 section A10. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition.
  30. ^ South China morning post. Birth of Sun heralds dawn of revolutionary era for China. 11. 11. 1999.


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sun Yat-sen
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sun_Yat-sen&oldid=3606365"