Tikva
| Tikva | |
|---|---|
 Odabrani kultivari, s desna na lijevo, u smjeru kretanja kazaljke na satu: patipan, žuti ljetni, veliki zukhini i pampkini | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Cucurbitales |
| Porodica | Cucurbitaceae |
| Rod | Citrubita |
| Vrsta | C. pepo |
| Dvojno ime | |
| Cucurbita pepo L. | |
| Sinonimi | |
| |
Tikva ili bundeva ponekad i buća (latinski: Cucurbita pepo) je vrsta biljke iz porodice Cucurbitaceae. Plodovi su najčešće okrugli, spljošteno ili izduženo ovalni, s glatkom, blago rebrastom korom, unutra intenzivno žute do narandžaste obojenosti. Debeli školjka sadrži sjemenke i pulpu. Neke sorte sa sa sličnim izgledom i su i izvedeni iz vrste Cucurbita maxima. Specifična zimske sorte potiču od drugih vrsta, uključujući i C. argyrosperma i C. moschata, koje se također ponekad nazivaju "bundeva" ili tikva. U Novom Zelandu i području australskog govornog engleskog jezika, termin bundeve uglavnom se odnosi na širu kategoriju pod nazivom zimske squash.[2] Na Zapadnom Balkanu su posebno raširene sorte zvane masirača ili stambolka, sa većom količinom jestive pulpe.
Bundeve su porijeklom iz Sjeverne Amerike. Odavno se široko uzgajaju za komercijalnu upotrebu, a koriste se kako u hrana i za rekreaciju. Pita od tikve – tikvenjača naprimjer, je tradicionalni dio obroka zahvalnosti u Kanadi i SAD-u, iako su komercijalno konzervirani tikveni prei i pite od bundeve obično izrađeni od različitih vrste zimskih vrsta često isklesan kao lampioni za ukras oko Noći vještica, zabavnog obreda zvanog Halloween. Ta praksa polahko pristiže i u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, na Zapadnom Balkanu, posebno u Bosni, tikva se prvenstveno upotrebljava za sprevljanje pita, nadjevaka, pečenih i kuhanih jela, sokova i džemova, a popularno je i prženje posoljenih košpica.
Opis
[uredi | uredi izvor]Smatra se da su se tikve, kao ostale njima srodne vrste, nastale u Sjevernoj Americi. Najstariji dokazi, sjemenki potiču od prije između 7.000 i 5.500 godin p.n.e, a pronađene su u Meksiku. Budući da su neke iz iste botaničke klasifikacije dijele po različito imenovanim kategorijama, sva imena se često koriste kao sinonimi. Botanička klasifikacija se često oslanja na pojavu da je stabljika bundeve više kruta, bodljikava i pravokutna (približni ugao od pet stupnjeva), dok su stabljike tikvica uglavnom mekše, više zaobljene, sa više zalistaka uz plod. Tradicijske C. pepo bundeve obično teže između 2,7 i 8,2 kg, iako je sorte krupnijih plodova (vrste C. maxima) redovno dosegnu težinu od preko 34 kg.
Boja bundeve potiče od naradžastih pigmenata kojima obiluje. Glavne hranjive tvari su lutein, alfa i beta karoten, od kojih potonji u tijelu stvara vitamin A.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Oznaka vrste potiče od grčkog pepon (πέπων), za "velike dinje", nešto okruglo i veliko. U francuskom je ovu reč prilagođena na pompon, koja je britanski promijenjena u pumpion i kasnije američki kolonisti promijenjen to riječ koja se koristi danas, squash (=tikva). U Hercegovini i Dalmaciji, za dinju je ustaljena oznaka pipun.
Taksonomija
[uredi | uredi izvor]Morfološke razlike unutar vrsta C. pepo su toliko velike između njenih različitih podvrsta i sorti da se pogrešno identificiraju kao potpuno odvojene vrste. Ove ogromne razlike su ukorijenjene u njihovo rasprostranjene, odnosno geografsku distribuciju. Neke sorte rastu u sušnim regijama, a druge u vlažnim područjima.[3] C. pepo je jedna od starijih, ali ne i najranije pripitomljenih vrsta biljaka.[4][5][6]
Velika većina savremenih teorija počiva na peretpostavci da sve potiču iz Meksika, od hibrida C. fraterna x C. texana koji je evoluirao u dvije domestikacijske grane u različitim područjima: jedna u Meksiku, a druga u istočnom dijelu SAD, kao C. fraterna I C. texana, kao predačkih vrsta.[7][8][9][10] C. pepo se mogla pojaviti u Starom svijetu prije nego što je iz Meksika prenesena u Južnu Ameriku.
Ustanovljeno je da od razine mora do malo iznad 2000 m n/v, listovi išće imaju 3-5 režnjeva i dužine 20–35 cm. Sve podvrste, varijeteti i kultivari su konspecifični neplodni oblici. RAPD polimorfnost DNK se pokazala korisnom u sređivanje odnosa u vrsti, podvrstama i sortama C. pepo, pokazujući da je malo, ako ih i ima, današnjih sorti koje vode porijeklo od C. texana. Povezane su sa C. fraterna, ali još nije poznat predački primjerak u južnom Meksiku.
Divlja C. pepo se još uvijek nalazi u istim oblastima Meksika, kao C. fraterna. Njihovi izoenzimI su vrlo slični. C. pepo ima više sličnosti sa C. fraterna nego sa C. texana, za koju se također tvrdilo da je predak C. pepo. Svi proučavali aleli C. fraterna se također nalaze i u C. pepo. Prema tome, C. fraterna je najbliži rođak C. pepo, koja je najvjerovatnije rani pripitomljena oblik C. fraterna. Za razliku od većine divljih Cucurbita vrsta, neki primjerci plodova C. fraterna su otkrili da nisu bili gorki. Njegova uobičajena staništa su suha brdska, ogoljena područja. C. pepo može biti kompilospecies C. fraterna i C. texana, koja se pojavljuje u biti dvije vrste koje su bile izvorno odvojene.
Filogenetska veze i odnosi među pripitomljenim i divljim vrstama roda Cucurbita (Cucurbitaceae) objašnjene su analizom mitohondrijske DNK, na osnovu prisurtnih alela u dvije različite grupe: C. pepo: bundeve, kalabaza, kriola, i pulpaste su u jednom, a ukrasne tikve savijenog, žirolikog oblika, skalop i još nekoliko su u drugoj. C. fraterna je genetički bliža prvoj grupi, a C. texana drugoj.
Ukrasne tikve pronađene u Teksasu nazivaju se C. p. var. texana, a one koje su nađene izvan Texas (Illinois, Missouri, Arkansas, Oklahoma i Louisiana) nazivaju C. p. var.. ozarkana. U studiji iz 1989. o nastanku i razvoju C. pepo, Paris je predložio da je originalni divlji uzorak bio sa malim okruglim plodovim i da su suvremene bundeve njegovi direktni potomci. Također je predložio da su savijene, ukrasne i skalop tikve rane varijante, a da su žirolike je križanci između skalopa i tikve. Od 2012. godine, od toga ništa nije univerzalno prihvaćeno.[6][8][9][10][11][12] U 2002., Decker-Walters je predložio konvenciju o taksonima tikve: :[3]
- C. pepo subsp. pepo – kultivirana tikva, začinskog, narandžastog tikva ( "Orange Ball" i "Orange Warted");
- C. pepo subsp. ovifera var. ovifera – kultivirana krivovrata, školjkasta, žirolika, većina ukrasnih tikava;
- C. pepo subsp. ovifera var. ozarkana - divlje populacije u Velikoj dolini Misisipija i platou Ozark;
- C. pepo subsp. ovifera var. texana - divlje populacije u Teksasu;
- C. pepo subsp. fraterna - divlje populacije na sjeveroistoku Meksika.
Godine 1986., botaničar Paris je predložio taksonomiju C. pepo koja se, na osnovu njihovog uobičajenog oblika, sastoji od osam jestivih grupa. U njih mogu biti uključene sve, osim nekoliko sorti C. pepo [13][14] i jednog nejestivog kultiviranog varijeteta.[15]
| Grupa kultivara | Botaničko ime | Slika | Opis |
|---|---|---|---|
| Acorn | C. pepo var. turbinata |  |
winter squash, both a shrubby and creeping plant, obovoid or conical shape, pointed at the apex and with longitudinal grooves, thus resembling a spinning top,[16] ex: Acorn squash[7][13][14] |
| Cocozzelle | C. pepo var. ionga |  |
summer squash, long round slender fruit that is slightly bulbous at the apex,[16] similar to fastigata, ex: Cocozelle von tripolis[7][13][14] |
| Crookneck | C. pepo var. torticollia |  |
summer squash, shrubby plant, with yellow, golden, or white fruit which is long and curved at the end and generally has a verrucose (wart-covered) rind,[16] ex: Yellow crookneck squash[7][13][14] |
| Pumpkin | C. pepo var. pepo |  |
winter squash, creeping plant, round, oblate, or oval shape and round or flat on the ends,[16] ex: Pumpkin;[7][13][14] includes C. pepo subsp. pepo var. styriaca, used for Styrian pumpkin seed oil[17] |
| Scallop | C. pepo var. clypeata; called C. melopepo by Linnaeus[3] |  |
summer squash, prefers half-shrubby habitat, flattened or slightly discoidal shape, with undulations or equatorial edges,[16] ex: Pattypan squash[7][13][14] |
| Straightneck | C. pepo var. recticollis |  |
summer squash, shrubby plant, with yellow or golden fruit and verrucose rind, similar to var. torticollia but a stem end that narrows,[16] ex: Yellow summer squash[7][13][14] |
| Vegetable marrow | C. pepo var. fastigata |  |
summer and winter squashes, creeper traits and a semi-shrub, cream to dark green color, short round fruit with a slightly broad apex,[16] ex: Spaghetti squash (a winter variety)[7][13][14] |
| Zucchini | C. pepo var. cylindrica |  |
summer squash, presently the most common group of cultivars, origin is recent (19th century), semi-shrubby, cylindrical fruit with a mostly consistent diameter,[16] similar to fastigata, ex: Zucchini[7][13][14] |
| Ornamental gourds | C. pepo var. ovifera | .jpg) |
non-edible,[15] field pumpkins closely related to C. texana, vine habitat, thin stems, small leaves, three sub-groups: C. pepo var. ovifera (egg-shaped, pear-shaped), C. pepo var. aurantia (orange color), and C. pepo var. verrucosa (round warty gourds), ornamental gourds found in Texas and called var. texana and ornamental gourds found outside of Texas (Illinois, Missouri, Arkansas, Oklahoma, and Louisiana) are called var. ozarkana.[6] |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ The Plant List, Cucurbita pepo
- ^ Sofradžija A, Šoljan D, Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ a b c Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomdeckerwalters - ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomnee - ^ Gibbon, Guy E.; Ames, Kenneth M. (1998). Archaeology of Prehistoric Native America: An Encyclopedia. New York: Routledge. str. 238. ISBN 978-0-815-30725-9.
- ^ a b c "Free-living Cucurbita pepo in the United States Viral Resistance, Gene Flow, and Risk Assessment". Texas A&M Bioinformatics Working Group. Arhivirano s originala, 27. 9. 2013. Pristupljeno 8. 9. 2013.
- ^ a b c d e f g h i Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomsaade - ^ a b Andres, Thomas C. (1987). "Cucurbita fraterna, the Closest Wild Relative and Progenitor of C. pepo". Cucurbit Genetics Cooperative Report. Raleigh, NC: North Carolina State University. 10: 69–71. Arhivirano s originala, 21. 9. 2013. Pristupljeno 9. 3. 2016.
- ^ a b Sanjur, Oris I.; Piperno, Dolores R.; Andres, Thomas C.; Wessel-Beaver, Linda (2002). "Phylogenetic Relationships among Domesticated and Wild Species of Cucurbita (Cucurbitaceae) Inferred from a Mitochondrial Gene: Implications for Crop Plant Evolution and Areas of Origin" (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. Washington, DC: National Academy of Sciences. 99 (1): 535–540. Bibcode:2002PNAS...99..535S. doi:10.1073/pnas.012577299. JSTOR 3057572.
- ^ a b Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S. Isozymes in Plant Biology. London: Dioscorodes Press. str. 176. ISBN 0-412-36500-6.
- ^ Smith, Bruce D. (1992). Rivers of Change: Essays on Early Agriculture in Eastern North America. Tuscaloosa, AL: University of Alabama Press. str. 71–73. ISBN 978-0-8173-5425-1.
- ^ Lim, T. K. (2012). Edible Medicinal And Non-Medicinal Plants. 2, Fruits. Netherlands: Springer. str. 292. doi:10.1007/978-94-007-1764-0. ISBN 978-94-007-1763-3.
- ^ a b c d e f g h i "Cucurbita pepo". Missouri Botanical Garden. Pristupljeno 2. 9. 2013.
- ^ a b c d e f g h i Heistinger, Andrea (2013). The Manual of Seed Saving: Harvesting, Storing, and Sowing Techniques for Vegetables, Herbs, and Fruits. Portland, OR: Timber Press. str. 278. ISBN 978-1-60469-382-9.
- ^ a b Decker, Deena S.; Wilson, Hugh D. (1987). "Allozyme Variation in the Cucurbita pepo Complex: C. pepo var. ovifera vs. C. texana". Systematic Botany. American Society of Plant Taxonomists. 12 (2): 263–273. doi:10.2307/2419320. JSTOR 2419320.
- ^ a b c d e f g h Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomparis1986 - ^ Fürnkranz, Michael; Lukesch, Birgit; Müller, Henry; Huss, Herbert; Grube, Martin; Berg, Gabriele (2012). "Microbial Diversity Inside Pumpkins: Microhabitat-Specific Communities Display a High Antagonistic Potential Against Phytopathogens". Microbial Ecology. Springer. 63 (2): 418–428. doi:10.2307/41412429 (neaktivno 19. 1. 2016). JSTOR 41412429.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2016 (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]