Idi na sadržaj

Udri vraga

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Udri vraga
Plakat filma (1953)
RežiserJohn Huston
ProducentJohn Huston
Scenarist(i)
Uloge
MuzikaFranco Mannino
KinematografijaOswald Morris
MontažaRalph Kemplen
ProdukcijaRomulus Films
Santana Pictures Corporation
DistributerBritish Lion Films (UK)
United Artists (SAD)
Premijera
  • 24. 11. 1953 (London)
  • 12. 3. 1954 (New York)
Trajanje94 minute
Zemlja
  • Italija
  • SAD
  • Ujedinjeno Kraljevstvo[1][2]
JezikEngleski
Zarada115.926 £ (UK)[3]

Udri vraga (engleski: Beat the Devil) britanski je film u žanru avanture i komedije snimljen 1953. u režiji Johna Hustona. Glavne uloge tumače Humphrey Bogart, Jennifer Jones, i Gina Lollobrigida, u njenom američkom debiju, a u sporednim ulogama su Robert Morley, Peter Lorre i Bernard Lee.[4] Huston i Truman Capote napisali su scenarij, djelomično zasnovan na istoimenom romanu britanskog novinara Clauda Cockburna koji je napisao pod pseudonimom James Helvick. Huston je snimio film kao neku vrstu labave parodije na film iz 1941. Malteški soko, koji je Huston režirao i u kojem su se pojavili Bogart i Lorre. Capote je rekao: "John Huston i ja smo odlučili da se šalimo s pričom, da je tretiramo kao parodiju. Umjesto još jednog 'Malteškog sokola', pretvorili smo je u satiru."[5] Scenarij, pisan svaki dan dok je film sniman,[6] odnosi se na avanture šarolike ekipe prevaranata i gubitnika koji pokušavaju da preuzmu zemlju bogatu nalazištima uranija u kolonijalnoj Keniji dok čekaju u maloj italijanskoj luci dok čekaju na parobrod da otputuju za Mombasu.[7]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Billy Dannreuther je bivši američki bogataš koji je zapao u teška vremena. Nerado radi s četvoricom lopova: Petersonom, Juliusom O'Harom, majorom Jackom Rossom i Ravellom, koji pokušavaju da steknu zemlju bogatu uranijem u Britanskoj istočnoj Africi. Billy sumnja da je major Ross ubio britanskog kolonijalnog oficira koji je prijetio da će razotkriti njihov plan. Dok čekaju u Italiji na put u Afriku, Billy i njegova supruga Marija upoznaju britanski par, Harry i Gwendolen Chelm, koji planiraju da putuju istim brodom. Harry se čini pravim i tradicionalnim Englezom, dok je Gwendolen poletna i kompulzivna maštarica. Billy i Gwendolen postaju ljubavnici, dok Marija flertuje sa Harryjem. Peterson postaje sumnjičav da Chelmovi možda pokušavaju sami nabaviti uranij. Izgleda da to nije istina, i čini se da to potvrđuje i sama Gwendolen, koja laže o svom mužu i preuveličava njegovu važnost.

Harry koji pati od morske bolesti i Gwendolen na palubi broda

Billy i Peterson umjesto toga odluče uzeti avion, ali na putu do aerodroma njihov automobil pada niz liticu kada ga guraju nakon kvara i pogrešno se proširila vijest da su njih dvojica poginuli. Kako bi zamijenio Petersonov izgubljeni kapital, Ravello prilazi Harryju Chelmu i objašnjava njihovu šemu. Upravo tada, na opće iznenađenje, Bili i Peterson se vraćaju u hotel neozlijeđeni, baš u trenutku kada blagajnik najavljuje da je brod konačno spreman za plovidbu. Na brodu, Harry otkriva da zna za Petersonov plan i namjerava obavijestiti vlasti. Peterson naređuje majoru Rossu da ubije Harryja, ali Billy osujećuje pokušaj ubistva. Ne vjerujući Harryjevim ogorčenim optužbama, međutim, pijani kapetan broda je Harryja zaključao u brodskoj kabini.

Brodski motor se pokvario i putnicima je rečeno da pobjegnu čamcem za spašavanje. Kada Billy ode da spasi Harryja, otkriva da se oslobodio i napustio brod, namjeravajući da ispliva na obalu. Nakon što su napustili brod, putnici se iskrcavaju na afričku plažu, gdje ih zarobljavaju arapski vojnici. Ispituje ih Ahmed, arapski zvaničnik koji sumnja da su oni špijuni ili revolucionari. Billy pokušava pobjeći ali biva uhvaćen. On se sprijateljuje s Ahmedom govoreći mu o Riti Hayworth, za koju se pretvara da ju je poznavao. Billy ga zatim nagovara da pošalje jedrenjakom njega i njegovo društvo nazad u Italiju.

Nakon povratka nazad u Italiju, ispituje ih detektiv Scotland Yarda koji istražuje ubistvo kolonijalnog oficira. Baš kada se čini da je zaokupljen Petersonovim uglađenim govorom, Gwendolen otkriva Petersonovu šemu, njegovu umiješanost u ubistvo i pokušaj da ubije Harryja. Detektiv odmah hapsi Petersona, O'Haru, Rossa i Ravella. Dok četvoricu lopova odvode u lisicama, Gwendolen prima telegram iz Britanske istočne Afrike u kojem piše da je Harry stekao zemlju na kojoj su Peterson i ostali pokušavali da se obogate; sada je izuzetno bogat i spreman je oprostiti Gwendolen. Billy se radosno smije, govoreći: "Ovo je kraj, kraj!"

Uloge

[uredi | uredi izvor]

Produkcija

[uredi | uredi izvor]

Tokom snimanja filma, Humphrey Bogart je izgubio nekoliko zuba u saobraćajnoj nesreći. Peter Sellers, tada nepoznat na međunarodnom nivou, ali sa talentom za imitiranje glasova, angažiran je da sinhronizira neke od Bogartovih dijaloga dok se Bogart prilagođavao gubitku zuba i nije mogao da govori razgovijetno.[9]

Veći dio filma je snimljen u Ravellu, iznad italijanske Amalfi obale.[10] Prikazana je centralna pijaca ispred katedrale i različiti kafići oko nje. Neke scene su snimane i u obližnjim Atranima, uključujući, nakratko, bazen hotela "Convento Luna".

Nakon pregleda, četiri minute filma su izrezane i ponovo namontirane uz Bogartovu naraciju i flešbekom.[11]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

U recenziji koja se poklopila s prikazivanjem filma u 68 njujorških kina, The New York Times ga je nazvao "izrazito nevaljalim i konverzacijski lažnim, kojem općenito nedostaje okus knjige, i da je obrada izrazito letimično iskonstruirana."[12] Humphreyju Bogartu se navodno nije sviđao film, vjerovatno zato što je izgubio dosta svog novca finansirajući ga. Roger Ebert, koji je uključio film na svoju listu "Sjajnih filmova", primijetio je da je film okarakterisan kao prvi film u camp stilu. Udri vraga je u javnoj domeni dugi niz godina a njegova autorska prava nikada nisu obnovljena.[13]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Beat the Devil — The Cinematheque". The Cinematheque. 2017. Arhivirano s originala, 1. 6. 2017. Pristupljeno 26. 5. 2017. Beat the Devil USA/Great Britain/Italy 1954. Dir: John Huston. 93 min. DCP
  2. ^ "BEAT THE DEVIL — Il Cinema Ritrovato". Il Cinema Ritrovato. Pristupljeno 26. 5. 2017. Restored in 4K by Sony Pictures Entertainment in collaboration with The Film Foundation with the support of RT Features and the Franco-American Cultural Fund, from the 35mm original camera negative and a 35mm fine grain master positive. Audio restoration by Deluxe Media Audio Services. Image restoration by L’Immagine Ritrovata laboratory.
  3. ^ Vincent Porter, 'The Robert Clark Account', Historical Journal of Film, Radio and Television, Vol 20 No 4, 2000 p501
  4. ^ "Beat the Devil (1953)". MRQE. Pristupljeno 1. 6. 2012.
  5. ^ Gehring, Wes D. (1999) Parody as Film Genre: "Never Give a Saga an Even Break" Greenwood. p.12. ISBN 9780313261862
  6. ^ Clayton, Jack, quoted in Plimpton, p. 127
  7. ^ "Beat the Devil (1953)". Rotten tomatoes. Pristupljeno 1. 6. 2012.
  8. ^ McCarty, Clifford (1965). BOGEY - The Films of Humphrey Bogart. New York, N.Y.: Cadillac Publishing Co, Inc. str. 171.
  9. ^ "10 Things You Might Not Know About Peter Sellers". Mental Floss. Pristupljeno 11. 9. 2017.
  10. ^ "Beat the Devil film locations". Worldwide Guide to Movie Locations. The Worldwide Guide to Movie Locations. Arhivirano s originala, 28. 4. 2017. Pristupljeno 4. 5. 2017.
  11. ^ "Film Forum - BEAT THE DEVIL". Film Forum [New York City]. 2017. Pristupljeno 26. 5. 2017.
  12. ^ H. H. T. (13. 3. 1954). "City-Wide Debut". The New York Times. Pristupljeno 23. 10. 2021.
  13. ^ Ebert, Roger (26. 11. 2000). "Beat the Devil". Pristupljeno 20. 8. 2013.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Udri_vraga&oldid=3648918"