Šamac
Šamac | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Opština Šamac | |
 Šamac | |
 Grb | |
 Općina Šamac u Bosni i Hercegovini | |
  Šamac | |
| Koordinate: 45°03′37.9″N 18°28′10.5″E / 45.060528°N 18.469583°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Vlada | |
| • Načelnik | Đorđe Milićević[1] (Savez za promjene) |
| Površina | |
| • Općina | 172,24 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 5,73 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 17.273 |
| • Općina (gustoća) | 100,28 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 5.133 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 895,81 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 76 230 |
| Pozivni broj | (+387) 54 |
| Matični broj | 229083[2] |
| Matični broj općine | 20656 |
| Veb-sajt | www |
Šamac (prije Bosanski Šamac) je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u Posavini, na sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine, lociran na desnoj strani rijeke Save. Osim Save, kroz grad prolazi i rijeka Bosna, gdje joj je i ušće.
Dio teritorije danas pripada općini Odžak i novoosnovanoj općini Domaljevac-Šamac. Predratno stanovništvo Bosanskog Šamca je brojalo 32.835 stanovnika.
Historija
Arheološki istražen lokalitet Kulište, na sjeveroistočnom obodu sela Kruškovo Polje, najstarije je neolitsko naselje u okolini Bosanskog Šamca. Također, utvrđeno je da su tragove svoje kulture na ovim prostorima ostavili i ljudi koji pripadaju bakarnom i bronzanom dobu, te da su na ovom području pronađeni ostaci koji pripadaju rimskom dobu i srednjovjekovnoj civilizaciji.
Smatra se, da je upravo tu, dok je 1460. godine vodio borbe protiv posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, turski sultan Mehmed II podigao utvrđenje Šamac, te da je to utvrđenje kralj Tomašević osvojio i srušio u junu 1463. godine. Međutim, današnje općinsko središte, grad Bosanski Šamac, nastao je tek 1863. godine na samom ušću rijeke Bosne u rijeku Savu.
Na prostoru današnjeg Bosanskog Šamca nije bilo naselja, sve do promjene ušća rijeke Bosne koja se sve do 1720. godine nalazila zapadno od današnjeg Pruda. Istočno od današnjeg Bosanskog Šamca nalazilo se naselje Mihalevacz, kasnije preimenovan u Jurin Brod. Od 1718. do 1739. godine pripadao je Austrijskoj carevini, a kasnije se tu nalazila samo karaula (stražarnica). Kao gradsko naselje razvija se od 1863. godine, kada su se u njemu naselili Bošnjaci, koji su prognani iz Srbije, i to iz gradova Užice, Šapca, Beograda i Sokola. Nacrt za izgradnju Bosanskog Šamca dao je Salih Efendija Muvekit, a prvi urbanistički plan djelo je francuskih arhitekata. U to doba, ovo novo naselje, dobija me Gornja Azizija (Aziziei Bela), po sultanu Azizu, i taj službeni naziv Bosanski Šamac nosi sve do 1878. godine. Od tada Bosanski Šamac pripada turskoj vlasti.
Februara 1883. godine grad dobija poštu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu školu.
Za razliku od drugih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini, Bosanski Šamac je dosta mlada gradska aglomeracija, jer kao grad formiran je tek u drugoj polovini 19. vijeka.
Današnji naziv Bosanski Šamac dobija, najvjerovatnije od riječi "šanac", što znači kanal, jer prostor na kome je izgrađen današnji grad nasut je pijeskom i šljunkom prosječno od 4 do 6 metara visine, što znači da je Bosanski Šamac izgrađen na nekadašnjem močvarnom zemljištu, koje je bilo ugroženo stalnim poplavama rijeka Save i Bosne.
Zahvaljujući svom izuzetnom položaju i plodnoj Posavini, Bosanski Šamac je gotovo od svog postanka predstavljao trgovački centar za sva okolna mjesta. Intenzivan razvoj počinje naročito 1947. godine izgradnjom pruge Bosanski Šamac-Sarajevo, velikim djelom mlade generacije Titove Jugoslavije, koja je za nepunu godinu dana izgradila 239 kilometara normalnog željezničkog kolosijeka.
Područje općine Bosanski Šamac obuhvata 18 naseljenih mjesta: Bosanski Šamac, Batkuša, Brvnik - dio naseljenog mjesta, Gajevi, Grebnice – dio naseljenog mjesta, Gornja Slatina, Donja Slatina, Zasavica, Kornica, Kruškovo Polje, Novo Selo, Tišina, Obudovac, Pisari, Srednja Slatina, Crkvina, Hasić i Škarić.
Najstarija sela na području današnje općine, prema historijskim izvorima, su: Obudovac i Slatina (1548. godine), Crkvina (1655. godine), Kruškovo Polje i Brvnik (1711. godine) i Škarić (1718. godine).
Geografija
Ravno područje, sa umjerenom kontinentalnom klimom, koja iz godine u godinu sve više dobija karakteristike kontinentalne klime, uz zadovoljavajuće rezerve vode, predodredili su općinu Bosanski Šamac za razvoj raznih vidova poljoprivredne proizvodnje, te je poljoprivreda, uz preradu poljoprivrednih proizvoda i neke druge oblike industrijske proizvodnje, među najznačajnijim privrednim granama ove općine. Od ukupnih zemljišnih površina, neplodnog zemljišta je samo 9,9%, pod šumama 10,4%, dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14,642 hektara) od ukupnih zemljišnih površina.
Prema procjenama, na području općine Šamac (u sadašnjim granicama) živi oko 19.000 stanovnika u oko 6.095 domaćinstava veličine oko 3,1 člana jednog domaćinstva u prosjeku.
U šamačka prigradska naselja spadaju Prud (na lijevoj strani rijeke Bosne), Tišina, Zasavica i Crkvina. Gradačac, Odžak, Orašje i Modriča su susjedni gradovi.
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bosanski Šamac imala je 32.960 stanovnika, raspoređenih u 22 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Bosanski Šamac ušao je u sastav Republike Srpske. Iz imena grada i općine jednostranom odlukom lokalnih srpskih vlasti izbačena je odrednica bosanski, a ime je promijenjeno u Šamac. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Bazik i Domaljevac, te dijelovi naseljenih mjesta: Brvnik, Grebnice i Tišina. Od ovog područja formirana je općina Domaljevac-Šamac. Federaciji BiH pripalo je i naseljeno mjesto Prud, koje je ušlo u sastav općine Odžak.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Šamac
| Sastav stanovništva – općina Šamac | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 17 273 (100,0%) | 32 960 (100,0%) | 32 320 (100,0%) | 31 374 (100,0%) | 26 612 (100,0%) | ||
| Srbi | 13 256 (76,74%) | 13 628 (41,35%) | 13 328 (41,24%) | 14 230 (45,36%) | 13 897 (52,22%) | ||
| Hrvati | 2 426 (14,05%) | 14 731 (44,69%) | 14 327 (44,33%) | 14 336 (45,69%) | 11 250 (42,27%) | ||
| Bošnjaci | 1 265 (7,324%) | 2 233 (6,775%)1 | 1 725 (5,337%)1 | 2 192 (6,987%)1 | 732 (2,751%)1 | ||
| Nisu se izjasnili | 151 (0,874%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 51 (0,295%) | 613 (1,860%) | 262 (0,811%) | 88 (0,280%) | 49 (0,184%) | ||
| Bosanci | 31 (0,179%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 27 (0,156%) | 1 755 (5,325%) | 2 601 (8,048%) | 481 (1,533%) | 628 (2,360%) | ||
| Nepoznato | 23 (0,133%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 16 (0,093%) | – | – | – | – | ||
| Pravoslavci | 12 (0,069%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 9 (0,052%) | – | 33 (0,102%) | 25 (0,080%) | 13 (0,049%) | ||
| Makedonci | 4 (0,023%) | – | 4 (0,012%) | 4 (0,013%) | 15 (0,056%) | ||
| Slovenci | 2 (0,012%) | – | 6 (0,019%) | 6 (0,019%) | 10 (0,038%) | ||
| Albanci | – | – | 27 (0,084%) | 8 (0,025%) | 12 (0,045%) | ||
| Mađari | – | – | 7 (0,022%) | 4 (0,013%) | 6 (0,023%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Šamac
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Šamac | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[8] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961. | |||
| Osoba | 5 133 (100,0%) | 6 239 (100,0%) | 5 605 (100,0%) | 4 877 (100,0%) | 3 654 (100,0%) | ||
| Srbi | 3 449 (67,19%) | 1 755 (28,13%) | 1 342 (23,94%) | 1 500 (30,76%) | 1 644 (44,99%) | ||
| Bošnjaci | 1 253 (24,41%) | 2 178 (34,91%)1 | 1 697 (30,28%)1 | 2 163 (44,35%)1 | 730 (19,98%)1 | ||
| Hrvati | 227 (4,422%) | 827 (13,26%) | 687 (12,26%) | 726 (14,89%) | 596 (16,31%) | ||
| Nisu se izjasnili | 108 (2,104%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 21 (0,409%) | 284 (4,552%) | 61 (1,088%) | 38 (0,779%) | 28 (0,766%) | ||
| Jugoslaveni | 19 (0,370%) | 1 195 (19,15%) | 1 774 (31,65%) | 429 (8,796%) | 607 (16,61%) | ||
| Bosanci | 19 (0,370%) | – | – | – | – | ||
| Pravoslavci | 12 (0,234%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 11 (0,214%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 5 (0,097%) | – | 13 (0,232%) | 8 (0,164%) | 7 (0,192%) | ||
| Nepoznato | 5 (0,097%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 2 (0,039%) | – | – | 3 (0,062%) | 15 (0,411%) | ||
| Slovenci | 2 (0,039%) | – | 5 (0,089%) | 3 (0,062%) | 9 (0,246%) | ||
| Albanci | – | – | 22 (0,393%) | 3 (0,062%) | 12 (0,328%) | ||
| Mađari | – | – | 4 (0,071%) | 4 (0,082%) | 6 (0,164%) | ||
Privreda
Višedecenijskim radom mnogih generacija i korištenjem privrednih resursa, u predratnom periodu bio je ostvaren dosta uspješan privredni rast i razvoj. Ekonomska osnova stalno je jačana podizanjem novih privrednih i infrastrukturnih objekata. Povećan je fizički obim proizvodnje i izvoz proizvoda u inostranstvo.
Male zanatske radionice poslije Drugog svjetskog rata postepeno su izrastale u savremene fabrike, a na plodnom poljoprivrednom zemljištu, u skladu sa prethodnom proizvodnom tradicijom, izgrađeni su značajni proizvodi i prerađivački kapaciteti u poljoprivrednoj, prehrambenoj, drvnoj, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji.
Razvoj industrijskih preduzeća značajno je bio praćen razvojem zanatske kooperacije (korparstvo) i razvojem komunalnih i uslužnih djelatnosti. U proteklih pedesetak godina izgrađeni su zadovoljvajući privredni potencijali, stambeni fond i razni infrastrukturni objekti. Uspješno se razvijala i trgovina.
Industrija
U predratnom periodu izgrađeni su značajni industrijski kapaciteti za:
- proizvodnju koncentrovane stočne hrane (u sadašnjem AD "PIK" Bos. Šamac), čija je izgradnja nastavljena i u poslijeratnom periodu u mnogim privatnim preduzećima (d.o.o.),
- preradu poljoprivrednih proizvoda, sa kapacitetima hladnjača (sadašnja AD "Hranaprodukt"),
- preradu drveta (sadašnji DOO "Nova forma" i AD "Budućnost", bivše ODP "Montaža"),
- metaloprerađivačku industriju (bivše ODP "Čelične konstrukcije" dio sadašnjeg AD "Meboš", dio bivšeg ODP "Montaža"),
- industriju trikotaže i industriju konfekcije (bivše AD "ŠIT" i bivše ODP "Tekstilac),
- proizvodnju automobilskih stakala (sadašnje AD "Uniglas" u stečaju),
- proizvodnju, preradu i doradu pletenog namještaja, korpi i drugih predmeta od vrbovog pruća (neoguljenog, oguljenog, nekuhanog i kuhanog, obojenog), a ti kapaciteti dorade, prerade i ručne proizvodnje (pletenje) služe, dakle, za zanatsku i industrijsku proizvodnju (bivša Tvornica pletenog namještaja "Bos. Šamac" Bos. Šamac) itd.
Pored navedenih, značajni su i kapaciteti u oblastima:
- proizvodnog i uslužnog zanatstva,
- trgovine na veliko i malo,
- ugostiteljstva i turizma,
- drumskog prevoza,
- raznih drugih uslužnih djelatnosti.
Posebno su značajni kapaciteti:
- sadašnjeg ODP "Luka" Bos. Šamac, za lučko - pristanišne i pretovarne djelatnosti, kao i industrijski kolosijeci od nekoliko preduzeća,
- OJVP "Vodovod i kanalizacija" Bos. Šamac,
- ODP "Toplana" (proizvodnja i distribucija tehnološke i pare za grijanje).
Poljoprivreda
Ukupne zemljišne površine općine Šamac (18.367 hektara) imaju relativno povoljnu strukturu zemljišta s aspekta njihove moguće primjene.
Od ukupnih zemljišnih površina neplodnog zemljišta je samo 9,9% (1.817 hektara), a pod šumama 10,4% (1.908 hektara), dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14.642 ha) od ukupnih zemljišnih površina.
Neplodno zemljište je većim dijelom u državnom vlasništvu, jer su na njemu uglavnom izgrađeni infrastrukturni i drugi privredni objekti.
I vlasnička struktura zemljišta je povoljna jer je 76,3% zemljišnih površina u privatnom vlasništvu, a 23,7 % u državnom.
Na 12.935 hektara oranica i bašta, kao pretežnom dijelu obradivih i ukupnih poljoprivrednih površina, redovno se odvija ratarska proizvodnja u kojoj su zastupljene sljedeće kulture:
- razne vrste žitarica (prvenstveno kukuruz i pšenica),
- krmno bilje (krmiva) za svježu i prerađenu stočnu hranu,
- industrijsko bilje: šećerna repa, uljana repica, soja, duhan i dr.
- razne vrste povrća i jagodičastog voća.
Stočarska proizvodnja odvija se:
- ekstenzivno, u svim seoskim domaćinstvima,
- intenzivno, na farmama i mini - farmama, čiji su objekti izgrađeni prije rata.
Kultura
Nacionalni spomenici
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Šamac nalazi se sljedeći spomenik:
- "Crkva Rođenja Presvete Bogorodice sa grobljem i pokretnim naslijeđem u Obudovcu" (graditeljska cjelina).[9]
Obrazovanje
Općina Šamac spada u općine sa razvijenom obrazovnom i kulturnom tradicijom. Prva škola otvorena je u Obudovcu još 1832, a škola u Bos. Šamcu počela je s radom 1885. godine.
Osnovne škole
- Osnovna škola "Šamac", Šamac
- Osnovna škola "Crkvina", Gornja Crkvina
- Osnovna škola "Gornja Slatina", Gornja Slatina
- Osnovna škola "Obudovac", Obudovac
Srednje škole
Srednja škola "Nikola Tesla", Šamac
U školi se obrazuju učenici po smjerovima, obrazovnim zanimanjima:
- Gimnazija (opći smjer)
- Ekonomija, pravo i trgovina (ekonomski tehničar, trgovac)
- Mašinstvo i obrada metala (automehanika, instalaterstvo, bravarstvo i obrađivanje metala rezanjem)
Sport
FK Borac u Šamcu osnovan je davne 1919. godine pod imenom Bosanac. Ime prvog kluba je bilo Bosanac, a utakmice su se igrale na Dugi. U tom timu je igrao pokojni Stanko Ristić, a u njemu je igrao i neki "Pepika" koji je donio prvu loptu u Bosanski Šamac. Poslije Drugog svjetskog rata klub je dobio ime Borac.
Neki od igrača koji su nastupali za ovaj klub bili su: Selim Zurapović, Slobodan Danguba, Mustafa Pištoljević, Martin Okonja, Sulejman Harčinović, "Major", "Trale" (NK Čelik i NK Osijek), Srebrenko Repčić (igrao za FK Sarajevo, Crvenu Zvezdu i reprezentaciju SFRJ), Ilija Katić (igrao za Partizan i reprezentaciju SFRJ), Šaban Jasenica (NK Osijek), Mustafa Hodžić (golman OFK Beograda), Lega Alatović (golman reprezentacije RBiH u sklopu SFRJ), Esad Hadžijusufović "Tunti" (FK Sarajevo), Mustafa Salkić - Mujdža, Mujo Begić- Nanijaga (igrao u NK Metalac Osijek i NK Osijek, član II. Lige Sjever bivše SFRJ), Mehmed Džuherić "Zujo" (golman Dinama Vinkovci), Sabahudin Hadžialijagić dugogodišnji kapiten Borca (igrao za BSK Slavonski Brod, član Druge lige u bivšoj Jugoslaviji). Po završetku karijere postaje trenerom Borca sa kojim dolazi do osmine finala Kupa Jugoslavije i igra protiv OFK Beograda. Poslije preuzima rad sa pionirima i juniorima sa kojim također ima uspjeha (apsolutni prvaci regije Brčko, Bijeljina, Bosanski Šamac).
Generacija juniora 1990.: Mandić Tihomir, Delić Damir, Ivković Branislav, Pavlović Dado, Gibić Almis, Hadžialijagić Elvis, Hadžialijagić Ajdin, Hadžialijagić Eldin, Brandić Mario, Džekić Alija, Vajzović Miki, Repčić Zeko, Lukač Damir, Petrić Roberto, Božić Ognjen i današnji drugi golman reprezentacije Bosne i Hercegovine i golman Žepča Goran Brašnić.
Turizam
S obzirom da je gradsko područje Šamca vrlo mladog porijekla, u gradu nema objekata od veće historijske važnosti. Može se spomenuti Begova kuća u blizini središta grada, koja je tokom Drugog svjetskog rata služila kao bolnica, ali i kao biblioteka tokom druge Jugoslavije.
Godine 1866. je podignuta Azizija džamija koja je bila pod zaštitom jugoslavenske države, kao vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog perioda i bio je najstariji objekat kulturno-historijskog nasljeđa u gradu. Džamiju su srušili srpske snage[10] tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992, a građevinski materijal odvežen.
Šamac se nalazi u Posavini i u močvarnom području. Grad je okružen i zaštićen velikim nasipom (Šamčani ga nazivaju "naspa"), koji često spašava grad od nabujalih rijeka Bosne i Save.
Također se može spomenuti i željeznička stanica koja je učinila grad poznatijim izgradnjom pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine.
U neposrednoj blizini grada, u naselju Obudovac se nalazi najveća pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini.[nedostaje referenca]
Poznate ličnosti
- Alija Izetbegović, prvi predsjednik RBiH
- Sulejman Tihić, političar
- Zoran Đinđić, političar
- Svetozar Pisarević, operski pjevač
- Mitar Trifunović Učo, narodni heroj
- Srebrenko Repčić, nogometaš
- Ilija Katić, nogometaš
- Predrag Nikolić, šahovski velemajstor
- Dino Fahrudin Avdibegović, pjesnik i pisac
Zanimljivosti
- Zanimljivo je da je Šamac dao tri državnika dvaju država (BiH i Srbija): Alija Izetbegović, Sulejman Tihić i Zoran Đinđić).
- Prema podacima Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine u 1896. godini, preko Bosanskog Šamca, izvezeno je 164 vagona suhe šljive. Suha šljiva, iz ovih krajeva, je stekla veliku reputaciju u inostranstvu. Izvozila se u mnoge zemlje Evrope, najviše u Njemačku, Englesku, Švicarsku, Norvešku i Švedsku.
Također pogledajte
Reference
- ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Šamac". izbori.ba. Pristupljeno 19. 11. 2016.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 25/6)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 1. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 1. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
- ^ "Popis 2013 BiH". www.popis.gov.ba. Pristupljeno 26. 12. 2019.
- ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Bosanski Šamac)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 6. 3. 2018. Pristupljeno 26. 11. 2016.
- ^ Bosanski Šamac - U sjenci džamije Azizije, na stranici preporod.com, pristupljeno 15. augusta 2018.
Vanjski linkovi
- Službeni sajt općine Šamac
.svg){kind=small}
| Države |  | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| Gradovi | |||||
| Pritoke |
| ||||
Podebljanim slovima napisani su glavni gradovi država | |||||