Alkoholizam
Alkoholizam je hronična ovisnost o alkoholnim pićima.
Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole prilikom pića, simptomima fizičkog odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkohol. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj, jer dolazi do patološkog procesa, koji mijenja način na koji mozak funkcioniše.
Evolucija shvatanja alkoholizma
[uredi | uredi izvor]Slijedeći historiju može se uvidjeti da su alkohol, a sa njim i alkoholizam pratioci čovjeka od njegovih najranijih vremena. Riječ "alkohol" je arapskog porijekla "al-kohl" znači vrlo fin. No, međutim proizvodnja alkohola postojala je mnogo ranije od nastanka arabijske kulture.
Gotovo kod svih naroda i plemena u svijetu alkoholna pića su upotrebljavana kao opojna sredstva za uživanje, kao i u religijsko magojske svrhe. Isto tako značajno mjesto zauzima i u narodnoj empiričkoj medicini.
Prva alkoholna pića bila su vina dobijena fermentacijom grožđa i meda.
Još u vrijeme starog vijeka bilo je poznato da alkohol izaziva određene probleme, pa su tako Spartanci prije 3 000 godina po naredbi kralja odsijecali noge onima koji su se opijali.
U Rimskom carstvu zakonom je bilo zabranjeno konzumiranje alkoholnih pića mlađima od 30 godina.
Sa proizvodnjom piva danas najrasprostranjenijim pićem započelo se u srednjem vijeku. Dok žestoka alkoholna pića, koja se dobijaju procesom destilacije bivaju poznata prije srednjeg vijeka, ali njihova značajnija upotreba počinje tek nekoliko vijekova kasnije.
Paralelno sa razvojem civilizacije raste i zloupotreba alkohola. Naročito sa mogućnošću njegove industrijske proizvodnje.
Još u starom vijeku postojalo je mišljenje da se radi o bolesti. Tek drugom polovinom XIV vijeka dolazi do značajnijeg interesiranja za proučavanje alkoholizma i njegovog tumačenja kao bolesti. Prije 200 godina Tomas Troter iznosi mišljenje da je alkoholizam "bolesna pojava". Paralelno ovom shvatanju postoji tumačenje po kome alkoholizam nije bolest, već pojava uglavnom uslovljena sociokulturnim faktorima. Potom se javlja mišljenje da je alkoholizam u suštini sekundarna pojava kod pojedinaca koji boluju od nekog drugog psihijatrijskog poremećaja, dok se u novijoj literaturi ovom problemu prilazi i sa stanovišta da alkoholizam, a posebno alkoholna adikcija može biti i primarno oboljenje.
Po prvi put opisuju se pojedini klinički sindromi alkoholizma. Wernicke opisuje encefalopatski sindrom, Korsakov alkoholnu psihozu kasnije poznatu kao korsakovljeva psihoza. No, u XX vijeku prvenstveno liječnici - psihijatri pokazuju interesovanje za alkoholizam. Između dva svjetska rata preovladava mišljenje da alkoholičare treba stacionirati u zavode. U tom periodu javljaju se različiti oblici liječenja, a naročito oni koji se temelje na učenju ruskog neurofiziologa Pavlova o stvaranju uslovnog refleksa gađenja oboljelog prema alkoholu.
Godine 1935. u SAD-u javlja se prve grupe anonimnih alkoholičara, jer je došlo do spoznaje da se u grupi apstinencija mnogo lakše održava i podnosi emocionalna tenzija. Poslije drugog svjetskog rata pojavom psihofarmakološke revolucije koja donosi bitne promjene unutar psihijatrije, javljaju se nove nade u liječenju alkoholizma.
Godine 1901. u Srbiji otpočinju prvi ozbiljni pokušaji borbe protiv alkoholizma kada je osnovano "Društvo za suzbijanje alkoholnih pića", u Beogradu.
Potom 1954. godine također u Beogradu primjenjuju se određeni metodski pristupi u liječenju alkoholizma.
Godine 1958. otvara se Dispanzer za liječenje alkoholičara, 1965. godine Zavod za mentalno zdravlje, sada Institut, realizovao je prvi programski pristup alkoholizmu.
U Srbiji sve do 1954. godine alkoholizam se nije tretirao kao medicinsko-socijalni problem, odnosno nije postojalo sistematsko liječenje alkoholičara što danas nije slučaj.
Definicija alkoholizma
[uredi | uredi izvor]Obzirom na složenost problema alkoholizma formulisane su brojne definicije, ali još uvijek nema opće prihvaćene kojom bi se mogli rukovoditi svi stručnjaci.
Eksperti WHO 1951. godine prihvataju shvatanje da je alkoholizam bolesna pojava, te formulišu definiciju alkoholičara koja glasi: "Alkoholičari su osobe koje prekomjerno konzumiraju alkoholna pića, a njihova zavisnost od alkohola je tolika da pokazuju duševne poremećaje ili takve bihevioralne manifestacije koje ukazuju na oštećenje fizičkog i psihičkog zdravlja kao i poremećaje socijalnog stanja, posebno ekonomskog i profesionalnog".
Iz ove definicije može se zaključiti da komitet eksperata Svjetske zdravstvene organizacije posmatra alkoholizam kao medicinsko-psiho-socijalni problem.
Stoga integralna definicija glasi: alkoholizam je bolest koja zbog prekomjerne, dugotrajne upotrebe alkoholnih pića dovodi do oštećenja svih organa i poremećaja svih čovjekovih funkcija, psihičkih poremećaja i oštećenja moralnog ponašanja.
Jellinekova definicija ističe da je alkoholizam svaka upotreba alkoholnih pića koja šteti individui ili društvu.
Epidemiologija alkoholizma mladih
[uredi | uredi izvor]Istraživanja u oblasti alkoholizma mladih su relativno rijetka, ali zbog sve većeg značaja pobuđuje poseban interes stručnjaka iz oblasti alkohologije.
U prošlosti većina alkoholičara je bila srednje starosne dobi dok je alkoholizam među mladima bio rijetka pojava.
Danas se procjenjuje da je opasno konzumiranje među mladima u svijetu dvostruko veće nego što je bilo u generaciji njihovih roditelja.
Naglim razvojem upotrebe droga 60-ih godina došlo je do privremenog smanjenja alkoholizma mladih, da bi ubrzo potom došlo do porasta zloupotrebe droge i alkohola.
Uopćeno razmatrajući, prema mnogim autorima alkoholizam je na trećem mjestu po učestalosti i to odmah iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja. Smatra se da je 10% muške populacije u kategoriji alkoholičara.
Ispitivanjem se došlo do saznanja da je jedan od osam mladića ispod 25-te godine starosti i jedna od 25 djevojaka istih godina konzumiraju alkohol u količinama koje su opasne po zdravlje[1].
U svijetu kao i kod nas nema tačnih podataka o broju alkoholičara. Izgrađeni stavovi različitih kultura u svijetu bitno utiču na prisutnost alkoholizma. Tako recimo u Irskoj kulturi socijalna kontrola konzumiranja alkohola je mala, a društvena tolerancija velika, dok je u Arapskoj situacija obrnuta. Time se, između ostalog objašnjavaju i visoka stopa alkoholizma u Irskoj, a mala u Arapskoj kulturi, iako je konzumiranje alkohola na relativno ranom uzrastu prisutno u obje kulture[2].
Istraživanja su pokazala da se starosna granica početka konzumiranja alkohola sve više smanjuje.
Bolest alkoholizma u sve većoj mjeri zahvata i pripadnice ženskog pola.
S obzirom da je alkoholizam i socijalna bolest smatra se da ukupno registrovani broj alkoholičara treba pomnožiti sa 3 da bi se dobio približan broj lica ugroženih od alkoholizma.
Mnogi autori ukazuju na postojanje tzv. Problemskog pijenja ( problem drinking ) koje se može definisati kao kulturno i socijalno ekscesivno konzumiranje alkohola. Ovo pijenje je mnogo prisutnije kod djece i mladih u odnosu na alkoholizam u pravom smislu riječi.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Starost i alkohol: shvatite efekte pijenja kako starete". Laguna Treatment Hospital. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ "Kultura oblikuje piće kod mladih ljudi". Recovery.org. Pristupljeno 5. 3. 2021.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Web-stranica o alkoholizmu
- https://zzjzks.ba/wp-content/uploads/2021/04/Alkoholizam-i-mladi.pdf
- https://zalcnarc.net/
- https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2021/02/ULOGA-SOCIJALNOG-RADNIKA-U-LIJECENJU-OSOBA-OVISNIH-O-ALKOHOLU.pdf
