Atlantska povelja
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Atlantska povelja je dokument kojeg su sastavili američki predsjednik Franklin Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill u Placentia Bayu u New Foundlandu (Kanada) 14. augusta 1941. Atlantska povelja je sadržavala četiri, takozvana, Rooseveltova pravila koja je iste godine objavio u Povelji o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha. S Churchillom je potpisao i Zakon o zajmu i najmu kojim je omogućio američku pomoć u borbi protiv Sila Osovine. Atlanska povelja značila je začetak Ujedinjenih naroda.
Ova povelja nije nikakav ugovor između dvije sile, nego predstavlja potvrdu zajedničkih principa u nacionalnim politikama obje zemlje kojima oni polažu zajedničke nade za bolju budućnost svijeta. U tekstu povelje se kaže kako se nadaju da će nakon konačne pobjede nacizma biti stvorene mogućnosti za siguran život ljudi u granicama svojih zemalja. No, to se neće moći dogoditi ukoliko se zemlje nastave naoružavati na kopnu, moru ili u zraku. Tekst ukazuje na želju uspostave jedne svjetske organizacije koja će biti kadra osigurati svjetski mir i dijalog među nacijama. U zemljama koje su bile pod nacističkom čizmom u toku II svjetskog rata, povelja je dočekana kao poruka nade i mira te uspostave jedne svjetske organizacije bazirane na različitostima svjetskih morala.
Kratko nakon Churchillovog povratka sa sastanka, predstavnici 10 vlada sastali su se u Londonu i podržali principe Atlantske povelje potpisivanjem deklaracije u septembru 1941, a riječ je o Sovjetskom Savezu i 9 okupiranih zemalja Evrope: Belgija, Holandija, Luksemburg, Poljska, Čehoslovačka, Grčka, Norveška, Jugoslavija i Charles de Gaulle ispred Francuske.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
