Cikloalkeni
Cikloalkeni ili cikloolefini su strukture alkenskog ugljovodika sa zatvorenim prstenom, ali nemaju aromatska svojstva. Neki od njih, kao što su ciklobuten i ciklopenten, mogu se koristiti kao monomeri u proizvodnju polimernih lanaca. Ako prstenovi nisu jako veliki, cikloalkeni su redovno cis izomeri, a termin cis im se izostavlja iz imena. Kod velikih prstenova, trans, mogu se javiti dvostruke veze , dajući trans-cikloalkene.[1][2][3][4]
Osobenosti
[uredi | uredi izvor]Temperature topljenja su niže od onih kod cikloalkana s odgovarajućim (istim brojem) vodika, jer rigidnost dvostruke veze sprečava blisko pakovanje.
Najčešće reakcije alkena su adicije:[5]
Primjer je kiselina koja nastaje katalizom hidratacijskog metilcikloheksena 1, 1-metilcikloheksanol: 
Primjeri
[uredi | uredi izvor]
Raference
[uredi | uredi izvor]- ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
- ^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
- ^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
- ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
- ^ Carey, F.; Sundberg, R. (2000). Advanced Organic Chemistry (4ª izd.). Springer. ISBN 0306462435. Provjerite vrijednost parametra
|isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Cycloalkenes na Wikimedia Commonsu.