Daorsi

Karta koja približno pokazuje razmještaj ilirskih plemena u Iliriji

Daorsi u okviru Ilirskog (Ardijejskog) kraljevstva

Daorsi (Daversi) su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve, na području današnje Bosne i Hercegovine. Najstariji podatak o njima potiče iz oko 500. god. pne. Spominju se i u legendi o nastanku ilirskog imena i plemena, koju je Appian zabilježio oko 200. god. pne.

Gustav Zippel smatra da su se Ardijejci sredinom 3. st. pne, s donje Neretve proširili i prema jugoistoku, te u svoju proširenu državu (kraljevstvo) uključili i Daorse, zajedno sa Plerejima, Dokleatima i Labeatima

Tokom posljednjeg ilirskog rata sa Rimljanima 167. god, Daorsi su napustili Karavancija, Gencijeva polubrata, i prešli Rimljanima. Nakon rata i propasti ilirskog kraljevstva, odlukom rimskog senata postali su slobodni i immunes (oslobođeni poreza). Tada su brojali XXV dekurija (oko 7 – 8 000 stanovnika).

Napad 156. god. pne na Daorse, tada još uvijek slobodnih Dalmata, koji su se nalazili u rimskoj provinciji Ilirik, bio je povod za Prvi dalmatski rat.

Daorson

Plemensko središte im se nalazilo u velikom utvrđenom naselju kod mjesta Ošanjići u blizini Stoca po imenu Daorsoi ili Daorson, Daorsum (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ), osnovanom u IV-III stoljeću p. n. e, na području naseljenom još u bronzano doba. Karl Pač je smatrao da su njemu uvijek živjeli Iliri. Đuro Basler je mišljenja da su grad izgradili Grci kao svoju trgovačku koloniju. Iliri (Daorsi) su se postepeno infiltrirali i pomiješali sa grčkim kolonistima, da bi poslije preuzeli upravljanje gradom.

Sadržavao je sve elemente grčkih gradova (kiklopske zidove, specifičnu urbanu arhitekturu, skupštinu i ostalo). Veličina i očuvanost ovog grada navode na zaključak da je pleme bilo prosperitetno i u dobrim odnosima sa susjedima pošto nisu uočeni tragovi razaranja kao na sličnim mjestima. Pošto su imali bliske odnose sa Grcima i stalne trgovačke veze sa njima, preuzeli su grčki jezik i pismo i postepeno se helenizirali.

Novac

U jednom manjem objektu u gradu Daorsoi pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Baleja iz 168. p. n. e., te 9 novčića sa grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima.

Brodovi prikazani na daorskim novčićima govore o značaju trgovine za Daorse pa i za širu okolinu. Među brodovime se razlikuju ratni i trgovački, koji su plovili Neretvom i neretvanskim kanalom. Luka i brodogradilište bili su današnjim Tasovčićima. Prvenstveno si izvozili poljoprivredne proizvode, do Narone i Visa.

Poznata arheološka nalazišta: Martinovića gomila u Hodovu, Konštica (Paprati kod Stoca), Gradina u Prednju kod Stoca, Zvonigrad u Gornjem Pologu, Hutovo Blato (Desilo), Mala gradina u Čapljini, Gradac (Neum), Narona.

Literatura

• Bojanovski, Ivo (1988). BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. ANUBiH, Sarajevo.
• Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora (PDF). Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano s originala (PDF), 30. 1. 2020. Pristupljeno 28. 12. 2018.
• Papazoglu, Fanula (1969). Porijeklo i razvoj ilirske države. ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO. Arhivirano s originala, 14. 7. 2020. Pristupljeno 31. 12. 2020.
• Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2018.