Idi na sadržaj

Doktor Živago (film)

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Doktor Živago
RežiserDavid Lean
ProducentCarlo Ponti
Scenarist(i)Robert Bolt na osnovu istoimenog romana Borisa Pasternaka
UlogeOmar Sharif
Julie Christie
Tom Courtenay
Alec Guinness
Geraldine Chaplin
Rod Steiger
MuzikaMaurice Jarre
KinematografijaFreddie Young
Nicolas Roeg
MontažaNorman Savage
ProdukcijaSostar S.A.
DistributerMetro-Goldwyn-Mayer
Premijera22. decembar 1966.
Trajanje197 minuta
ZemljaSAD
UK
JezikEngleski, ruski
Budžet11 miliona dolara
Zarada111,7 miliona dolara[1]

Doktor Živago je britansko-američki epski dramski film snimljen 1965. u režiji Davida Leana, u kojem glavne uloge tumače Omar Sharif i Julie Christie. Radnja se dešava u Rusiji u periodu prije Prvog svjetskog rata i Ruskog građanskog rata od 1917-1922, a zasnovan je na istoimenom romanu Borisa Pasternaka. Film opisuje historijski period viđen očima pjesnika/ljekara Jurija Živaga (Omar Sharif). U tradiciji ruskog romana, mnoštvo likova i radnji prepliću se unutar filma koji traje 197 minuta uključujući pauze. Živago je oženjen sa Tanjom (Geraldine Chaplin), ali ima aferu sa Larom (Julie Christie), koju je silovao nemilosrdni političar Komarovski (Rod Steiger). U međuvremenu, Živagov polubrat Jevgraf (Alec Guinness) i tajanstveni, osvetoljubivi Strelnikov (Tom Courteney) predstavljaju "dobre" i "loše" elemente boljševičke revolucije. Film je bio izuzetno popularan na Zapadu, ali je u to vrijeme bio zabranjen u SSSR-u. Iz istog razloga, film nije mogao biti sniman na originalnim lokacijama, umjesto toga sniman je uglavnom u Španiji.

Kritičari su uglavnom bili razočarani, žaleći se na dužinu filma od preko tri sata, a tvrdili su da je historijska pozadina uprošćena, ali su priznali intenzitet romantične drame i obradu ljudskih tema. Vremenom, međutim, ugled filma se znatno poboljšao. Danas se smatra da je među najboljim Leanovim filmovima,[2] kao i jedan od najboljih filmova epskog žanra, koji je rangiran na 39. poziciji najvećih američkih filmova svih vremena od strane Američkog filmskog instituta.[3] Film je osvojio pet Oscara. Kompozitor Maurice Jarre dobio je Oscara za najbolju originalnu muziku, a ostali Oscari pripali su scenaristi Robertu Boltu, snimatelju Freddieju Youngu, scenografima Johnu Boxu, Terryju Marshu i Dariju Simoniju, kao i kostimografu Phyllis Dalton. Oscar za najbolji film, međutim, pripao je filmu Moje pjesme, moji snovi. Zaključno sa 2014. godinom zauzeo je osmo mjesto na Spisku finansijski najuspješnijih filmova svih vremena, prilagođen za inflaciju.[1]

Radnja

[uredi | uredi izvor]
Jevgraf Živago (Alec Guinness) pokazuje knjigu pjesama sa slikama Tanji Komarovskoj (Rita Tushingham)

Visoko pozicionirani ruski general stigao je u kancelariju industrijskog kompleksa. Noć je i ovaj čovjek je tamo radi privatnih razloga: on je u potrazi za svojom nećakom. Nakon deset godina potrage, on je uspio da je pronađe, ili bar nekoga ko se čini da je kći njegovog polubrata. Njegova tobožnja nećaka je skeptična i preplašena. General Jevgraf Živago joj prepričava detalje iz života njegovog polubrata kojih se prisjeća.

Jurij Živago je dječak, star samo 8 godina, kada je njegova majka umrla, negdje u centralnoj Aziji, nedaleko od Mongolije. Jurij je usvojen od strane vrlo bliskih prijatelja njegove majke, porodice Gromikos koja pripada bogatoj klasi sa kućom u Moskvi i seoskim imanjem u blizini Urala. Gromikosi imaju kćerku, Tanju, koja je iste dobi kao i Jurij.

Jurij je sada mladić koji postaje doktor, koji više voli da upozna "život" kroz opću praksu nego da bude istraživač. On je i vrstan pjesnik koji objavljuje svoje radove. Kasno jedne zimske večeri izdvojena grupa demonstranata socijalističkog pokreta masakrirana je od strane carske konjičke jedinice. Jurij posmatra čitav događaj sa svog balkona i pokušava da zbrine ranjenike. Vojnici ga prisiljavaju da se vrati u svoj dom. On je vidno potresen događajima.

Kozaci napadaju mirne proteste.

Sljedeće zime, tokom muzičkog recitala, Jurijev mentor je pozvan da interveniše kada je jedna žena pokušala da izvrši samoubistvo, navodno pijući jod. Jurij prati svog mentora i upoznaje "život" iz prve ruke. U ovoj kući on prvi put upoznaje Laru koja je kći žene. On je opčaran njenom ljepotom. Ubrzo nakon toga, na Božićnoj zabavi, prilikom najave zaruka Jurija i Tanje, Lara upada i puca u Komarovskog, koji je bio Larin bivši ljubavnik. Komarovski je samo lakše ranjen a Laru sa zabave odvodi njen zaručnik Paša.

Prvi svjetski rat izbija i Jurij je poslat na ratište sa jedinicom daleko na jugozapad u blizini Ukrajine. Lara je dobrovoljna medicinska sestra u istom području. Njen muž (Paša), nestaje tokom bitke, a pretpostavlja se da je poginuo. Nakon završetka ljeta 1917, Oktobarska revolucija izbija i mijenja čitavu političku scenu. Svjetski rat za Ruse završava se te zime. Jurij i Lara, zajedno su radili na jednom starom seoskom imanju pretvorenom u bolnicu i bili su posljednji koji su napustili sada prazan objekat. Jasno je da su zaljubljeni jedno u drugo, ali su uspjeli da potisnu svoje strasti.

Jurij se vraća kući u Moskvu gdje zatiče maćehu koja je preminula, a njegovu kuću, to jest kuću njegovog očuha, nastanjuje 13 porodica. Boljševici su sada u potpunoj kontroli nad velikim gradovima, i kolektivizacija je počela. Ali u Moskvi je teško stanje; praktično bez zaliha hrane i ogrijeva (drva), predstojeća ruska zima mogla bi biti smrtonosna. Jedne noći, Jurij odluči da ukrade daske sa ograde koje mogu poslužiti kao ogrijev. Jevgraf, koji je sada policajac i partijski službenik, primjećuje ga i prati ga do kuće. Jevgraf je svjestan da je ovaj čovjek njegov polubrat i umjesto da ga uhapsi, oni se upoznaju po prvi put. Ali djela Jurija Živaga, koji je objavljivao poeziju, pala su u nemilost vlasti ostavljajući u opasnosti živote Jurija, njegove supruge Tanje, njegovog sina Sašu, i njegovog očuha Aleksandra. Jevgraf pribavlja sve potrebne putne isprave i porodica polazi iz Moskve ka istoku u pretrpanom teretnom vagonu. Njihovo odredište je Juriatin, gradić u blizini porodičnog seoskoa imanja u Varikinu.

Na putu, voz zastaje zbog građanskog rata i borbi u tom području. Jurij luta daleko od voza, i onda nailazi na vojni voz komunističkog generala. Ispostavlja se da je general Larin suprug, Paša. Ali Paša je preuzeo novo ime, Narodni komandant Strelnikov. On je postao odmetnik, i koristi svoju vojsku da se bori protiv preostalih jedinica Bjelogardejaca. Strelnikov i Živago prepoznaju jedni druge, sa zabave u kojoj je ranjen Komarovski. Sumnje da je Jurij ubica ili špijun pokazuju se kao neosnovane i Strelnikov oslobađa Jurija. Jurij i njegova porodica stižu na svoje odredište.

Rano je proljeće. Kuća je zapečaćena od strane lokalnih komunističkih vlasti, ali vrtlar na imanju još uvijek je na raspolaganju. Porodica osposobljava povrtnjak za sjetvu, i pripremaju se za ono što se očekuje da će biti višegodišnji boravak. Porodica uspijeva da opstane na imanju gdje žive gotovo neprimjetno. Tog ljeta, car i njegova porodica su pogubljeni. Živagova porodica ostaje na imanju preko zime. Konačno, sljedećeg ljeta, Jurij odlazi na kratki izlet u Juriatin. Lara živi u Juriatinu već godinu dana, nakon što se vratila u potrazi za svojim mužem, Pašom (Strelnikov). Jurij i Lara se sreću u lokalnoj biblioteci, i afera između njih dvoje započinje. Ali Jurij teško doživljava razdor zbog afere. Njegova trudna supruga ga jako voli, ali isto tako i Lara. Jurij odlazi u Juriatin da najavi prekid afere. Na putu kući, Jurij je otet od strane partizanske jedinice i regrutovan je da bude njihov medicinski oficir. Godinu i po dana kasnije, usred zime, Jurij luta daleko od jedinice Crvene garde, i tako dezertira. Jurij odlazi u Juriatin, i otkriva da je njegova porodica napustila Varikino i da su otišli u Moskvu. Jedino mjesto koje mu je preostalo da posjeti je Larin mali apartman. Gladan i potpuno iscrpljen oporavlja se uz Larinu pomoć. Lara daje Juriju pismo od Tanje. U pismu datiranom šest mjeseci ranije, Tanja piše da zna za njegovu aferu, i da su se njih dvije već upoznale. Jurijeva porodica je pobjegla u Moskvu, i deportovana je iz Rusije. Ubrzo nakon toga, Komarovski se neočekivano pojavljuje u Larinom stanu. On donosi vijest da je Larin suprug Strelnikov "nestao", da se Jurij smatra dezerterom, i da su njihovi dani odbrojani. Komarovski nudi pomoć oko prijevoza do krajnjeg istoka Rusije, Vladivostoka, odakle bi se mogli otisnuti bilo gdje u svijet. Lara i Jurij odbijaju ponudu, ali su svjesni da je Komarovski u pravu i da su njihovi dani odbrojani.

Lara i Jurij kreću sami u Varikino, i nastanjuju mali dio glavne kuće. Oni tamo ostaju do kraja zime. Komarovski ih ponovo posjećuje i govori im da je Strelnikov uhapšen samo pet kilometara od Varikina. Lara i Jurij sada moraju brzo da se sele kako bi preživjeli. Oni prihvataju ponudu Komarovskog oko zaštite i transporta do Mandžurije, i da odmah napuste Varikino. Ali Jurij zaostaje iza njih, kako bi mogao sa svojim sankama doći do željezničke stanice. Lara i Komarovski čekaju Jurija na voznoj stanici Juriatin, ali Jurij se ne pojavljuje. Voz odlazi, a Lara otkriva Komarovskom da je trudna i da će da rodi Jurijevo dijete.

Osam godina je prošlo. Jurija je u Moskvi pronašao Jevgraf. Jurij je lošeg zdravlja, neuhranjen i bez posla. Jevgraf dogovara sa Jurijem da mu da stari posao u bolnici. Na svom putu na posao, dok se vozio tramvajem, Jurij umišlja da vidi Laru kako hoda u pravcu tramvaja. On izlazi iz tramvaja i trči za njom ali pada na ulici. On umire od srčanog udara. Na sahrani, veliki broj ljudi odaje mu počast, što je iznenadilo Jevgrafa. Tu je i Lara, koja je u potrazi za svojom kćerkom Tanjom, koju je izgubila negdje u blizini Mongolije na dalekom istoku za vrijeme građanskog rata. Jevgraf i Lara pretražuju moskvovska sirotišta, ali Tanji nigdje ni traga. Govoreći o Lari, Jevgraf pripovijeda: "Jednog dana ona je otišla i nije se vratila. Umrla je ili je nestala negdje u jednom od radnih logora; bezimeni broj na listi koja se nakon svega ... zagubila. To je bilo sasvim uobičajeno za to doba."

Tu se priča završava, a scena se vraća u fabričku kancelariju. Iako Tanja, sada djevojka od 18 godina, želi da veruje da su joj oni bili roditelji, ali samo ako je ta činjenica istina. Ujutro dolazi Jevgraf i donosi konačni zahtjev, da Tanja razmisli o uspostavljanju porodične veze sa njim. Niko od njih nema rodbinu, a Tanja obećava da će razmisliti o tome. Tanja i Jevgraf se rastaju uz nadu da dolaze bolji dani.[4]

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Roman Borisa Pasternaka objavljen je 1957. na Zapadu usred slavlja i kontroverze. Dijelovi Pasternakove knjige bili su već poznati u Samizdatu neko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, roman nije bio završen sve do 1956. Knjigu je prokrijumčario iz SSSR-a Italijan po imenu D'Angelo kome je Pasternak povjerio knjigu da je dostavi Giangiacomu Feltrinelliju, ljevičarski orijentisanom izdavaču, koji je roman objavio ubrzo nakon toga. Potpomognut sovjetskom kampanjom protiv romana, postao je senzacija u cijelom nekomunističkom svijetu. Roman je bio 26 sedmica na vrhu Liste bestselera New York Timesa .

Kao veliki lirski pjesnik, Pasternak je nagrađen 1958. Nobelovom nagradom za književnost. Dok je zvanično bilo objavljeno da je nagrada dodijeljena zbog njegove poezije, opšte shvatanje je bilo da je nagrada uglavnom dodijeljena za Doktora Živaga , što je sovjetska vlada vidjela kao anti-sovjetsko djelo, tako da je tumačenje dodjele Nobelove nagrade bilo neprijateljska gesta prema Sovjetskom savezu. Kao meta vatrene kampanje sovjetske vlade da ga označi izdajnikom, Pasternak je bio primoran da odbije nagradu. Situacija je postala međunarodni cause célèbre (čuveni slučaj) i napravio je od Pasternaka hladnoratovskim simbolom otpora sovjetskom komunizmu.

Iako je film bio vjeran radnji romana, primjetno je drugačiji u oslikavanju nekoliko likova i događaja. Mnogi kritičari su vjerovali da je fokus filma bio na ljubavnu priču Živaga i Lare, što je obezvrijedilo događaje iz Ruske revolucije i Ruskog građanskog rata.[5]

Stil priče sa složenom radnjom koji koristi Pasternak ima porijeklo iz ruske književnosti. Lav Tolstoj, pisac romana Rat i mir, koristio je likove kao simbole klasa i historijskih događaja u opisivanju događaja u Rusiji iz Napoleonovog doba. Pasternakov otac, koji je bio slikar, nacrtao je ilustracije za Rat i mir. Ime "Živago" vuče korijen od ruske riječi "živ" i "Živago" što nacrkvenoslavenskom znači "život".[6] U pravom duhu ruskog epskog romana, likovi se neprestano slučajno susreću, mada je to manje očigledno u filmu.

Pripreme za snimanje

[uredi | uredi izvor]
Režiser David Lean i glumac Omar Sharif, pripremaju se za snimanje u borovoj šumi kod San Leonardo de Yagüe.

Ideja da David Lean snimi film po romanu Borisa Pasternaka došla usljed različitih razloga. Pasternakov roman je doživio međunarodni uspjeh, a producent Carlo Ponti bio je zainteresovan za prilagođavanje romana za svoju ženu, Sophiju Loren. Lean, koji je u to vrijeme imao ogroman uspjeh sa filmomLawrence od Arabije (1962), želio je da napravi intimniji, romantičniji film kako bi uravnotežio akcijski i avanturistički orijentisani ton iz njegovog prethodnog filma. Jedan od prvih glumaca koji je potpisao ugovor je bio Omar Sharif, koji je igrao Lawrenceovu desnu ruku Sherifa Alija u Lawrenceu od Arabije. Sharif je volio roman, a kada je čuo da Lean pravi adaptaciju za film, zatražio je da dobije ulogu Paše (koja je na kraju pripala Tomu Courtenayu). Sharif je bio prilično iznenađen kada je Lean predložio da on lično igra ulogu Živaga. Peter O'Toole, zvijezda filma Lawrence od Arabije, bio je Leanov prvobitni izbor za Živaga, ali se predomislio; Max von Sydow i Paul Newman su također bili u konkurenciji za ulogu. Michael Caine je izjavio u svojoj autobiografiji da je također pročitao scenarij Živaga i sudjelovao je u probnim snimanjima sa Julie Christie, ali nakon što je zajedno sa Davidom Leanom pregledao snimke, predložio je Omara Sharifa da preuzme ulogu.[7][8] Rod Steiger je dobio ulogu Komarovskog nakon što su je Marlon Brando i James Mason odbili. Audrey Hepburn je imala ponudu da glumi Tanju, dok je Robert Bolt lobirao za Alberta Finneyja da igra Pašu.

Lean je uspio da ubijedi Pontija da Loren nije bila prava glumica za ulogu Lare, rekavši da je "previše visoka", i prilikom povjerljivog razgovora sa scenaristom Robertom Boltom izjavio je da nije mogao prihvatiti da Loren nevinu djevojku u početnom stadiju filma. Yvette Mimieux, Sarah Miles i Jane Fonda su imale ponude za ulogu. Na kraju krajeva, Julie Christie je dobila ulogu na osnovu njene uloge u filmu Lažljivac Billy (1963), i preporuke Johna Forda, koji ju je režirao u filmu Mladi Cassidy (1965). Sharifov sin Tarek je dobio ulogu dječaka Živaga u filmu, a Sharif je pomagao svom sinu da se što bolje prilagodi njegovom liku.[9]

Snimanje

[uredi | uredi izvor]
Prve i završne scene snimane su kod brane Aldeadávila između Španije i Portugala.

Budući da je knjiga bila zabranjena u Sovjetskom Savezu, film je sniman uglavnom u Španiji više od deset mjeseci,[10] sa cijelim setovima Moskve koji su se gradili van Madrida. Većina scena koje su pokrivale službu Živaga i Lare u Prvom svjetskom ratu snimljeni su u mjestu Soria, što je bilo zamjena za imanje u Varikinu. "Ledena palata" u Varikinu je također snimljena u Soriji, a kuća bila ispunjena smrznutim pčelinjim voskom. Scena napada partizana preko zamrznutog jezera snimljena je u Španiji; lijevane željezne ploče bile su postavljene preko isušenog korita rijeke, a lažni snijeg (uglavnom mramorna prašina) bila je posuta po vrhu. Neke od zimskih scena snimane su ljeti na toplijim temperaturama, ponekad i do 25 °C (77 °F). Ostale lokacije uključuju Estación de Madrid-Delicias u Madridu i El Moncayo. Početne i završne scene su snimane na brani Aldeadávila između Španije i Portugala. Iako bez kredita, većina tih scena zapravo su snimane sa portugalske strane rijeke, s pogledom na špansku stranu.

Neke od zimskih sekvenci, uglavnom scena pejzaža i Jurijevog bijega sa partizanima, snimljene su u Finskoj. Zimske scene porodice koja putuje za Juriatin željeznicom snimljene su u Kanadi. Sve lokomotive koje su se koristile u filmu su španske lokomotive poput RENFE klase 240 (ex-1400 MZA), a Strelnikovljev oklopni voz je bio marke RENFE klase 282 Mikado lokomotiva.

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Uprkos tome što je bio spektakularan hit na kino blagajnama, Doktor Živago je dobio podijeljene recenzije u vrijeme njegovog objavljivanja. Kritikovan je zbog svoje dužine i pretjeranog prikaza romantične afere između Živaga i Lare. Roger Ebert, filmski kritičar, izjavio je da mu se sviđa film, i da je se Doktor Živago "bučno obrušio sa svih strana", kao i da je izvedba Omara Sharifa bila "duševna, ali zbunjena". U principu, kritičari filma su našli Doktora Živaga da je bio pretjerano romantičan i gotovo na razini sapunice, zajedno sa (po njihovom mišljenju) slatkastom pjesmom iz filma Larina tema što stoji na vrhu njihovih žalbi. Pjesma je u to vrijeme bila veliki hit kada je bila objavljena na gramofonskoj ploči.

Rotten Tomatoes daje filmu 85% pozitivnih recenzija sa ocjenom 'Fresh' uz konsenzus koji glasi: "To možda nije najbolji epski film Davida Leana, ali Doktor Živago je briljantno snimljen i očaravajući je romantičan."[11] Bosley Crowther iz New York Timesa, rekao je da su Živago i Lara "opsjednuti čudnom pasivnošću".[5] Ponekad ti isti kritičari koji su smatrali dužinu filma pretjeranom kritikovali su prikaz historijskih događaja kao površnima. Konačna scena, u kojoj se pojavljuje duga iznad brane dok završni krediti se izlistavaju na ekranu, kritikovana je kao "pro-sovjetska" od strane konzervativnih kritičara, koji su smatrali da bi to moglo značiti da Sovjetski Savez ima svijetlu budućnost. Scenarist Robert Bolt, koji je adaptirao roman, bio je jednom član Britanske komunističke partije koju je napustio 1947. godine,[12] poznati ljevičar koji je bio istaknuti aktivist u kampanji za nuklearno razoružanje, koje je smatrao kao surogat hladnoratovske borbe između Zapada i Sovjetskog bloka.[13]

Budući da film zauzima stanovište sanjivog pjesnika Živaga, Živago kao ljekar rijetko se može primijetiti u filmu. Živago piše pjesme za Laru pred sam kraj njihove veze, ali publika nikada nije saznala sadržaje pjesmi. Živagova poezija je uključena kao dodatak na kraju romana, a kritičari su ocijenili da film, za razliku od knjige, ignoriše poeziju. Mnogi kritičari priznaju da film obrađuje velike teme i dramatičan period u svjetskoj historiji, uspon života nad smrću, borbu pojedinca protiv države, trijumf srca nad umom, i kako se dobre namjere mogu protumačiti kao zle. Jedna od najjačih strana, Doktora Živaga je zapanjujuća vizualnost, a Bosley Crowther ocjenjuje fotografiju "sjajnom, ukusnom, i prekrasnom kakvu niko do sad nije postavio na ekran."[5] Direktor fotografije Freddie Young osvojio je Oskara za svoju fotografiju.[14]

Film je ostavio neizbrisiv trag na popularnu kulturu i modu, a danas je i dalje izuzetno popularan: filmska muzika Mauricea Jarrea a posebno pjesma "Larina tema" - postali su najpoznatiji u historiji filmske umjetnosti. Tokom godina, reputacija filma među kritičarima se znatno poboljšala, a danas Doktor Živago smatra se jednim od Leanovih najboljih djela i veoma je hvaljen, zajedno sa filmovima kao što su Lawrence od Arabije , Kratki susret, Most na rijeci Kwai i Put u Indiju.

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
Željeznička stanica Estacion u španskoj pokrajini Soria gdje se odvijalo snimanje filma
  • Film je snimljen u Španiji za vrijeme režima generala Francisca Franca. Dok je scena sa publikom koja skandira marksističke teme bila snimana u 3:00 ujutro. Policija se pojavila na setu misleći da se prava revolucija odvijala i insistirali su da će ostati sve dok scena ne bude završena. Stanovnici koji su živjeli u blizini, gdje se snimanje odvijalo probudili su se na zvuk revolucionarnog pjevanja i pomislili su da je Franco zbačen sa vlasti. Statisti koji su pjevali revolucionarnu Internacionalu na sceni protesta, bili su posmatrani od strane tajne policije, što je natjeralo mnoge statiste da se pretvaraju da nisu znali riječi.
  • Newsweek je objavio komentare kritičara o "loše izgrađenim setovima" i "blijedoj fotografiji." David Lean je bio tako duboko pogođen ovim kritikama (bez obzira na popularnost filma u javnosti), i zakleo se da nikada više neće napraviti nijedan film.
  • U sceni u kojoj je Julie Christie ošamarila Roda Steigera, on joj uzvraća šamar. Steigerov uzvratni šamar nije bio u scenariju niti se razgovaralo o tome tokom snimanja. Steiger je to uradio samo za vrijeme snimanja i zapanjena reakcija Christie je bila istinska.
  • Nakon što je mjesec dana prošlo, Marlon Brando nije odgovorio na pismo Davida Leana u kojem ga pita da li bi on želio da igra Viktora Komarovskog. On je ponudio ulogu Jamesu Masonu, koji ju je prvo prihvatio a kasnije odbacio. Lean je htio da ubaci Branda kao Lawrence od Arabije i nudio mu uloge u Ryanovoj kćeri i njegovom nezavršenom "Nostromu".
  • Carlo Ponti je želio da snimi film u Sovjetskom Savezu, ali vlada je odbila njegove zahtjeve. David Lean je posjetio Jugoslaviju i skandinavske zemlje u potrazi za lokacijama. Oba područja su bili suviše hladni a birokratija u Jugoslaviji je imala previše ograničenja. Na kraju, većina filma je snimljena u Španiji.
  • Omar Sharif je tvrdio da je bio blizu nervnog sloma tokom snimanja zbog stresa igrajući ovako visoko profiliranu ulogu i Leanovih zahtjeva koje mu je postavio.
  • Alec Guinness i David Lean često su se svađali na setu tokom snimanja filma. Prema Guinnessu, Lean se "ponašao kao režiser superzvijezda" i često je lično vrijeđao Guinnessa i njegov nastup. To je izazvalo raskol među njima i nisu više zajedno radili sve do Puta u Indiju (1984) nakon gotovo 20 godina pauze.
  • David Lean je čuo jednu rusku melodiju pa je mislio da bi bila savršena za film, ali nije bio u mogućnosti da osigura autorska prava. Maurice Jarre je dobio zadatak da smisli pjesmu sa odgovarajućom temom za film. Jarre je podnosio mnogo sugestija, koje je Lean uporno odbijao. Na kraju Lean mu je rekao da uzme slobodan vikend sa svojom djevojkom i da se sa njom izoluje u kolibi u planinama i da tamo provedu cijeli vikend. Ovo se pokazalo uspješnim pošto se Jarre vratio sa svog romantičnog odmora sa pjesmom "Larina tema".
Julie Christie u sceni iz filma. Christie je mrzila crvenu haljinu koju je nosila u ovoj sceni.
  • Iako je zvanično bilo objavljeno da su moskovski setovi, koji su bili sagrađeni u Canillasu bili više od pola kilometra dugi, stvarna dužina ulice i tramvajske linije bila je samo 160 metara. Da bi ulica izgledala što duže, sagradila se na padini sa suženjem ulice na kraju, a visina zgrada bila je kraća. To su standardne procedure u izgradnji filmskih setova. Pored toga, David Lean je dozvoljavao da se snimanje na setu radi samo sa širokim objektivima.
  • Limuzina koja se mogla vidjeti kod postrojenja hidroelektrane na početku i na kraju filma je češka Tatra. Ovi automobili su bili omiljeni kod sovjetskih birokrata kasnih 1940-ih i 1950-ih godina.
  • Prema izjavi Freddieja Younga, on je nerado pristao da radi kao direktor fotografije nakon iscrpljujuće saradnje na Lawrenceu od Arabije (1962). David Lean je imao velika neslaganja sa prethodnim direktorom fotografije, Nicolasom Roegom. Nakon što je Young preuzeo dužnost, bile su potrebne dodatne dvije sedmice da se ponovo snime scene koje je Roeg snimao.
  • Nekoliko producenata i studija su se natjecali da otkupe prava na roman, ali je Carlo Ponti 1963. osvojio prava. On je htio da film bude što grandiozniji kao što je bio Lawrence od Arabije (1962), pa je zaposlio ekipu filma koja je uključivala režisera Davida Leana, scenaristu Roberta Bolta, snimatelja Freddieja Younga, scenografa Johna Boxa i kompozitora Mauricea Jarrea.
  • Roman Borisa Pasternaka ima ukupno 592 stranice. Kada je objavljen scenarij Roberta Bolta imao je ukupno 224 stranice.
  • Kompozicija Sergeja Rahmanjinova može se čuti na koncertu u salonu kada je Komarovski pozvao doktora. Rahmanjinov je bio lični prijatelj Borisa Pasternaka i njegove porodice.
  • Igor Girkin, vođa pro-ruskih pobunjenika u istočnoj Ukrajini, koji je bio saučesnik u obaranju malezijskog komercijalnog aviona 2014. godine, usvojio je ratno ime (nom de guerre) Strelnikov, lik kojeg je glumio Tom Courtney.
  • Iako je bio epski film velikih razmjera kao i prethodni Leanov film Lawrence od Arabije (1962), nije se snimalo sa Super Panavision kamerama ili drugim velikim formatima filma. Film je sniman sa standardnim 35mm anamorfnim Panavision kamerama. Kopije sa 70mm su bile uvećane na osnovu 35mm negativa. Lean je zapravo želio da snimi film sa 70mm, ali je tvrdio da je MGM to odbio jer bi bilo preskupo.[15]

Nominacije

[uredi | uredi izvor]
Glavne nominacije za film
Godina Ceremonija ili organizacija Nominacija Laureati
1966 Oscari Najbolji film Carlo Ponti - producent
Najbolja montaža Norman Savage
Najbolji režiser David Lean
Najbolji sporedni glumac Tom Courtenay
Najbolji zvuk A.W. Watkins, Franklin Milton
Kanski filmski festival Zlatna palma David Lean
Zlatni globusi Najbolja mlada glumica Geraldine Chaplin
BAFTA Najbolji britanski glumac Ralph Richardson
Najbolji film David Lean
Najbolja britanska glumica Julie Christie[16]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
Glavne nagrade za film
Godina Ceremonija ili organizacija Nagrada Laureati
1966. Oscari Najbolja fotografija Freddie Young
Najbolji adaptirani scenarij Robert Bolt
Najbolja scenografija John Box, Terence Marsh, Dario Simoni
Najbolja kostimografija Phyllis Dalton
Najbolja originalna muzika Maurice Jarre
Zlatni globusi Najbolji film - drama Carlo Ponti
Zlatni globus za najboljeg redatelja David Lean
Zlatni globus za najboljeg glumca - drama Omar Sharif
Zlatni globus za najbolji scenarij Robert Bolt
Zlatni globus za najbolju originalnu muziku Maurice Jarre
Udruženje britanskih snimatelja Najbolji snimatelj Freddie Young
Nagrada "David di Donatello" Najbolji strani producent (Migliore Produzione Straniera) Carlo Ponti
Najbolji strani režiser (Migliore Regista Straniero) David Lean
Najbolja strana glumica (Migliore Attrice Straniera) Julie Christie
Nagrada "Zlatni ekran" Najbolji film Carlo Ponti
Nagrada "Grammy" Najbolja originalna muzika Maurice Jarre
Nagrada "Laurel" Zlatni Laurel za najbolju dramu Carlo Ponti
1988. Nagrada američke publike Najbolja filmska pjesma ("My Love (Lara's Theme)") Maurice Jarre[16]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "All Time Box Office". Box Office Mojo. Pristupljeno 29. 4. 2014.
  2. ^ "Best Movies Directed by David Lean". ranker.com. Ranker. Pristupljeno 26. 7. 2015.
  3. ^ "AFI's 100 Greatest American Movies Of All Time". American Film Institute. Pristupljeno 26. 7. 2015.
  4. ^ "Doctor Zhivago (1965) - Synopsis". IMDb. Pristupljeno 11. 8. 2015.
  5. ^ a b c Crowther, Bosley (23. 12. 1965). "Movie Review, Doctor Zhivago (1965)". The New York Times. Arhivirano s originala, 1. 12. 2011. Pristupljeno 30. 7. 2015. ...has reduced the vast upheaval of the Russian Revolution to the banalities of a doomed romance.
  6. ^ "Doctor Zhivago". Orthodox England: Russian Orthodox Church Outside Russia: Diocese of Great Britain and Ireland. Pristupljeno 14. 9. 2013.
  7. ^ Caine, Michael (1994). What's It All About? (1. SAD Ballantine Books iz feb. 1994. izd.). New York: Ballantine Books. ISBN 978-0345386809.
  8. ^ Murray, Rebecca (2010). "Michael Caine Discusses 'Journey 2: The Mysterious Island'". About.com: Hollywood Movies. Oahu, HI. Arhivirano s originala, 8. 4. 2014. Pristupljeno 4. 3. 2014. ...I did all the back heads for the screen tests for Dr. Zhivago. Julie Christie, who's a friend of mine, went up to play the part and she said, 'You come and play the other part with me,’ so I went.
  9. ^ "Doctor Zhivago (1965) - Articles - TCM.com". Turner Classic Movies. Pristupljeno 11. 8. 2015.
  10. ^ Gostovanje Geraldine Chaplin u emisiji What's My Line?, epizoda 814. Prvobitno prikazano 2. januara 1966. na CBS-u. Pogledano 10. septembra 2007.
  11. ^ Doctor Zhivago na Rotten Tomatoesu
  12. ^ Chambers, Colin. "Bolt, Robert Oxton [Bob] (1924–1995)". Oxford Dictionary of National Biography. Arhivirano s originala, 28. 2. 2014. Pristupljeno 14. 9. 2013.
  13. ^ Calder, John (23. 2. 1995). "OBITUARY : Robert Bolt". The Independent (London). Arhivirano s originala, 4. 12. 2013. Pristupljeno 14. 9. 2013.
  14. ^ "Awards for Doctor Zhivago (1965): Academy Awards". Internet Movie Database. Pristupljeno 14. 9. 2013.
  15. ^ "Doctor Zhivago (1965) - Trivia". IMDb. Pristupljeno 11. 8. 2015.
  16. ^ a b "Doctor Zhivago (1965) - Awards". imdb.com. Internet Movie Database. Pristupljeno 11. 8. 2015.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]