Idi na sadržaj

Europe (muzička grupa)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Europe
Osnovne informacije
PorijekloŠvedska
ŽanroviHeavy metal, glam metal, hard rock
Karijera1979 - 1992;
1999;
2003 - sada
IzdavačiHot Records, Epic, Sanctuary
ČlanoviJoey Tempest
John Norum
John Levén
Mic Michaeli
Ian Haugland
Bivši članoviKee Marcello
Tony Reno
Peter Olsson
Marcel Jacob

Europe je švedska muzička grupa osnovana u Upplands Väsby, u Stockholmu 1979. godine pod nazivom Force. Grupu su osnovali vokal Joey Tempest, gitarist John Norum, basist Peter Olsson i bubnjar Tony Reno. Najpoznatiji su po svom međunarodnom hitu "The Final Countdown" iz 1986. godine s istoimenog albuma. Od svog osnivanja, objavili su devet studijskih albuma, tri live albuma, tri kompilacije i devetnaest video spotova. Postigli su međunarodnu slavu 1980-ih objavljivanjem svog 3. albuma The Final Countdown (1986), koja je postigao značajan komercijalni uspjeh prodavši se u preko tri miliona primjeraka u SAD-u. Bili su jedna od najuspješnijih rock grupa 1980-ih tokom kojih su prodali preko 20 miliona albuma širom svijeta.[1] Postigli su dva plasmana u top 20 albuma na Billboard-ovoj 200 top listi (albumi The Final Countdown i Out of This World)[2] i dva top 10 singla na Billboardovoj Hot 100 top listi ("The Final Countdown" i "Carrie").[2] Nakon prekida i pauze od 1992. godine, grupa se privremeno ujedinjuje (jednokratno) povodom dočeka nove 1999. godine u Škokholmu i najavljuju službeno okupljanje 2003. godine. Od tada, grupa je objavila četiri albuma: Start from the Dark (2004.), Secret Society (2006.), Last Look at Eden (2009.) i Bag of Bones 18. aprila 2012. godine.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Joey Tempest

Grupa je osnovana 1979. godine u sastavu koji su činili: vokal Joey Tempest, gitarist John Norum, basist Peter Olsson i bubnjar Tony Reno pod nazivon Force.[3] Nakon izvjesnog vremena postojanja, grupa je poslala nekoliko demo snimaka izdavačkim kućama, ali su odbijeni sa obrazloženjem da ako žele snimati moraju skratiti kose i pjevati na švedskom. Dvije godine kasnije, Olsson je napustio grupu a umjesto njega je doašo John Leven. 1982. godine, Tempestova djevojka ih je prijavila na konkurs za rock takmičenje Rock - SM. U konkurenciji od 4000 bendova, osvojili su konkurs zahvaljujući dvjema pjesmama: "In the Future to Come" i "The King Will Return". Nagrada je bila ugovor za snimanje sa Hot Recordsom. Tempest je osvojio pojedinačnu nagradu za najboljeg pjevača, a Norum nagradu za najboljeg gitaristu.[3] Prije samog takmičenja, grupa je promijenila ime iz Force u Europe. Slijedeće godine objavljuju svoj debitantski album nazvan po grupi Europe koji se dobro prodaje dobro kako u Švedskoj tako i u Japanu. Album dostime 8. mjesto na top listi albuma u Švedskoj a singl "Seven Doors Hotel" se probija u Top 10 listi hitova u Japanu.[3] 1984. godine objavljuju svoj drugi album Wings of Tomorrow takođe u režiji iste diskografske kuće CBS Records.[3] Mislim da je album Wings of Tomorrow jedan od najvažnijih albuma grupe, rekao je Tempest. "Učili smo pisati pjesme i John je počeo svirati neke stvarno dobre stvari na gitari. Postali smo bolji bend i to je bio dobar period za grupu".[4] Klavijaturista Mic Michaeli je postao službeni član grupe.[3] U isto vrijeme, Tony Reno je otpušten zbog nedostatka motivacije a zamijenio ga je Ian Haugland.[3] 1985. snimaju soundtrack za film On the Loose, odakle stvaraju hit "Rock the Night". Nekoliko mjeseci kasnije, Joey Tempest je tražio da napiše pjesmu za dobrotvorne svrhe u sklopu projekta Swedish Metal Aid. Napisao je pjesmu "Give a Helping Hand". Prihod od singla, koji je producirao Easy Action, doniran je gladnima u Etiopiji. U septembru iste godine Europe je započela snimanje svog novog albuma s novom izdavačkom kućom Epic Records. Sve to je rezultiralo njihovim trećim albumom The Final Countdown koji je objavljen 26. maja 1986. godine.[5] Ovim albumom grupa je ostvarila međunarodni proboj što je potvrđeno i trostrukim platinastim tiražem u SAD-u a album je dostigao i 8. mjesto na Billboard-ovoj top listi najboljih 200 albuma.[2] Singl koji je nazvan isto kao i album je postigao svjetski uspjeh, a dostigao je 1. mjesto u 25 zemalja,[1] između ostalih u Velikoj Britaniji,[6] Francuskoj,[7] Španiji i Njemačkoj. Moćna balada "Carrie", koja je dostigla 3. mjesto na Billboardovoj Hot 100 top listi,[2] "Cherokee" i reizdati "Rock the Night" su ostali hitovi s ovog albuma. 1988. godine, grupa snima svoj 4. album Out of This World. Najveći hit s albuma je "Superstitious" koja dostiže 31. mjesto na Billboardovoj Hot 100 listi i broj 9. na Mainstream Rock Tracks. Pjesma "Superstitious" je posljednja pjesma grupe Europe koja se našla na top listi u SAD-u.[2] Album je postigao platinasti tiraž u SAD-u i dostigao 19. mjesto na Billboard 200 top listi.[2][5]

Trenutni sastav

[uredi | uredi izvor]
Nastup grupe Europe u Hamburgu 1994. godine. S lijeva na desno: John Leven, Mic Michaeli, Joey Tempest i Kee Marcello.

Diskografija

[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi

[uredi | uredi izvor]

Kompilacije

[uredi | uredi izvor]

Singlovi

[uredi | uredi izvor]
  • "Seven Doors Hotel" (1983.)
  • "Lyin' Eyes" - povučen ubrzo nakon izdavanja (1983.)
  • "Dreamer" (1984.)
  • "Stormwind" (1984.)
  • "Open Your Heart" (1984.)
  • "Rock the Night" (1985.)
  • "On the Loose" - soundtrack (1985.)
  • "The Final Countdown" (1986.)
  • "Love Chaser" (1986.)
  • "Rock the Night" - nova verzija (1986.)
  • "Carrie" (1986.)
  • "Cherokee" (1986.)
  • "Superstitious" (1988.)
  • "Open Your Heart" - nova verzija (1988.)
  • "Let the Good Times Rock" (1989.)
  • "More Than Meets the Eye" (1989.)
  • "Tomorrow" (1989.)
  • "Prisoners in Paradise" (1991.)
  • "I'll Cry for You" (1992.)
  • "Halfway to Heaven" (1992.)
  • "Sweet Love Child" (1993.)
  • "The Final Countdown 2000" - remiks (1999.)
  • "Got to Have Faith" (2004.)
  • "Hero" (2004.)
  • "Always the Pretenders" (2006.)

Video spotovi

[uredi | uredi izvor]
  • "In the Future to Come" (1983.)
  • "Dreamer" (1985.)
  • "The Final Countdown" (1986.)
  • "Rock the Night" (1986.)
  • "Carrie" (1986.)
  • "Cherokee" (1987.)
  • "Superstitious" (1988.)
  • "Open Your Heart" (1988.)
  • "Let the Good Times Rock" (1988.)
  • "Prisoners in Paradise" (1991.)
  • "I'll Cry for You" (1991.)
  • "Halfway to Heaven" (1992.)
  • "The Final Countdown 2000" (1999.)
  • "Got to Have Faith" (2004.)
  • "Hero" (2004.)
  • "Always the Pretenders" (2006.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Rock group Europe plan comeback". bbc.co.uk. 3. 10. 2003. Pristupljeno 12. 8. 2008.
  2. ^ a b c d e f "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 20. 5. 2014. Pristupljeno 18. 2. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ a b c d e f (CD booklet). Epic Records. 1993. EPC 473589-1.
  4. ^ "Metal Express Radio". Metal Express Radio. Arhivirano s originala, 12. 8. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2008.
  5. ^ a b c d "RIAA - Gold and Platinum". RIAA.com. Arhivirano s originala, 8. 9. 2015. Pristupljeno 23. 2. 2008.
  6. ^ "UK Album Chart". Chart Stats. Arhivirano s originala, 24. 7. 2012. Pristupljeno 24. 6. 2008.
  7. ^ "French Album Chart". lescharts.com. Pristupljeno 24. 6. 2008.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Europe (muzička grupa)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Europe_(muzička_grupa)&oldid=3535231"