Tiroglobulin

Razlikovati: Timoglobulin.

TG
Identifikatori
Aliasi	TG
Vanjski ID-jevi	OMIM: 188450 MGI: 98733 HomoloGene: 2430 GeneCards: TG
Lokacija gena (čovjek) Hrom. Hromosom 8 (čovjek) Bend 8q24.22 Početak 132,866,958 bp Kraj 133,134,903 bp
Lokacija gena (miš) Hrom. Hromosom 15 (miš) Bend 15 D2|15 29.3 cM Početak 66,542,602 bp Kraj 66,722,570 bp
Obrazac RNK ekspresije Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena Molekularna funkcija • hormone activity Ćelijska komponenta • extracellular region • Vanćelijsko Biološki proces • thyroid hormone metabolic process • thyroid gland development • regulation of myelination • iodide transport • GO:0072468 Transdukcija signala • hormone biosynthetic process • regulation of signaling receptor activity Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
Vrste	Čovjek	Miš
Entrez	7038	21819
Ensembl	ENSG00000042832	ENSMUSG00000053469
UniProt	P01266	O08710
RefSeq (mRNK)	NM_003235	NM_009375
RefSeq (bjelančevina)	NP_003226	NP_033401
Lokacija (UCSC)	Chr 8: 132.87 – 133.13 Mb	Chr 15: 66.54 – 66.72 Mb
PubMed pretraga
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek Pogledaj/uredi – miš

Tiroglobulin (Tg) je 660 kilodaltonski, dimerni glikoprotein, proivod folikulskih ćelija tiroidne žlijezde i koristi se u potpunosti unutar štitne žlijezde. Tg se luči i akumulira u stotinama grama po litru u vanćelijskom odjeljku folikula štitnjače, što čini otprilike polovinu sadržaja proteina u štitnoj žlijezdi. Ljudski TG (hTG) je homodimerna podjedinica od kojih svaki sadrži 2.768 aminokiselina u sintetizovanom obliku (kratki signalni peptid od 19 aminokiselina može se u zrelom proteinu ukloniti iz N-kraja).

Tiroglobulin je kod svih kičmenjaka glavni prekursor hormoni štitnjače, koji nastaju kada se ostaci tirozinskog tiroglobulina spoje s jodom, a protein se zatim cijepa. Svaka molekula tiroglobulina sadrži približno 100–120 ostataka tirozina, ali samo mali broj (20) od njih podliježe jodiranju tiroperoksidazom u folikulnom koloidu. Stoga svaka molekula Tg tvori po približno 10 molekula hormona štitnjače.

Funkcija

Sinteza tiroidnog hormona, ova slika prati tiroglobulin od proizvodnje unutar hrapavog endoplazmatskog retikuluma do proteolitskog otpuštanja hormona štitnjače.

Tireoglobulin (Tg) djeluje kao supstrat za sintezu hormona štitnjače: tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), kao i za skladištenje neaktivnih oblika hormona štitnjače i jodq unutar folikulnog lumena štitnjače.

Novosintetizirani hormoni štitnjače (T3 i T4) vezani su za tiroglobulin i sadrže koloid unutar folikula. Kada se stimulira stimulirajućim hormonom štitnjače (TSH), koloid se endocitozira iz folikulskog lumena u okolne folikulske epitelne ćelijee štitnjače. Koloid se zatim cijepa proteazama, kako bi otpuštao tiroglobulin iz njegovih veza T3 i T4.

Aktivni oblici hormona štitnjače: T3 i T4, zatim se oslobađaju u krvotok, gdje su ili nevezani ili vezani za plazmatske proteine, a tiroglobulin se reciklira natrag u folikulni lumen, gdje može nastaviti služiti kao supstrat za sintezu hormona štitnjače.

Klinički značaj

Poluvrijeme eliminacije i kliničko povećavanje

Metabolizam tiroglobulina odvija se u jetri, putem recikliranja štitnjačnih proteina. Poluživot cirkulirajućeg tiroglobulinaje 65 sati. Nakon tireoidektomije, može proći nekoliko sedmica prije nego što se nivo tiroglobulina može otkriti. Nivo tiroglobulina može se redovno testirati nekoliko sedmica ili mjeseci nakon uklanjanja štitnjače. Nakon što se nivo tiroglobulina ne može otkriti (nakon tireoidektomije), nivoi se mogu serijski pratiti u praćenju odgovarajućih pokazatelje kod pacijenata sa papilnim ili folikulskim karcinomom štitnjače.

Naknadno povišenje razine tiroglobulina pokazatelj je recidiva papilnog ili folikulnog karcinoma štitnjače. Drugim riječima, porast razine tiroglobulina u krvi može biti znak da ćelije raka štitnjače rastu i /ili se rak širi. Zato se razine tiroglobulina u krvi uglavnom koriste kao tumorski marker za određene tipove raka štitnjače (posebno papildkii ili folikulski karcinom štitnjače). Tireoglobulin se ne proizvodi sržnim ili anaplazijskim karcinomom štitnjače.

Nivo tiroglobulina se provjerava jednostavnim krvnim testom. Testovi se često naručuju nakon liječenja raka štitnjače.

Tiroglobulinska antitela

U kliničkoj laboratoriji testiranje tiroglobulina može se zakomplicirati prisustvom antitireoglobulinskih antitijela (ATA), alternativno nazvanih TgAb. Antitijela protiv tireoglobulina prisutna su u 1/10 normalnih osoba, te u većem postotku pacijenata s karcinomom štitnjače. Prisutnost ovih antitijela može rezultirati lažno niskim (ili rijetko lažno visokim) nivoima prijavljenog tiroglobulina, problem koji se može donekle zaobići istovremenim ispitivanjem prisutnosti ATA. Idealna strategija za kliničko tumačenje i upravljanje brigom o pacijentima u slučaju zbunjujuće detekcije ATA je testiranje koje slijedi serijska kvantitativna mjerenja (umjesto jednog laboratorijskog mjerenja).

ATA se često nalaze u pacijenata sa Hashimotovim tiroiditisom ili Gravesovom bolešću. Njihova prisutnost je ograničeno korištena u dijagnostici ovih bolesti, jer mogu biti prisutna i kod zdravih eutireoidnih osoba. ATA se također nalaze u pacijenata s Hashimotovom encefalopatijom, neuroendokrinim poremećajem povezanim – ali ne i uzrokovanim – Hashimotovim tiroiditisom.

Interakcije

Pokazano je da tireoglobulin stupa u interakciju sa vezujućim proteinom imunoglobulina.

Reference

• Coscia F, Taler-Verčič A, Chang VT, Sinn L, O'Reilly FJ, Izoré T, Renko M, Berger I, Rappsilber J, Turk D, Löwe J (2020). "The structure of human thyroglobulin". Nature. 578 (7796): 627–630. doi:10.1038/s41586-020-1995-4. PMC 7170718. PMID 32025030.

Dopunska literatura

• Mazzaferri EL, Robbins RJ, Spencer CA, Braverman LE, Pacini F, Wartofsky L, Haugen BR, Sherman SI, Cooper DS, Braunstein GD, Lee S, Davies TF, Arafah BM, Ladenson PW, Pinchera A (2003). "A consensus report of the role of serum thyroglobulin as a monitoring method for low-risk patients with papillary thyroid carcinoma". J. Clin. Endocrinol. Metab. 88 (4): 1433–41. doi:10.1210/jc.2002-021702. PMID 12679418.
• Henry M, Zanelli E, Piechaczyk M, Pau B, Malthièry Y (1992). "A major human thyroglobulin epitope defined with monoclonal antibodies is mainly recognized by human autoantibodies". Eur. J. Immunol. 22 (2): 315–9. doi:10.1002/eji.1830220205. PMID 1371467.
• Targovnik HM, Cochaux P, Corach D, Vassart G (1992). "Identification of a minor Tg mRNA transcript in RNA from normal and goitrous thyroids". Mol. Cell. Endocrinol. 84 (1–2): R23–6. doi:10.1016/0303-7207(92)90087-M. PMID 1639210. S2CID 35326294.
• Dunn AD, Crutchfield HE, Dunn JT (1991). "Thyroglobulin processing by thyroidal proteases. Major sites of cleavage by cathepsins B, D, and L". J. Biol. Chem. 266 (30): 20198–204. PMID 1939080.
• Lamas L, Anderson PC, Fox JW, Dunn JT (1989). "Consensus sequences for early iodination and hormonogenesis in human thyroglobulin". J. Biol. Chem. 264 (23): 13541–5. PMID 2760035.
• Marriq C, Lejeune PJ, Venot N, Vinet L (1989). "Hormone synthesis in human thyroglobulin: possible cleavage of the polypeptide chain at the tyrosine donor site". FEBS Lett. 242 (2): 414–8. doi:10.1016/0014-5793(89)80513-7. PMID 2914619. S2CID 32367745.
• Christophe D, Cabrer B, Bacolla A, Targovnik H, Pohl V, Vassart G (1985). "An unusually long poly(purine)-poly(pyrimidine) sequence is located upstream from the human thyroglobulin gene". Nucleic Acids Res. 13 (14): 5127–44. doi:10.1093/nar/13.14.5127. PMC 321854. PMID 2991855.
• Baas F, van Ommen GJ, Bikker H, Arnberg AC, de Vijlder JJ (1986). "The human thyroglobulin gene is over 300 kb long and contains introns of up to 64 kb". Nucleic Acids Res. 14 (13): 5171–86. doi:10.1093/nar/14.13.5171. PMC 311533. PMID 3016640.
• Kubak BM, Potempa LA, Anderson B, Mahklouf S, Venegas M, Gewurz H, Gewurz AT (1989). "Evidence that serum amyloid P component binds to mannose-terminated sequences of polysaccharides and glycoproteins". Mol. Immunol. 25 (9): 851–8. doi:10.1016/0161-5890(88)90121-6. PMID 3211159.
• Malthiéry Y, Lissitzky S (1987). "Primary structure of human thyroglobulin deduced from the sequence of its 8448-base complementary DNA". Eur. J. Biochem. 165 (3): 491–8. doi:10.1111/j.1432-1033.1987.tb11466.x. PMID 3595599.
• Parma J, Christophe D, Pohl V, Vassart G (1988). "Structural organization of the 5' region of the thyroglobulin gene. Evidence for intron loss and "exonization" during evolution". J. Mol. Biol. 196 (4): 769–79. doi:10.1016/0022-2836(87)90403-7. PMID 3681978.
• Bergé-Lefranc JL, Cartouzou G, Mattéi MG, Passage E, Malezet-Desmoulins C, Lissitzky S (1985). "Localization of the thyroglobulin gene by in situ hybridization to human chromosomes". Hum. Genet. 69 (1): 28–31. doi:10.1007/BF00295525. PMID 3967888. S2CID 9234835.
• Malthiéry Y, Lissitzky S (1985). "Sequence of the 5'-end quarter of the human-thyroglobulin messenger ribonucleic acid and of its deduced amino-acid sequence". Eur. J. Biochem. 147 (1): 53–8. doi:10.1111/j.1432-1033.1985.tb08717.x. PMID 3971976.
• Avvedimento VE, Di Lauro R, Monticelli A, Bernardi F, Patracchini P, Calzolari E, Martini G, Varrone S (1985). "Mapping of human thyroglobulin gene on the long arm of chromosome 8 by in situ hybridization". Hum. Genet. 71 (2): 163–6. doi:10.1007/BF00283375. PMID 4043966. S2CID 28315029.
• Xiao S, Pollock HG, Taurog A, Rawitch AB (1995). "Characterization of hormonogenic sites in an N-terminal, cyanogen bromide fragment of human thyroglobulin". Arch. Biochem. Biophys. 320 (1): 96–105. doi:10.1006/abbi.1995.1346. PMID 7793989.
• Corral J, Martín C, Pérez R, Sánchez I, Mories MT, San Millan JL, Miralles JM, González-Sarmiento R (1993). "Thyroglobulin gene point mutation associated with non-endemic simple goitre". Lancet. 341 (8843): 462–4. doi:10.1016/0140-6736(93)90209-Y. PMID 8094490. S2CID 34165624.
• Gentile F, Salvatore G (1994). "Preferential sites of proteolytic cleavage of bovine, human and rat thyroglobulin. The use of limited proteolysis to detect solvent-exposed regions of the primary structure". Eur. J. Biochem. 218 (2): 603–21. doi:10.1111/j.1432-1033.1993.tb18414.x. PMID 8269951.
• Mallet B, Lejeune PJ, Baudry N, Niccoli P, Carayon P, Franc JL (1996). "N-glycans modulate in vivo and in vitro thyroid hormone synthesis. Study at the N-terminal domain of thyroglobulin". J. Biol. Chem. 270 (50): 29881–8. doi:10.1074/jbc.270.50.29881. PMID 8530385.
• Yang SX, Pollock HG, Rawitch AB (1996). "Glycosylation in human thyroglobulin: location of the N-linked oligosaccharide units and comparison with bovine thyroglobulin". Arch. Biochem. Biophys. 327 (1): 61–70. doi:10.1006/abbi.1996.0093. PMID 8615697.
• Molina F, Bouanani M, Pau B, Granier C (1996). "Characterization of the type-1 repeat from thyroglobulin, a cysteine-rich module found in proteins from different families". Eur. J. Biochem. 240 (1): 125–33. doi:10.1111/j.1432-1033.1996.0125h.x. PMID 8797845.
• Grani G, Fumarola A (Jun 2014). "Thyroglobulin in Lymph Node Fine-Needle Aspiration Washout: A Systematic Review and Meta-analysis of Diagnostic Accuracy". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 99 (6): 1970–82. doi:10.1210/jc.2014-1098. PMID 24617715.

Vanjski linkovi

• First look at the structure of human TG
• Thyroglobulin - Lab Tests Online
• Histologija na KUMC endo-endo11
• Overview at colostate.edu Arhivirano 4. 2. 2012. na Wayback Machine
• Histološka slika: 14302loa – Histology Learning System na Univerzitetu Boston

N-vezana proteinska glikozilacija (N-glikozilacija N glikana) na Asn ostatku (Asn-x-Ser/Thr motivi) u glikoproteinima

Glikoproteini su složene bjelančevine koje, uz proteinsku komponentu, sadrže i oligosaharidne lance (glikane). Šećerna komponenta se kovalentno veže za bočne polipeptidne lance. Ta veza se ostvaruje tokom kotranslacijskih ili posttranslacijskih modifikacija. Ovaj proces se označava terminom glikozilacija, kroz koju često prolaze izlučevinski ekstracelularni proteini. Vanjski segmenti proteina čiji su segmenti u ekstracelularnom prostoru su također glikozirani.

N-glikolizacija i O-glikolizacija

Postoje dva tipa glikolizacije:

• U N-glizaciji, dodavanje šećera se može desiti na amidnom azotu bočnog lanca asparagina.
• U O-glikolizaciji, dodavanje šećera se dešava na hidroksil kisiku na bočnom lancu hidroksilizina, hidroksiprolina, serina ili treonina.

Monosaharidi

Osam uobičajenih šećera u glikoproteinima

Monosaharidi koji se obično nalaze u eukariotskim glikoproteinima:

Glavni šećeri u glikoproteinima čovjeka

Šećer	Tip	Skraćenica
β-D-Glukoza	Heksoza	Glc
β-D-Galaktoza	Heksoza	Gal
β-D-Manoza	Heksoza	Man
α-L-Fukoza	Deoksiheksoza	Fuc
N-Acetilgalaktozamin	Aminoheksoza	GalNAc
N-Acetilglukozamin	Aminoheksoza	GlcNAc
N-Acetilneuraminska kiselina	Aminononulosonska kiselina (Sijalinska kiselina)	NeuNAc
Ksiloza	Pentoza	Xyl

Šećerna grupa ili grupe pomažu savijanje ili održavanje stabilnosti proteina.

Glikoproteini su široko rasprostranjeni u žjezdanim tkivima životinja koja sintetiziraju sekrete i ekskrete. Osobito značajne integracijske membranski komponente, koje učestvuju u međućelijskim interakcijama. Formiraju se i u citosolu, ali su njihove funkcije i način formiraja, kao i moguće modifikacije manje poznati. Komponente su mnogih tkivnih antigen]a ((krvnih grupa, npr.)

Također pogledajte

• Proteini
• Šećer