Prijeđi na sadržaj

Šime Balen

Izvor: Wikipedija
Šime Balen, slika iz Hrvatskoga biografskoga leksikona.[1]

Šime Balen (Jablanac, kraj Senja, 7. veljače 1912.[2] – Zagreb, 16. ožujka 2004.), hrvatski novinar, političar, publicist, putopisac i prevoditelj. Za vrijeme života bio je suprugom Mariji Balen rođ. Bevandić.[3] Kći mu je Vjera Balen-Heidl, urednica na HTV-u i književna prevoditeljica.[3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Na Sušaku je maturirao na Trgovačkoj akademiji te potom upisao Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Kao hrvatski nacionalist uhićen je početkom tridesetih godina te naposljetku osuđen.[4] Sudjelovao u prosvjedima omladine protiv Šestosiječanjske diktature, te je bio uhićen i osuđen više puta. U KPJ je ušao 1935.[1] ili 1936.[4] (dok je bio u zatvoru).[4] Iz zatvora je izišao 1936. godine.[1] Treći je glavni urednik Vjesnika, 1943. – 1945., čijim je bio suosnivačem.[5]

Balen je bio članom Inicijativnoga odbora Zemaljskoga antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske, kao i članom tročlanoga Tajništva Inicijativnoga odbora.[6] Bio je i vijećnikom AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Po kraju rata zastupnik je u Saboru NR Hrvatske i Privremenoj narodnoj skupštini DFJ, član delegacije FNRJ u UN-u i na zasjedanju UNESCO-a, te predstavnik za tisak u veleposlanstvu FNRJ u Washingtonu.

Balen je isključen iz Komunističke partije Jugoslavije 1948.[1] godine zbog protivljenja progonu Andrije Hebranga.[2] Po povratku iz SAD-a postaje direktor Tanjuga (1947. – 1948). Bio je i glavnim urednikom u Matici iseljenika Hrvatske.[7] Od 1962. direktor je Nakladnog zavoda »Znanje« do umirovljenja 1966. Bio je počasnim predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice[8] (17. lipnja 1989.[8] – 24./25. veljače 1990.).

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • "Staniša Opsenica", 1944.
  • "Istra u narodnooslobodilačkoj borbi", 1945.
  • "Lipovac", 1947.
  • "Pavelić", 1952.
  • "Inicijativni odbor ZAVNOH-a", 1969.
  • "Na zelenim kupolama Zečjaka", 1977.
  • "Jablanac (1179. – 1979.) Povijesna skica prigodom 800. obljetnice", 1979.
  • "Izgubljeni na Velebitu", 1980.
  • "Velebit se nadvio nad more", putopisni zapisi s planine, 1985.
  • "Sveta laž", 1991.
  • "Prva sjećanja: Panos – rat, glad, prevrat, seoba ", 1993.

Prevodio je s engleskog (Williama Faulknera, Ernesta Hemingwaya, Erskinea Caldwella, Franka Norrisa, Francisa Scotta Fitzgeralda, Benjamina Franklina i ost.). Bavio se je i zagonetaštvom,[9] a objavljivao je u Zagonetci.[9]

Dubravko Horvatić ga je uvrstio u svoju antologiju Hrvatski putopis : od XVI. stoljeća do danas, a Željko Poljak u antologiju Hrvatska planinarska književnost.

Nagrade (izbor)

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d Tomo Žalac (1983.), »BALEN, Šime,«. U tiskopisu: Hrvatski biografski leksikon, 1. svezak: A – Bi, (glavni urednik  Nikica Kolumbić ), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983.; pristupljeno 29. rujna 2014. (vanjska poveznica na HBL)
  2. ↑ a b »Balen, Šime«, u tiskopisu: Antun Vujić, glavni urednik, Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/10560/). Zadnji put osvježeni podatci mjeseca rujna 2013. godine. Pristupljeno: 25. rujna 2014.
  3. ↑ a b Franjo Maletić, gl. ur., Tko je tko u Hrvatskoj = Who is who in Croatia, Zagreb : Golden marketing, 1993., ISBN 953-6168-00-6, str. 29.
  4. ↑ a b c Ivica Hrastović, »Ante Moškov – uloga u stvaranju i propasti NDH«, Časopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, God. 31. (1999.), Br. 1., str. 127. – 153., ISSN 0590-9597, (NSK), navod sa str. 129., bilješka sedamnaesta. Citat: (…) početkom tridesetih godina uhićen kao hrvatski nacionalist i osuđen. U zatvoru je u Srijemskoj Mitrovici prišao KPJ čiji je član od 1936. godine. […]
  5. ↑ Vjesnik Umro Šime Balen, jedan od osnivača Vjesnika, 17. ožujka 2004.
  6. ↑ Hodimir Sirotković, »Konstituiranje ZAVNOH-a«, Časopis za suvremenu povijest, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu, Zagreb, God. 5. (1973.), Br. 3., str. 37. – 53., ISSN 0590-9597, (NSK), navod sa str. 41., 43. i 45.
  7. ↑ Slavko Janković, Mihajlo Milanović, redakt. Ko je ko u Jugoslaviji : biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima, 1. izd., »Sedma sila« – novinsko-izdavačko preduzeće Udruženja novinara Srbije, Beograd, 1957., str. 42.
  8. ↑ a b »Izjava Osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice«. U tiskopisu autora: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 344. – 346.
  9. ↑ a b Milan Đurić, Boris Nazansky, Zagonetaštvo varaždinskog kraja, Enigmatsko udruženje „Čvor“, Bjelovar, 1981., str. 34., (NSK)
    »Kakvo je značenje kratkotrajne pojave „Zagonetke“ u našoj enigmatici? Ona je, spomenuli smo već, bila drugi hrvatski enigmatski list i kao takva je, okupivši mnoga značajna imena naše tadašnje enigmatike kao što su bili Josip Cesar, Šime Balen, Vladimir Vrđuka, Vladimir Jurčić i drugi, pripremila teren „Sfingi“ (…)«
    (str. 34.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šime_Balen&oldid=6457805"