Bagerhat

Bagerhat
	বাগেরহাট সদর; Bagerhat Sadar Upazila
	; Džamija 60 grobnica u Bagerhatu
	Nadimak: Grad džamija
Država	Bangladeš
Pokrajina	Khulna
Distrikt	Bagerhat (distrikt)
	Vlast
• Načelnik	Khan Habibur Rahman
	Površina
• Ukupna	271.73 km²
Visina	1.400 m
Koordinate	22°39.8′N 89°47.5′E / 22.6633°N 89.7917°E
	Stanovništvo (1991.)
• Entitet	235.848; (865/km²)
Vremenska zona	BST (UTC+6)
	Bagerhat

Bagerhat (bengalski: বাগেরহাট সদর Bagerhat Sadar Upazila) je grad i istoimena općina (upazila) u istoimenom distriktu pokrajine Khulna, Bangladeš. Grad se nalazi na utoku rijeka Ganges i Brahmaputra u Indijsko more. Grad je najpoznatiji po starom gradu Khalifatabadu, poznatom kao "kovačnica novca bengalskog sultanata", koji se nalazi u njegovom predgrađu, a koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1985. godine.

Bagerhat je prema popisu 1991. godine imao 51.22% muškaraca i 48.78% žena, te 49.9% pismenog stanovništva, što je više od državnog prosjeka (32.4%).^[1] Grad je podijeljen na 12 četvrti/okruga i 167 sela.

Povijest

Khalifatabad je osnovao general Ulugh Khan Jahan (1433. – 1459.), turkijskog podrijetla, u 15. stoljeću, kada je bengalskim sulatanatom vladao sultan Nasir al-din Mahmud Shah (1442. – 1459.). Khan Jahan je isplanirao pravilnu mrežu ulica, dao izgraditi mostove i vodoopskrbu grada (od kojih su dva velika bazena, Ghoradighi i Dargadighi, još u uporabi) i veliki broj džamija i grobnica od opeke u prepoznatljivom stilu koji je poznat kao "stil Khana Jahana". Pored toga što je bio dobar upravitelj (koji je upravljao i pokrajinama Jhenaidah, Sathkira, Patuakhali i Barisal) Khan Jahan je bio poznat i kao filantrop^[2] i pir (sveta osoba koja je širila islam, a nije sebe uzdizala, npr. novcem sa svojim likom). Njegovu grobnicu posjete tisuće islamskih hodočasnika svake godine.

Grad je nakon smrti njegova pokrovitelja 1459. godine bio zaboravljen, i nakon otkrića 1895. godine započela je njegova obnova, od 1903. – 4. god.

Znamenitosti

Bagheran ima zabilježeno tek 50 starih islamskih spomenika (od stotina skrivenih) koji su otkriveni kada su s njih skinuti biljni pokrovi koji su ga skrivali stoljećima.^[3] Tada se, prema UNESCO-u, ukazao "izvanredan primjer arhitektonskog sklopa koji predstavlja važno razdoblje ljudske povijesti". Ove građevine su kombinacija mogulske i osmanske arhitekture, a od velikog broja građevina (samo džamija je bilo 360) najpoznatije su:

Džamija šezdeset grobnica (Shat Gombuj Masjid) je kvadratična građevina promjera 49 x 33 m, ima 60 stupaca i 77 plitkih kupola iznad 7 brodova s po 11 poprečnih dubokih niša koji završavaju s mihrabima, te četiri tornja s kupolama na kutovima (prednja dva su služila kao minareti). Služila je kao glavna džamija petka, ali i kao medresa.
Džamija devet kupola je bogato ukrašena iznutra s terakota cvjetnim svitcima i cvjetnim motivima, osobito oko mihraba. I ona ima oble tornjeve na kutovima, te središnju veliku kupolo oko koje se nalazi osam manjih.
Mauzolej Khana Jahana ima ceremonijalni kvadratični bazen ispred, jednu plitku kupolu (p. 14 m) iznad skoro kockaste građevine s polukružnim zadebljanima na kutovima koji podsjećaju na tornjeve drugih džamija.
Džamija Singara ima jednu jedinu kupolu koju podupiru debeli zidovi s vrhom od savijenog vijenca.
Džamija Reza Khoda ili Džamija sa šest kupola ima jedinstven mihrab s ukrasnim motivima lanca i zvona.
Zindavir i dr.