Prijeđi na sadržaj

Georg Stanković

Izvor: Wikipedija

Georg Stanković zvani Žorž (Beč, 10. studenog 1947. – Beograd, 1. listopada 1993.) bio je srbijanski profesionalni boksač, kontroverzni poduzetnik i navodni suradnik Udbe.[1]

Djetinjstvo i mladost

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 10. studenog 1947., u Austriji, u Beču, u obitelji Boška i Jelene Stanković, gdje mu je otac radio kao trgovac, da bi se s obitelji tijekom 1951. doselio u Beograd. U Beogradu je završio osnovnu školu, ali je u ranoj adolescentskoj dobi pokazivao sklonost delinkventskom ponašanju te nije nastavio srednjoškolsko obrazovanje, nego je upisao večernju školu koju nikada nije završio.[2]

Kriminalna karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao stariji maloljetnik (16 - 18 godina života) i mlađi punoljetnik (18 - 21) sudjelovao je u uličnim tučnjavama te družeći se s uličarima i džeparima započinje svoju kriminalnu karijeru, kada ga zamjećuju u tadašnjoj Službi državne sigurnosti, koji su se nakon 1964. i sastanka na vrhu republičkih i savezne Službe, a na prijedlog hrvatskih kadrova Marijana Ofaka i Uroša Slijepčevića, počeli aktivniji angažman među kažnjenicima u kaznionicama i popravnim domovima, gdje su nastojali vrbovati delinkvente za agente, odnosno specijalne kadrove za rad u inozemstvu i programatski ih slati u zapadnoeuropske države.[3] Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Žorž odlazi u inozemstvo gdje se bavi kriminalnim aktivnostima, najprije se s grupom jugoslavenskih delinkvenata kretao po Italiji, u Trstu, Milanu i Rimu, gdje je i uhićen zbog teške krađe, ali ubrzo biva pušten, da bi se potom sa svojom grupom prebacio u Austriju u Beč, gdje se bave provalama u stanove i trgovine, ali zbog straha da budu otkriveni napuštaju Austriju i preko Njemačke odlaze u Belgiju, u Bruxelles, gdje je prilikom jedne provalne krađe i uhićen te je proveo dva mjeseca u pritvoru. Tijekom boravka u inozemstvu kretao se u jugoslavenskim kriminalnim krugovima te je došao u otvoreni sukob s konkurentskom kriminalnom grupom okupljenom oko Ljubomira Magaša zvanog Ljuba Zemunac i Rade Ćaldovića zvanog Ćenta.[4][5]

Po izlasku iz belgijskog zatvora, vraća se u Jugoslaviju, u Beograd, gdje se zapošljava kao taksist na aerodromu, što mu je priskrbilo kontakte s služilo kao paravan da bi se mogao neometano baviti nezakonitom trgovinom (švercom), te odlazi u Poljsku, Čehoslovačku i Mađarsku gdje se bavi krijumčarenjem roba razne vrste, dok za to vrijeme u Beogradu otvara kafić i noćni klub u kojima se okupljala tadašnja društvena i politička elita.[6]

Negdje u vrijeme dolaska Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, Žorž širi svoje poslovanje, kada dolazi do regrutiranja većeg broja osoba iz kriminalne sredine koji uz pomoć srbijanske Službe državne sigurnosti obavljaju specijalne zadaće od državnog interesa,[7] zauzvrat im omogućavaju otvaranje restorana i noćnih klubova, pa tako i Žorž otvara u tom razdoblju nekoliko restorana i klubova, a tijekom 1989. dobiva i licenciju za Filu i Reebok u bivšoj Jugoslaviji, da bi u razdoblju od 1990. do 1993., u vrijeme međunarodne izolacije i embarga u SR Jugoslaviji Stanković svoje aktivnosti razgranao u inozemstvu, te otvara tvrtke u Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Rusiji.[8]

Kraj karijere i smrt

[uredi | uredi kôd]

Na početku političke krize i rata na području bivše Jugoslavije na širem području Beograda širila su se serija ubojstava osoba koje se sumnjalo da pripadaju kriminalnom miljeu, te je u jednom takvom obračunu stradao i sam Žorž.[9]Naime, ubijen je ispred trgovačkog centra na području Novog Beograda, dana 1. listopada 1993., kada je nepoznati počinitelj iz automatske puške marke Heckler & Koch s prigušivačem prišao automobilu u kojem su se u trenutku nalazili Stanković i njegov pratitelj, te je u tom trenutku nepoznati napadač u njihovu smjeru ispalio tridesetak metaka, od čega je u samog Stankovića bilo ispaljeno dvadeset metaka.[10]

Bio je oženjen, otac dvoje djece.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Bulić, Vanja, Nežno srce – Život i priključenija Žorža Stankovića, Duga: Ilustrovani list, Br. 438., Od 6. do 20. decembra 1990., str. 68 – 72.
  2. Bulić, Vanja, Nežno srce – Život i priključenija Žorža Stankovića, Duga: Ilustrovani list, Br. 438., Od 6. do 20. decembra 1990., str. 68 – 72.
  3. Domazet, Iko, Tajni rat Udbe protiv emigracije, Nova Hrvatska, Br. 14., God. 21., 15. srpnja 1979., str. 15 - 16.
  4. Bulić, Vanja, Nežno srce – Život i priključenija Žorža Stankovića, Duga: Ilustrovani list, Br. 438., Od 6. do 20. decembra 1990., str. 68 – 72.
  5. Kurir, Crna Hronika,15.12.2021.; Deo "stare garde" beogradskog asfalta - TUKAO GIŠKU I ZEMUNCA, IZREŠETALI GA SA 20 METAKA: Smrt kralja ULIČNIH FERKI Novog Beograda i danas je misterija!
  6. Bulić, Vanja, Nežno srce – Život i priključenija Žorža Stankovića, Duga: Ilustrovani list, Br. 438., Od 6. do 20. decembra 1990., str. 68 – 72.
  7. Viro, Dušan, Slobodan Milošević - anatomija zločina, Profil, Zagreb, 2007., str. 188.
  8. Bulić, Vanja, Nežno srce – Život i priključenija Žorža Stankovića, Duga: Ilustrovani list, Br. 438., Od 6. do 20. decembra 1990., str. 68 – 72.
  9. HINA, Serija ubojstava u glavnom gradu Jugoslavije: Beograd trese kriminal, Slobodna Dalmacija, 18. listopada 1993., str. 38.
  10. Kurir, Crna Hronika, 15.12.2021., Deo "stare garde" beogradskog asfalta - TUKAO GIŠKU I ZEMUNCA, IZREŠETALI GA SA 20 METAKA: Smrt kralja ULIČNIH FERKI Novog Beograda i danas je misterija!

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]