John Hicks
| John Hicks | |
 John Richard Hicks 1972. | |
| Rođenje | 8. travnja 1904. Warwick, Engleska |
|---|---|
| Smrt | 20. svibnja 1989. Blockley, Engleska |
| Narodnost | Englez |
| Polje | mikroekonomija, skrbnička ekonomija |
| Institucija | London School of Economics Manchestersko sveučilište |
| Alma mater | Balliol koledž (Oxford) |
| Poznat po | potrošačka teorija, skrbnička država, Hicks-Hansenov model, Hicksova neutralna tehnička promjena |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za ekonomiju |
| Portal o životopisima | |
Sir John Richard Hicks (Warwick, 8. travnja 1904. – Blockley, 20. svibnja 1989.) bio je britanski ekonomist i jedan od najvažnijih i najutjecajnijih ekonomista 20. stoljeća. Poznat je po iznimnim dostignućima ostvarenim na područjima mikroekonomije i skrbničke ekonomije, poput Hicks-Hansenovog modela i Hicksove neutralne tehničke promjene, koje je obradio i predstavio u svojoj poznatoj knjizi Vrijednost i kapital iz 1939. godine.
Bio je pobornik keynesijanističke ekonomske škole i zalagao se za određen, zakonom propisan, stupanj kontrole tržišne ekonomije radi izbjegavanja poreznih oaza i opstojnosti cjelokupnog monetarnog sustava, koji bi na čelu trebao imati središnju banku. Hicks je proučavao pojam skrbničke države i nastojao neke sastavnice te teorije prenijeti u potrošačko društvo i samu potrošačku ekonomiju, vjerujući u moguću vjerojatnost njezine provedbe.
Zajedno s američkim ekonomistom Kennethom Arrowom 1972. godine primio je Nobelovu nagradu za ekonomiju za doprinose teoriji ekonomske ravnoteže.
Rođen je 1904. u engleskom gradu Warwicku. Otac mu je radio kao novinar, pišući o raznim temama za mjesne novine.[1] Srednjoškolsko obrazovanje stekao je na koledžu Clifton, a visokoškolsko na koledžu Ballioli u sveučilišnom gradu Oxfordu. Troškove visokoškolskog obrazovanja podmirio je studentskom stipendijom iz matematike.[1] Iako je bio jedan od najboljih matematičara na cijelom koledžu, zbog želje za stjecanjem znanja iz povijesti, političkih znanosti i filozofije, 1923. prebacuje se na smjer filozofije, politike i ekonomije.[1]
Uvidjevši sve veću potražnju za stručnjacima s matematičkog i ekonomskog područja, zaposlio se kao ekonomist u industrijskom sektoru. No, shvativši ga ne zanima poduzetnička ekonomija, nakon vrlo kratkog vremena dao je otkaz i prebacio se na analitičku ekonomiju. Zahvaljujući dobrom znanju matematike, ubrzo se pronašao svoje mjesto u uglednom društvu ekonomista i nobelovaca Londonske ekonomske škole i političkih znanosti, poput Friedricha Augusta von Hayeka, Roya Allena, Nicholasa Kaldora i drugih ugeldnih britanskih ekonomista. Tu je i upoznao Ursulu Webb, s kojom se 1935. i oženio.[1]
Između 1935. i 1938. radio je na Sveučilištu u Cambrdigeu, gdje se posvetio pisanjem knjige Vrijednost i kapital, koja će kasnije postati i njegov najpoznatiji rad. Znanstvena građa knjige temeljila se uglavnom na njegovim istrživanjima iz Londona i utjecajima keynesijanizma. Budući da se uglavnom posvetio pisanju svoga djela, nije značajno pridonio niti sudjelovao u radu društva ekonomista na Cambridgeu, zbog čega je na kraju morao napustiti Sveučilište. Ubrzo se zapošljava na Manchesterskom sveučilištu, gdje je radio do 1946. godine, nakon čega se vratio u Oxford. Tamo je na nekoliko mjesnih koledža predavao političku i analitičku ekonomiju.[1]
Članom Britanske akademije postaje 1942., a šest godina kasnije izabran je u redove Kraljevske švedske akademije iz kvote akademika stranaca. 1952. dobiva naslov počasnog člana talijanske akademije Accademia dei Lincei, a 1958. primljen je u akademsko članstvo Američke akademije umjetnosti i znanosti. Nosio je naslov počasnoga člana koledža Nuffield u Oxfordu, a u razdoblju između 1960. i 1962. obnašao je dužnost predsjednika Kraljevskog ekonomskog društva. Držao je počasne doktorate na nekoliko britanskih sveučilišta i Tehničkom sveučilištu u Lisabonu. 1971. dobio je naslov počasnog člana senata Bečkog sveučilišta.[1] Svoju Nobelovu nagradu darovao je Londonskoj ekonomskoj školi 1973. godine. Iste godine, kraljica Elizabeta II. imenovala ga je vitezom.
- Teorija plaće, London: Macmillan, 1932. (drugo izdanje: 1963.)
- Vrijednost i kapital, Oxford: Clarendon Press., 1939. (drugo izdanje: 1946.)
- Temelji skrbničke ekonomije, Economic Journal, 1939.
- Društveni okvir: uvod u ekonomiju, 1942.
- Prilog teoriji o trgovini ciklusa, Oxford: Clarendon Press, 1950.
- Mjerenje stvarnog dohotka, Oxford Economic Papers, 1958.
- Eseji o svjetskom gospodarstvu, Oxford: Clarendon Press, 1959.
- Kapital i rast, Oxford: Clarendon Press, 1965.
- Kontroverze kapitala: američkog i modernog, American Economic Review, 1974.
- Što je krivo s monetarizmom, Lloyds Bank Review, 1975.
- Christopher Bliss, Hicks, John Richard (1904–1989) (engl.), The New Palgrave: A Dictionary of Economics, 1987. (ponovljeno izdanje 2008.)