Prijeđi na sadržaj

Josip Pupačić

Izvor: Wikipedija
Josip Pupačić
Josip Pupačić
Rođenje19. rujna 1928., Slime kraj Omiša, Hrvatska
Smrt23. svibnja 1971., Krk, Hrvatska
NacionalnostHrvat
Period pisanja20. stoljeće
Književne vrstepjesništvo
SuprugaBenka
DjecaRašeljka
Važnija djela
Portal o životopisima

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928.Krk, 23. svibnja 1971.), bio je hrvatski književnik, književni kritičar i povjesničar književnosti.

Spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, a osobito je zapamćen po antologijskim pjesmama More[1] (po mnogima jednoj od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnosti[2]), te Tri moja brata, pjesmi začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava s tragičnom smrti trojice braće. Obje ove pjesme objavio je 1954. godine.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Pupačić nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika.

Njegovu mladost je duboko obilježila smrt trojice braće, koji su poginuli od strujnog udara dok su radili u hidroelektrani na rijeci Cetini. Ta ga je nesreća ispunila dubokim razočaranjem u Boga i ljude, te sam bilježi da taj izazov "nije izdržao". U svojoj poeziji razrješava svoj odnos sa smrću, te prihvaća poziv u život, kojega osjeća u svojem dubokom odnosu s morem.

Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o partijskom kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktično nedodirljivi dnevni list Vjesnik ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.[3] Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima Deklaracije bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik Deklaracije bio sam Miroslav Krleža, najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj Josipa Broza Tita.

Pogibija

[uredi | uredi kôd]

Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, koja prije par dana bila operirana u Londonu zbog teške bolesti, poginuo je u zrakoplovu beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u zračnu luku Rijeka koja se nalazi na otoku Krku: u tragičnoj nesreći poginulo je 75 putnika i 3 stjuardese od 7 članova posade.[4] Josip Pupačić bio je zavolio Krk i osobito Omišalj, te je namjeravao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je stradala cijela obitelj.

Putnički avion Tupoljev TU 134a, koji je letio iz Londona prema Omišlju, upao je u oluju kod Rijeke. Do piste je stigao velikom brzinom, a pri slijetanju je udario krilom o pistu te se zapalio. Od 76 putnika preživio je samo jedan, te 4 člana posade. Većina poginulih zapravo je stradala od trovanja ugljičnim monoksidom, a ne od udarca.Vidi još: Zrakoplovna nesreća na Krku 1971.

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Pupačić je bio urednik književnih časopisa Krugovi i Književnik. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi, tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotičnost mediteranskog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

Između prve Pupačićeve zbirke Kiše pjevaju na jablanima (1955.) i posljednje Moj križ svejedno gori (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovo pjesništvo uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Glavni motivi Pupačićeve poezije su začudnost djetinjstva, uspomene, opsesija smrću. Između književnika svojeg naraštaja najviše se vraća hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj stečevini. Najznačajnije zbirke pjesama su:

Pupačić je, također, s Antunom Šoljanom i Stjepanom Mihalićem 1966. godine uredio i objavio Antologiju hrvatske poezije dvadesetog stoljeća. Nakon njegove smrti objavljivani su izbori iz njegova pjesništva:

Spomen

[uredi | uredi kôd]
Natpis osnovne škole u Omišu s njegovim imenom.

U Slimenu kod Omiša se svaku godinu održavaju dani Josipa Pupačića. U Podstrani se svakoga kolovoza od 1997. godine održava književna i kulturna manifestacija „Dobrojutro, more!”, u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima.[1][5] Nazvana je po istoimenoj Pupačićevoj pjesničkoj zbirci.

Njegovo ime nose ulice u Omišu te osnovna škola u Omišu, Zagrebu (u gradskoj četvrti Špansko),[6] Splitu (prije Ulica Georgia Dimitrova),[7] Zadru, Varaždinu,[8] Dubrovniku i Sisku.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Bilješke i literatura
  1. a b c d I gledam more gdje se k meni penje … – u spomen na Josipa Pupačića - Nacionalna i sveučilišna knjižnica u ZagrebuArhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2018. (Wayback Machine) Objavljeno 19. rujna 2013. NSK (pristupljeno 7. veljače 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  2. A. Gilić i I. Bošković, Josip Pupačić - antologičar, Školski vjesnik - časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. rujan 2010., Hrčak, hrcak.srce.hr
  3. Berislav Jandrić, Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.
  4. "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić - 1971."Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), "Dnevno.hr" 23. svibnja 2014.
  5. Dobrojutro more - Turistička zajednica Podstrana Objavljeno 6. lipnja 2016. službene internetske stranice Turističke zajednice Općine Podstrana (pristupljeno 8. veljače 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  6. zagreb.hr Ulice i trgovi - Mjesna samouprava Stenjevec (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  7. dalmatinskiportal.hr Ž.Š.Ž., Preimenovane ulice i trgovi u Splitu: Balkanska, Prvoboraca, AVNOJ-eva, Braće Santini..., 26. kolovoza 2015. (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  8. varazdin.hr Popis ulica - Grad Varaždin (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  9. sisakportal.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 24. travnja 2017. (Wayback Machine) Pupačićeva ulica u radovima, 4. studenog 2016. (pristupljeno 22. travnja 2017.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]