Prijeđi na sadržaj

Pinezići (Krk)

Koordinate: 45°02′59″N 14°28′59″E / 45.0498°N 14.4831°E / 45.0498; 14.4831
Izvor: Wikipedija
Pinezići
Država Hrvatska
Županija Primorsko-goranska
Općina/gradKrk

Površina9 km2[1]
Koordinate45°02′59″N 14°28′59″E / 45.0498°N 14.4831°E / 45.0498; 14.4831

Stanovništvo (2021.)
Ukupno258 [2]
– gustoća29 st./km2

Odredišna pošta51500 Krk [3]
Pozivni broj+385 (0)51
AutooznakaRI

Zemljovid

Pinezići na zemljovidu Hrvatske
Pinezići
Pinezići

Pinezići na zemljovidu Hrvatske

Pinezići su naselje na otoku Krku u Republici Hrvatskoj.

Smještaj

[uredi | uredi kôd]

Nalaze se na zapadnom dijelu otoka koji se naziva Šotovento, oko 9 km sjeverozapadno od grada Krka te administrativno pripadaju Gradu Krku. Nisu obalno naselje, nego su par stotina metara iznad uvala Sv. Fuska i Torkul. Najbliže susjedno selo je Skrpčić. Predio od Pinezića do obližnjih Linardića kroz povijest, a i danas se naziva Kambun, a naziv potječe još iz starog krčkog romanskog narječja Veclisun ili Veljoto .

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Naziv Kambun te još neki nazivi lokaliteta upućuju da je taj kraj bio naseljen još u ranom srednjem vijeku. Dolaskom Hrvata na otok u 7. st., zapadni dio otoka Krka i dalje ostaje pretežno romanski, ali osim samog grada Krka, slabo naseljen. Ipak, s vremenom Hrvati naseljavaju i ovaj predio otoka.

Prvi mletački upravitelj na Krku, Antonio Vinciguerra 1489. godine između ostalih spominje selo "Panić", a jer takvo selo nikada nije postojalo u ovom dijelu otoka, smatra se da je mislio na Pineziće.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovnika iz 2001. godine u Pinezićima je živjelo 134 stanovnika.[4]

Time je ostvaren veliki porast u odnosu na prethodni popis iz 1991. godine kada je u mjestu živjelo 96 žitelja. Međutim, osim stvarnog porasta broja stanovnika, takav porast broja stanovnika neosporno je rezultat toga što je veliki broj vlasnika vikendica koji su prijavili prebivalište u Pinezićima iako tu doista ne žive.

Naselje Pinezići: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
66
73
59
68
86
95
83
70
102
110
104
87
78
96
134
196
258
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Nekadašnje ribarsko mjesto, danas se razvilo u turističko. Tu djeluje i nekoliko obrtnika.

Danas, na plaži jert postoje dva kafića, ”Mocca” i ”Jert”.

Okolica plaže je postupno betonizirana i nasipavana lošim šljunkom te je tako njen prijašnji izgled trajno narušen. Većina radova je napravljena bez ikakvih građevinskih dozvola, te se s pravom može govoriti o nemilosrdnom uništavanju pomorskog i javnog dobra.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

U Pinezićima djeluje katedra Čakavskog sabora i "Udruženje sopaca otoka Krka".

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

U uvali Sv. Fuska podno sela Pinezići je crkva Sv. Fuske na moru. Prvi put se spominje 1338. godine. Još se nekoliko puta spominje kroz 16. st., ali u lošem stanju. Kasnije se spominje sve češće jer je osnovana bratovština koja je brinula o njoj te je bila župna crkva sve do 1864. godine kada župna crkva toga kraja postaje istoimena nova crkva u Linardićima.

Prilikom popravka ispod i oko crkve su nađeni dijelovi rimskog zida, opeke, crijepova i amfora te nekoliko grobova.

Svetište je bačvastog svoda, četverokutnog tlocrta. Na ulazu je trijumfalni luk, a ima i ložu te zvonik na preslicu.

Danas se u njoj misi na blagdan sv. Fuske i prilikom pokopa mještana Pinezića i Skrpčića jer je uz nju groblje za ta dva naselja.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Bolonić, Mihovil, Žic, Ivan Rokov, Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002, ISBN 953-151-493-3

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. Službene stranice Državnog zavoda za statistiku