Pušenje
Pušenje je način konzumiranja duhana uzimanog u obliku cigara (umotanih u duhanov list), cigareta (malenih cigara umotanih u papir), cigarilla, i pomoću lule. Drugi oblik konzumacije duhana je žvakanje i šmrkanje. Kako duhan sadržava u sebi otrovne alkaloide, kao što je nikotin, a prilikom pušenja se stvara i katran, nerazrijeđeni beznikotinski kondenzat dima, pušenje je opasna navika za zdravlje ljudi jer štetno djeluje na krvožilni sustav i pluća.
U Hrvatskoj je zabranjena prodaja duhanskih proizvoda mlađima od 18 godina, no postoji mnogo slučajeva kada osnovnoškolci puše od svoje trinaeste godine, što je tada jako štetno za zdravlje, mnogo više nego za zdravlje odraslog čovjeka.
Pušenje je među raznim staroameričkim kulturama bilo uobičajeno i u prvom je redu imalo obredno značenje. Prvi podaci o pušenju zapisani su u dnevniku Kristofora Kolumba 6. studenoga 1492. godine gdje je opisano kako Indijanci motaju list duhana i pale ga s jedne strane, a s druge uvlače dim u pluća te ga potom izdišu. Prvi pušači u Europi su Kolumbovi mornari, a Španjolci prvi Europljani koji 1595. godine uzgajaju duhan u svojim prekomorskim kolonijama, te ga uvoze u Europu pod imenom "tobacco". Pušenje se potom proširilo Europom.[1]
Pušenje je glavni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnoga mjehura, gušterače, a i rak vrata maternice i neki oblici leukemije češći su u osoba koje puše.[2] Pritom je sasvim svejedno je li riječ o aktivnom ili pasivnom pušaču.[3] U bolesnika s astmom pasivno pušenje izaziva nelagodu, pa i izravno astmatični napad, a kod dojenčadi i male djece dovodi do učestalijeg bronhitisa, upale pluća, astme, drugih bolesti dišnog sustava i smanjene plućne funkcije te akutne i kronične upale srednjeg uha. Sindrom iznenadne smrti dojenčadi također je češći u dojenčadi izložene duhanskom dimu.
Podrobniji članak o temi: Pasivno pušenjeSvjetsko istraživanje o uporabi duhana u mladih (GYTS), provedeno u Hrvatskoj 2006. godine, među školskom djecom u dobi 13-15 godina, ukazuje na veliku izloženost djece pasivnom pušenju. Čak 92,2% djece izloženo je pasivnom pušenju kod kuće, a 93,3% učenika sadašnjih pušača izloženo je duhanskom dimu na javnim mjestima. Više od polovine učenika (60,5%) misli da im šteti pasivno pušenje, a 67,2% učenika misli da pušenje treba zabraniti na javnim mjestima. Izloženost pasivnom pušenju odražava ne samo proširenost navike u društvu (odrasloj, u ovom slučaju roditeljskoj populaciji), već i svijest o pušenju kao društveno neprikladnom načinu ponašanja potpomognutu zakonskim odredbama o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda na javnim mjestima.[4]
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 3. prosinca 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 3. prosinca 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.vjesnik.com/html/2008/10/25/Clanak.asp?r=tem&c=5[neaktivna poveznica]
- ↑ http://www.hzjz.hr/epidemiologija/kron_mas/Hr_nepusenja_09.htm Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. studenoga 2011. (Wayback Machine) (autorice: Verica Kralj, dr. med. i Prim. mr. sc. Vlasta Hrabak-Žerjavić, dr. med, posljednja promjena - 23.02.2009., pristupljeno 9. ožujka 2011.)