Valencia C.F.

Valencia CF
Puno ime	Valencia Club de Fútbol
Nadimak	Šišmiši
Osnovan	18. ožujka 1919.
Igralište	Estadio Mestalla, Valencia Španjolska
Kapacitet	48.600
Predsjednik	Lay Hoon Chan
Trener	Rubén Baraja
Liga	La Liga
2023./24.	9.
Domaći dres Gostujući dres Treći dres

Valencia Club de Fútbol (poznatiji pod imenom Valencia CF ili Los Che) španjolski je profesionalni nogometni klub iz Valencije. Klub nastupa u La Ligi te je jedan od najvećih i najuspješnijih španjolskih nogometnih klubova. Valencia je do sada osvojila šest naslova prvaka La Lige, sedam naslova Španjolskog kupa, jedan naslov Kupa UEFA, dva naslova Kupa velesajamskih gradova, jedan naslov Kup pobjednika kupova, dva naslova Europskog superkupa te naslov Španjolskog superkupa. Također su dva puta igrali u finalu Lige prvaka, ali oba puta su poražena; prvi put sezone 1999./2000. od Real Madrida, a drugi put sezone 2000./2001. godine od njemačkog Bayerna. Valencia je također bila članom skupine G-14, a sada je član Europskog udruženja klubova.

Klub se nalazi na četvrtom mjestu po broju osvojenih bodova na tablici La Lige svih vremena, iza Real Madrida, Barcelone i Athletica. U međunarodnim natjecanjima Valencia je treći najuspješniji španjolski klub iza Real Madrida i Barcelone. Te tri momčadi ujedno su i jedini španjolski klubovi koji su osvojili više od pet međunarodnih trofeja.

Valencia je osnovana 1919., a od 1923. igraju na stadionu Mestalla, kapaciteta 55.000 sjedećih mjesta. Klub će se uskoro preseliti na novi stadion Nou Mestalla koji će imati kapacitet od 75.000 sjedećih mjesta. Trenutno je u izgradnji, a nalazit će se u sjevero-zapadnom djelu grada. Valencia ima dugogodišnje rivalstvo s Levanteom koji se također nalazi u Valenciji, te s Villarrealom koji se nalazi u tzv. Valencijskoj Zajednici.

Valencia je treći najpopularniji nogometni klub u Španjolskoj, odmah iza Real Madrida i Barcelone. Također je jedan od najvećih klubova u svijetu prema broja registriranih navijača.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Valencije CF

Klub je osnovan 1919., a prvi predsjednik kluba bio je Octavio Augusto Milego Diaz. On je izabran nasumce, točnije bacanjem novčića. Valencia je svoju prvu službenu utakmicu odigrala 21. svibnja 1919. protiv Gimnástica. Susret je završio pobjedom Valencie od 1:0.

Valencia je svoje domaće utakmice igrala na stadionu Algirós koji je otvoren 7. prosinca 1919., a 1923. se sele na novi stadion Estadio Mestalla. U prvoj utakmici na Mestalli Valencia je igrala protiv Castellóna, a utakmica je završila rezultatom 0:0. Sljedećeg dana Valencia je ponovo igrala s istim protivnikom, a slavila je pobjedom od 1:0. Te iste godine osvajaju Regionalno prvenstvo, a tim su uspjehom dobili pravo sudjelovanja u Španjolskom kupu.

Nakon Španjolskog građanskog rata 1941. Valencia osvaja Copa del Rey. U finalu su slavili protiv Espanyola. U sezoni 1941./1942. po prvi puta osvajaju Primeru. Kasnijim dobrim rezultatima u sezonama 1943./1944. i 1946./1947. još dvaput osvajaju španjolsku ligu.

Tijekom 1950-ih Valencia ne uspjeva ponoviti dobre rezultate iz prethodnog razdoblja. Obnovom Mestalle povećan je kapacitet stadiona na 45.000 sjedećih mjesta. U momčad stižu strani i domaći igrači među kojima i španjolski reprezentativac Antonio Puchades i Nizozemac Faas Wilkes. Sezonu 1952./1953. klub sezonu završava na drugom mjestu, a sljedeće sezone osvaja Copa del Rey, tada poznatijeg pod nazivom Copa del Generalísimo.

Estadio Mestalla tijekom utakmice

Počeci 1960-ih za Valenciu su bili uspješni, tada osvajaju svoj prvi europski trofej: Kup velesajamskih gradova (danas Kupa UEFA). Čak su tri puta igrali u finalu tog natjecanja: sezone 1961./1962. su porazili Barcelonu, u 1962./63. poraženi se od zagrebačkog Dinama, a u 1963./1964. su rezultatom 2:1 porazili Real Zaragozu.

Početkom 1970. za trenera Valencie imenovan je slavni Alfredo Di Stefano. Bivši igrač Real Madrida koji je dvaput osvajao Zlatnu loptu, s Valenciom osvaja četvrtu titulu španjolskog prvaka. S tim uspjehom, Valencia se po prvi puta u svojoj povijesti natjecala u kvalifikacijama za Europski Kup. Sezone 1971./72. stigli su do 3. kola u kojem su poraženi od mađarskog Újpesta. Najbolji igrači Valencie 1970-ih bili su Austrijanac Kurt Jara, Nizozemac Johnny Rep i Argentinac Mario Kempes, koji je u sezonama 1976./1977 i 1977./1978. bio najbolji strijelac španjolske lige. U sezoni 1978./1979. osvajaju Španjolski kup, a godinu kasnije osvajaju svoj prvi trofej Kupa pobjednika kupova. Do tog trofeja stigli su porazivši u finalu engleski Arsenal.

Počekom 1982. za trenera Valencie imenovan je Miljan Miljanić. Valencia je te godine odigrala katastrofalnu sezonu. Samo tjedan dana prije kraja prvenstva Valencia se nalazila na 17. mjestu. Miljanić dobiva otkaz, a zamjenjuje ga je Koldo Aguirre. On je uspio u zadnjem kolu prvenstva spasiti Valenciu od ispadanja u drugu ligu. U sezonama 1983./1984. i 1984./1985. klub se nalazio u ogromnim dugovima. Najnižu točku u svojoj povijesti doživjeli su sezone 1985./1986. kada ispadaju u drugu ligu, a uz to, zbog neisplaćenih plaća, mnogi igrači napuštaju klub. Klub je tako ispao iz La Lige nakon dugih 55 godina.

Na mjesto novog predsjednika kluba stiže Arturo Tuzón. On 1986. na klupu Valencie vraća Alfreda Di Stefana. To se pokazao kao dobar potez jer već u sezoni 1986./1987. klub se vraća u prvu ligu. Sljedeće sezone još uvijek pod vodstvom Di Stefana klub osigurava ostanak u La Ligi, završavajući na 14. mjestu. Početkom 1989. klub kupuje bugarskog napadača Luboslava Peneva. U sezoni 1991./1992. na klupu Valencie sjeda Nizozemac Guus Hiddink. On s Valenciom stiže do četvrtog mjesta, te do četvrtfinala Španjolskog kupa. Početkom 1992. klub ulazi u preoblikovanje te postaje sportsko dioničarsko društvo. Hiddink je na klupi Valencie ostao do 1993., Kada je Valencia teško poražena u Kupu UEFA od talijanskog Napolija, koji je na Mestalli slavio s čak 5:1.

Početkom 1994. na klupu Valencie sjeda brazilac Carlos Alberto Parreira koji je s brazilskom reprezentacijom bio prvak na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1994. U prijelaznom roku u klub stižu španjolski vratar Andoni Zubizarreta, ruski napadač Oleg Salenko te Predrag Mijatović. Nakon loših rezultata, Parreira napušta klupu Valencie, a zamjenjuje ga Jose Manuel Rielo. Kasnije Valenciju su još vodili Luis Aragonés i Jorge Valdano koji su imali igrače poput Brazilca Romaria i Argentinaca Claudia Lopeza i Ariela Ortege, ali nisu uspjevali postići dobre rezultate.

Valencia u Ligi prvaka protiv Chelsea.

Godine 1997., na klupu Valencie dolazi talijanski trener Claudio Ranieri. On u svojoj prvoj sezoni na Mestalli prekida post dug 19 godina bez osvojenog trofeja, godine 1999. osvaja Španjolski kup. Sljedeće sezone, Ranierija zamjenjuje Argentinac Héctor Cúper, koji je dvaput odveo Valenciu do finala Lige prvaka. Prvi put sezone 1999./00. kada su poraženi rezultatom 3:0 od Real Madrida, te drugi put sezone 2000./01. kada su također poraženi, ovaj put nakon izvođenja jedanaesteraca od njemačkog Bayerna.

Cúper početkom 2001. odlazi na klupu talijanskog Intera, a na klupi Valencie zamjenjuje ga Rafa Benítez. On sezone 2001./2002. s Valenciom osvaja naslov prvaka, prvi nakon 31 godine. Sezone 2003./2004. osvajaju još jedan naslov prvaka, te Kup UEFA. Iste godine Rafa Benitez napušta Valenciju, te odlazi u engleski Liverpool. Sezonu 2004./2005. je obilježio povratak Ranieria na klupu Valencie, ali u povratničkoj sezoni nije postigao značajnije uspjehe (klub završava sezonu na 7. mjestu te se kvalificirao u Intertoto kup). Ranieri dobiva otkaz, a zamjenjuje ga bivši igrač Valencie Quique Sánchez Flores. Pod njegovim vodstvom, klub se kvalificirao u Liga prvaka tri sezone zaredom, a najveći uspjeh u tom natjecanju bilo im je igranje u četvrtfinalu. Početkom sezone 2008./2009. na klupu Valencie dolazi Unai Emery.

Stadion

Mestalla tijekom utakmice

Podrobniji članak o temi: Estadio Mestalla

Valencia je u početku igrala na stadionu Algirós, ali se 1923. sele na Mestallu. Prvu utakmicu na novom stadionu odigrali su 20. svibnja 1923. protiv Levantea. Tijekom 1950-ih kapacitet stadiona je povećan na 45.000 sjedećih mjesta. Mestalla je od 1970. do 1995. nosila ime Luis Casanova. Danas stadion može primiti 48.600 gledatelja, a dimenzije travnjaka su 105 x 70 metara.

Novi stadion

Podrobniji članak o temi: Nou Mestalla

Klub se 2009. godine trebao preseliti na novi stadion u sjeverozapadnom djelu grada ali zbog financijski problema je cijeli projekt oko stadiona u fazi mirovanja. Izgrađeno je dvije trećine stadiona i potrebno još oko 160 mil. € da se završi. Novi stadion Nou Mestalla imat će kapacitet od 75.000 sjedećih mjesta, te će biti treći najveći španjolski stadion. Uz to, imat će 5 zvjezdica prema UEFA-inim kriterijima.

Oprema i boje

Originalni dres Valencije sastojao se od bijele majice, te crnih kratkih hlačica i čarapa. Iako su tijekom godina, crna i bijela bile glavne boje na dresu, na sadašnjem je i narančasta.

• Prvi dres: Bijela majica s narančastim obrubom, crne hlačice i bijele čarape s crnim obrubom.
• Drugi dres: Crna majica s narančastim obrubom, narančastim hlačicama i crnim čarapama.
• Vratarski dres: Plava majica s bijelim obrubom, crne hlačice i crne čarape.

1919.−1924.

1924.−1960.

1960.−1994.

1994.−1995.

1995.−1999.

1999.−2008.

Himna

Španjolski dirigent Pablo Sanchez Torella je na zahtjev kluba sastavio glazbu pod nazivom "Pasodoble" za himnu Valencije, a tekst je napisao Ramon Gimeno Gil. Himna je 21. rujna 1993. doživjela svoju premijeru za vrijeme 75. obljetnice kluba.

Valencijina himna

És un equip de primera
nostre València Club de Futbol
que lluita per a defendre en totes bandes nostres colors
En el Camp de l´Algirós ja començàrem a demostrar
que era una bona manera per a València representar
Amunt València, Visca el València, és el millor
Amunt València, Visca el València del nostre cor
Units com sempre els valencianistes et seguirem
en cada estadi per a què triomfes t´animarem
En la capital del Túria és el València qui vist de blanc
i defén la camiseta ple de coratge per a guanyar
En Mestalla continuarem sempre esforçant-se per a triomfar
i les glòries arribaren i en competència continuaran
Amunt València, Visca el València, és el millor
Amunt València, Visca el València, del nostre cor
Units com sempre els valencianistes et seguirem,
en cada estadi perquè triomfes t´animarem
Amunt València, Visca el València es el millooooooooor

Grb grada Valencije.

Priča o šišmišu

Tijekom prve polovice 13. stoljeća Valenciu i Baleare osvojio Jakov I. Aragonski. Nakon osvajanja kralj im je dao status neovisnih kraljevstva. Tada je Valencia bila pod upravom Jakova I koji je isto tako bio vladar Aragona.

Na grbu Valencie stoje dva slovo L. Ona prikazuju sastajanje kralja s narodom i njegovo okrunjenje za njihovog kralja.

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja što predstavlja šišmiša na grbu Valencie. Jedan od mogućih objašnjenja je da su se šišmiši često pojavljivali na tom području. Drugo objašnjenje je da se je 9. listopada 1238. prilikom ulaska Jakova I u grad, na njegovu zastavu sletio šišmiš. On se od tada smatra dobrim ili sretnim znakom.

Nakon što je osvojio grad, Jakov I je na grb Valencije postavio šišmiša.

Treneri od 1999. do danas

Ime i Prezime	Nacionalnost	Od	Do	Utak.	Pobjeda	Neriješ.	Poraz	Postotak%	Titule
Héctor Cúper		1. srpnja 1999.	30. listopada 2001.	120	59	30	31	49.17%	1 Španjolski superkup
Rafael Benítez		1. srpnja 2001.	30. lipnja 2004.	163	87	43	33	53.37%	2 La Liga 1 Kup UEFA
Claudio Ranieri		8. srpnja 2004.	25. veljače 2005.	36	15	12	9	41.67%	1 UEFA Superkup
Antonio López		25. veljače 2005.	30. lipnja 2005.	14	4	8	2	28.57%
Quique Sánchez Flores		1. srpnja 2005.	29. listopada 2007.	110	57	24	29	51.82%
Óscar Fernández		29. listopada 2007.	2. studenog 2007.	1	0	0	1	0%
Ronald Koeman		2. listopada 2007.	21. travnja 2008.	34	11	9	14	32.35%	1 Copa del Rey
Salvador González "Voro"		21. travnja 2008.	30. lipnja 2008.	5	4	0	1	80%
Unai Emery		1. srpnja 2008.	30. lipnja 2012.	110	54	31	25	49.09%
Mauricio Pellegrino		1. srpnja 2012.	1. prosinca 2012.	21	10	4	7	47.62%
Ernesto Valverde		3. prosinca 2012.	1. srpnja 2013.	31	17	7	7	54.84%
Miroslav Đukić		1. srpnja 2013.	16. prosinca 2013.	23	11	3	9	47.83%
Juan Antonio Pizzi		16. prosinca 2013.	2. sprnja 2014.	31	12	10	9	38.71%
Nuno Espírito Santo		4. srpnja 2014.	29. studenog 2015.	63	32	16	14	50.79%
Gary Neville		2. prosinca 2015.	30. ožujka 2016.	28	10	7	11	35.71%
Pako Ayestarán		30. ožujka 2016.	20. rujna 2016.	12	3	1	8	25%
Voro		20. rujna 2016.	28. rujna 2016.	2	2	0	1	66.67%
Cesare Prandelli		28. rujna 2016.	30. prosinca 2016.	10	3	3	4	30%
Voro		30. prosinca 2016.	30. lipnja 2017.	25	10	4	11	40%
Marcelino		1. srpnja 2017.	11. rujna 2019.	110	55	29	26	50%	1 Copa del Rey
Albert Celades		11. rujna 2019	29. lipnja 2020.	41	15	12	14	36.59%
Voro		29. lipnja 2020.	19. srpnja 2020.	6	2	1	3	33.33%
Javi Gracia		27. srpnja 2020.	danas

Sponzori

Godina Sponzor 1984. – 1989. Edesa 1989. – 1994. Mediterraneo 1994. – 1995. Cip 1995. – 1998. Ford 1998. – 2001. Terra Mitica 2001. – 2002. Metrored 2002. – 2003. Terra Mitica 2003. – 2008. Toyota 2008. – 2009. Valencia Experience 2009. – 2011. Unibet 2011. – 2014. Jinko Solar 2014. – 2016. beIN Sports 2017. – 2019. BLU Products 2019.- bwin

Godina Proizvođač opreme 1980. – 1982. Adidas 1982. – 1989. Ressy 1989. – 1993. Puma 1993. – 2000. Luanvi 2000. – 2009. Nike 2009. – 2011. Kappa 2011. – 2014. Joma 2014. – 2019. Adidas 2019.- Puma

Poznati treneri

Podrobniji članak o temi: Treneri Valencije C.F.

Period Ime i prezime 1933./1934. Jack Greenwell 1948./1954. Jacinto Quincoces 1960./1962. Domènec Balmanya 1962./1963. Alejandro Scopelli 1970./1974. Alfredo Di Stéfano 1976./1977. Heriberto Herrera 1979./1980. Alfredo Di Stéfano 1986./1988. Alfredo Di Stéfano 1988./1991. Víctor Espárrago 1991./1994. Guus Hiddink 1994./1995. Carlos Alberto Parreira 1995./1996. Luis Aragonés 1996./1997. Jorge Valdano

Period Ime i prezime 1997./1999. Claudio Ranieri 1999./2001. Hector Cuper 2001./2004. Rafael Benítez 2004./2005. Claudio Ranieri 2005./2007. Quique Sánchez Flores 2007./2008. Ronald Koeman 2008./2012. Unai Emery 2013. Miroslav Đukić 2013./2014. Juan Antonio Pizzi 2014./2015. Nuno Santo 2016. Cesare Prandelli

Predsjednici

Period Ime i prezime 1919. – 1922. Octavio Milego Díaz 1922. Alfredo Aigües Ponce 1922. Francisco Vidal Muñoz 1922. – 1924. Ramón Leonarte Ribera 1924. Francisco Zarandieta 1924. – 1925. Pablo Verdeguer Comes 1925. – 1929. Facundo Pascual Quilis 1929. – 1932. Juan Giménez Cánovas 1932. – 1933. Manuel del Moral 1933. – 1935. Adolfo Royo Soriano 1935. – 1936. Francisco Quinzá

Period Ime i prezime 1936. Luis Casanova Giner 1939. – 1940. Alfredo Giménez Buesa 1940. – 1959. Luis Casanova Giner 1959. – 1961. Vicente Iborra Gil 1961. – 1973. Julio de Miguel 1973. – 1975. Francisco Casares 1975. Alfredo Cervera 1976. – 1983. José Ramos Costa 1983. José Barrachina 1983. – 1986 Vicente Alfonso 1986. Pedro García

Period Ime i prezime 1986. – 1990. Arturo Tuzón Gil 1990. José Domingo 1990. – 1993. Arturo Tuzón Gil 1993. – 1994. Melchor Hoyos Pérez 1994. – 1997. Francisco Roig Alfonso 1997. – 2001. Pedro García 2001. – 2004. Jaime Ortí Ruiz 2004. – 2008. Juan Bautista Soler 2008. Agustín Morera 2008. – 2009. Vicente Soriano 2009. Javier Gómez Molina 2009.- Manuel Llorente

Tehničko osoblje

Tehničko osoblje kluba je sljedeće:

• Trener: Javi Gracia
• Pomoćni trener: Voro, Óscar Álvarez
• Trener vratara: José Manuel Ochotorena, Borja Fernández
• Kondicijski trener: Javier Miñano, Sergio García
• Izaslanik: Paco Camarasa
• Glavni liječnik: Pedro López Mateu
• Klupski liječnik: Pascual Casany, Juan Aliaga, Antonio Maestro
• Asistenti: Bernardo España, Vicente Ventura Deval, Jorge Vicente Ramón Donat, Vicente Navarro Navarro, José Manuel López.
• Fizoterapeuti: Horacio González, José Luis Estellés, Mario Jarque, Álex Castillo, Pascual Castell

Klupski uspjesi

Podrobniji članak o temi: Trofeji Valencije C.F.

Riznica trofeja u Valenciji

Riznica trofeja u Valenciji

Domaći uspjesi

La Liga:

• Prvak (6): 1941./42., 1943./44., 1946./47., 1970./71., 2001./02., 2003./04.
• Drugi (6): 1947./48., 1948./49., 1952./53., 1971./72., 1989./90., 1995./96.

Kup Kralja:

• Prvak (7): 1940./41., 1948./49., 1953./54., 1966./67., 1978./79., 1998./99., 2007./08., 2018./19.
• Finalist (10): 1933./34., 1936./37., 1943./44., 1944./45., 1945./46., 1951./52., 1969./70., 1970./71., 1971./72., 1994./95.

Copa Eva Duarte (prethodnik španolskog superkupa):

• Prvak (1): 1949.
• Finalist (1): 1947.

Supercopa de España:

• Prvak (1): 1999.
• Finalist (3): 2002., 2004., 2008.

Segunda División:

• Prvak (2): 1930./31., 1986./87.

Europski uspjesi

Kup velesajamskih gradova

• Prvak (2): 1961./62., 1962./63.
• Finalist (1): 1963./64.

Kup UEFA

• Prvak (1): 2003./04. (finale)

Kup pobjednika kupova

• Prvak (1): 1979./80.

UEFA Superkup:

• Prvak (2): 1980., 2004.

Intertoto kup

• Prvak (1): 1998.

UEFA Liga prvaka:

• Finalist (2): 1999./00., 2000./01.

Poznati igrači

Santiago Cañizares Vanderson Miguel Ángel Angulo Aritz Aduriz‎ Pep Balaguer Francisco José Camarasa Ignacio Eizaguirre Eloy Olaya Javier Farinós Fernando Gómez Tino Costa Guillermo Gorostiza Iván Helguera Carlos Marchena Rubén Baraja Gaizka Mendieta Mista Mundo Vicente Javi Navarro Joaquín Sánchez José Manuel Ochotorena Andrés Palop Antonio Puchades Quique Sánchez Flores Roberto Fernández Enrique Saura Francisco Rufete Fernando Morientes Salva Miguel Tendillo Voro Andoni Zubizarreta David Villa David Silva Roberto Soldado David Albelda Jordi Alba Sergio Canales Pablo Hernández Sofiane Feghouli Rabah Madjer Moussa Saib Pablo Aimar Roberto Ayala Alejandro Domínguez Pablo Piatti

Éver Banega Mario Kempes Kily González Claudio López Ariel Ortega Mauricio Pellegrino Juan Antonio Pizzi Kurt Jara Diego Alves Fábio Aurélio Viola Romário Mazinho Edu Jonas Leonardo Ricardo Oliveira Marcelinho Carioca Luboslav Penev Predrag Mijatović Goran Vlaović Frank Arnesen Jocelyn Angloma Aly Cissokho Didier Deschamps Jérémy Mathieu Anthony Réveillère Alain Roche Sándor Kocsis Rainer Bonhof Amedeo Carboni Bernardo Corradi

Marco Di Vaio Stefano Fiore Cristiano Lucarelli Emiliano Moretti Víctor Aristizábal Patrick Kluivert Johnny Rep Faas Wilkes Mohamed Sissoko Salif Keita John Carew Rommel Fernández Carlos "Lobo" Diarte José del Solar Ricardo Costa Hugo Viana Miodrag Belodedici Adrian Ilie Gabriel Popescu Valery Karpin Oleg Salenko Miroslav Đukić Nikola Žigić Zlatko Zahovič Joachim Björklund Stefan Schwarz Mehmet Topal Miguel Bossio Wilmar Cabrera Mario Regueiro

Vanjske poveznice

• Službena stranica kluba (en) (es)
• Navijačka stranica (en)
• Novi stadion (en)