Zlatna Obala (britanska kolonija)
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Zlatna Obala je bila britanska kolonija na obalama Gvinejskog zaljeva u Zapadnoj Africi koja je 1957. godine postala, prvo krunska zemlja, a onda i nezavisna republika Gana.
Prvi Europljani koji su došli na područje Zlatne Obale bili su Portugalci 1471. godine. Tamo su susreli niz plemenskih kraljevstava od koji su neka raspolagala pozamašnim količinama zlata. Godine 1482., Portugalci su izgradili utvrdu Elmina, prvu europsku utvrdu na tom području, čime je započela kolonizacija. Zlatna Obala postala je važno trgovačko središte, a vijest se ubrzo proširila i ostatkom Europe. Ubrzo su stigli i britanski, danski, nizozemski, pruski i švedski trgovci. Dolazak Europljana pospiješio je izgradnju utvrda i dvoraca u narednom razdoblju. Zlatna Obala je u tom periodu i dobila ime, a ono je rezultat činjenice da je to područje bilo bogato zlatom. Glavna djelatnost je, tokom mnogih godina, bila trgovina robljem.
Britanska Zlatna Obala formalno je uspostavljena 1867. godine nakon što je Britanija već 1821. godine ukinula Afričku trgovačku kompaniju i preuzela cijeli niz privatnih posjeda uz obalu. Tokom godina su i pridobili posjede ostalih europskih sila, stekavši teritorij Danske Zlatne Obale 1850. godine te Nizozemske Zlatne Obale 1872. godine, uključujući i utvrdu Elmina. Postepeno, Britanci su se širili i na teritorij lokalnih kraljevstava, a najžešći sukobi vodili su se s Carstvom Ashanti, koje je kontroliralo veliki teritorij prije dolaska Europljana. Vođena su ukupno četiri sukoba s narodom Ashanti od 1821. do 1896. godine. Godine 1900., izbio je ustanak naroda Ashanti koji je završio britanskim osvajanjem Kumasija, a narod je 1902. godine postao dio britanskog protektorata.
Do kraja 1901. godine, cijela Zlatna Obala bila je britanska kolonija, a sva njezina kraljevstva i plemena smatrala su se jedinstvenom cjelinom unutar kolonije. Kolonija je postala važno trgovačko središte, a došlo je i do modernizacije prometne infrastrukture te izgradnje bolnica i škola.
Po završetku Drugog svjetskog rata, lokalno stanovništvo zahtijevalo je još veću autonomiju, što je označilo početak procesa dekolonizacije. Do kraja 1956. godine, Britanski Togoland i ostala lokalna kraljevstva pripojena su Zlatnoj Obali kako bi se stvorila jedinstvena cjelina. Godine 1957., tako ujedinjena kolonija postala je nezavisna krunska zemlja Commonwealtha, a 1960. i nezavisna republika.