Pierre Laval
Izgled
Pierre Laval | |
---|---|
101. Premijer Francuske
| |
Mandat 27. siječnja 1931. – 20. veljače 1932. | |
Predsjednik | Gaston Doumergue Paul Doumer |
Prethodnik | Théodore Steeg |
Nasljednik | André Tardieu |
112. Premijer Francuske
| |
Mandat 7. lipnja 1935. – 24. siječnja 1936. | |
Predsjednik | Albert Lebrun |
Prethodnik | Fernand Bouisson |
Nasljednik | Albert Sarraut |
120. Premijer Francuske1
| |
Mandat 11. srpnja 1940. – 13. prosinca 1940. | |
Predsjednik | Philippe Pétain |
Prethodnik | Philippe Pétain |
Nasljednik | Pierre Étienne Flandin |
123. Premijer Francuske
| |
Mandat 18. travnja 1942. – 17. kolovoza 1944. | |
Predsjednik | Philippe Pétain |
Prethodnik | François Darlan |
Nasljednik | Charles de Gaulle |
Rođenje | 28. lipnja 1883. Châteldon, Francuska |
Smrt | 15. listopada 1945. Pariz, Francuska |
Politička stranka | nijedna |
Vjera | rimokatolik |
1 Laval je u srpnju 1940. postao potpredsjednik Vijeća ministara pod Pétainom, mada je de facto bio premijer. Pétain je ostao nominalni premijer do travnja 1942., kada ga je i formalno naslijedio Laval. Flandin i Darlan su također bili potpredsjednici Vijeća ministara. |
Pierre Laval (Châteldon, 28. lipnja 1883. – Pariz, 15. listopada 1945.) je bio francuski političar, član Višijske vlade okupirane od strane Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Prije izbijanja Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije 1917. bio je socijalist, a nakon rata se izjašnjavao kao nezavisan kako bi izbjegao nepopularnost komunista. Ukupno je kao premijer služio 4 puta, zadnja 2 tijekom perioda Višijske Francuske. Nakon oslobođenja Francuske i pada nacizma, Laval je uhićen i osuđen zbog veleizdaje, te je, unatoč velikim protestima, pogubljen strijeljanjem.