Sima Yue
Sima Yue (司馬越) (? -311), kurtoazno ime Yuanchao (元超), formalno Princ Xiaoxian od Donghaija (東海孝獻王), bio je kineski carski princ iz dinastije Jin i regent careva Huija i cara Huaija. Tradicionalno se smatra posljednjim od osam prinčeva vezanih uz istoimeni rat.
Sima Yue je bio sin Sima Taija, (司馬泰) princa od Gaomija, koji je bio unuk praosnivača dinastije Sima Yija; te je bio u srodstvu sa carem Wuom. Na početku nominalne vladavine Wuovog retardiranog sina Huija je 291. proglašen princem od Donghaija i doveden u carsku prijestolnicu Luoyang gdje je vršio niz upravnih dužnosti. U sukobe poznate kao rat Osam prinčeva se aktivno uključio tek početkom 304. kada su protiv tadašnjeg regenta Sima Aija digli pobunu Sima Yong i Sima Ying. Tada je mučki zarobio Sima Aija, koji je potom živ spaljen. Sima Ying je potom preuzeo mjesto regenta, ali je već iste godine Sima Yue protiv njega podigao pobunu. Međutim, tada je poražen i prisiljen bježati iz Luoyanga. Priliku je, međutim, iskoristio Sima Yong i 305. preuzeo mjesto regenta. Sima Yue je tada nepopularnost Sima Yongovog okrutnog doglavnika Zhang Fanga kako bi oko sebe okupio nezadovoljne velikaše i ponovno pokušao preuzeti vlast. U tome je konačno uspio 306. kada se trijumfalno vratio u Luoyang i postao regent.
Početkom sljedeće godine car Hui je otrovan, najvjerojatnije po Sima Yueovom naređenju, a novi car je postao Huai. U vlasti, međutim, nije dugo uživao. Sjeverna Kina je bila toliko opustošena, a carska vlast diskreditirana i iscrpljena bratoubilačkim ratom, da se stvorila prilika koju su već 304. počeli koristiti Wu Hu nomadi, koji su pod Xiongnu poglavicom Liu Yuanom digli veliki ustanak i stvorili novu državu pod imenom Han Zhao. Sima Yue se nije mogao suprotstaviti Wu Huima, dijelom i zbog toga što se više plašio pobune protiv sebe među kineskim velikodostojnicima. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Sima Yue 310. sa glavninom vojske jednostavno napustio Luoyang, ostavivši cara i dvor na milost i nemilost neprijatelju. Njegova smrt na pohodu 311. je dovela do kolapsa vojske, katastrofe kod Yongjie i pada Luoyanga u ruke Wu Hua, pri čemu je zarobljen i sam car.