Idi na sadržaj

Akustika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vještački višesmjerni izvor zvuka u gluhoj sobi.
Japanski jezik [minato]

Akustika je interdisciplinarna nauka koja se bavi proučavanjem svih mehaničkih talasa u gasovima, tečnostima i čvrstim tvarima uključujući teme kao vibracija, zvuk, ultrazvuk i infrazvuk. Naučnik koji radu u polju akustike je akustičar dok se neko ko radi u polju akustične tehnologije može zvati inženjer akustike. Primjena akustike je prisutna u skoro svim aspektima modernog društva sa najznačajnijim industrijama: audio i kontrola buke.

Čulo sluha je jedno od najvažnijih čula za preživljavanje u svijetu životinja, a govor je jedan od najosobenijih karakteristika ljudskog razvoja i kulture. Prema tome, nauka širenja akustike širom mnogih aspekata ljudskog društva – muzike, medicine, arhitekture, industrijske proizvodnje, ratovanja i više. Na isti način, neke vrste životinja kao ptice pjevačice i žabe koriste zvuk i čulo sluha kao ključni element rituala parenja ili obilježavanja teritorije. Umjetnost, zanat, nauka i tehnologija izazvale su međusobno razvijanje sveukupno, kao i u ostalim poljima znanosti.

Riječ "akustika" izvedena je iz grčke riječi ἀκουστικός (akoustikos), što znači "od ili za slušanje, spremno za čuti"[1] i one iz ἀκουστός (akoustos), "ono što se čulo, moguće čuti",[2] što zauzvrat potječe od glagola ἀκούω (akouo), "ja čujem".[3]

Zvuk nastaje kada neka materija vibrira. Frekvencija tih vibracija mjeri se jedinicama koje se nazivaju herci (prema njemačkom fizičaru Heinrichu Rudolfu Hertzu koji je dao veliki fizikalni doprinos u elektromagnetizmu).

Latinski sinonim je "sonic", nakon kojeg se termin sonika (en. sonics) kao sinonim za akustiku[4] i kasnije granu akustike.[5] Frekvencije iznad i ispod ranga koji se može čuti se zovu "ultrazvuk" i "infrazvuk", respektivno.

Pojam "frekvencija" odnosi se na broj oscilacija u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta. Čovjekovo uho može čuti zvuk frekvencije između 16 i 20.000 Hz (podatak je valjan za djecu, s godinama sluh za visoke frekvencije slabi, pa je realan podatak 16 Hz - 16 kHz).

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Akoustikos Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, at Perseus
  2. ^ Akoustos Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, at Perseus
  3. ^ Akouo Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, at Perseus
  4. ^ Kenneth Neville Westerman (1947)
  5. ^ Theodor F. Hueter, Richard H. Bolt (1955)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]