Idi na sadržaj

Antonio Di Natale

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antonio Di Natale
Lični podaci
Puno imeAntonio Di Natale
Datum rođenja13. oktobar 1977.
Mjesto rođenjaNapulj, Italija
Visina1.70 m
PozicijaNapadač
Omladinski pogoni
1994-1996Empoli
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1996-2004
1997-1998
1998
1998-1999
2004-2016		 Empoli
→Iperzola
→Varese
→Viareggio
Udinese		 158 (49)
33 (6)
5 (0)
25 (12)
446 (227)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2002-2012 Italija 42 (11)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 31. decembar 2016.

Antonio 'Totò' Di Natale (Napulj, 13. oktobar 1977.) je bivši italijanski profesionalni nogometaš. Nastupao je za nekoliko klubova u Italiji i nogometnu reprezentaciju Italije.

Prve nogometne korake je napravio u ekipi Empolija za čiju je omladinski tim nastupao od 1994. do 1996. godine. Za seniorsku ekipu Empolija potpisuje 1996. godine. Na Carlo Castellaniju se zadržao do 2004. godine. U međuvremenu je igrao na posudbama za Iperzola, Varese i Viareggio.

Nakon ispadanja Empolija u niži rang, Di Natale potpisuje za Udinese. Transfer je ozvaničen 1. juna 2004. godine.[1] i od tada pa sve do kraja svoje karijere igra u timu sa Friulija. Bio je ključni igrač 'Zebri' kada su u sezoni 2005/06 izborili plasman u Ligu prvaka. Čak devet sezona zaredom je imao dvocifren broj ligaških golova, a 2010 i 2011 osvaja nagradu za najboljeg strijelca lige.[2] Iste te 2010. godine, osvaja i nagradu za najboljeg igrača italijanske Serie A za tu sezonu.[3] I kad je bio u poznim nogometnim godinama, Di Natale je imao nevjerovatan osjećaj za gol. Između 2009. i 2011. godine samo su Cristiano Ronaldo (86) i Lionel Messi (82) postigli više golova od Antonia (67).[4] 2015. popularni francuski časopis France Football ga je svrstao u najboljih 10 nogometaša svijeta koji imaju preko 36 godina.[5]

Di Natale je najbolji strijelac u historiji Udinesea. Za klub je odigrao ukupno 445 utakmica i postigao 227 golova. Sa 209 ligaških golova, Antonio zauzima 6. mjesto najboljih strijelaca u historiji Serie A.

Za seniorsku reprezentaciju Italije je debitovao 20. novembra 2002. godine protiv Turske. Prvi pogodak za reprezentaciju je postigao 18. februara 2004. godine protiv Češke. Za Italiju je nastupao u periodu od 2002. do 2012. godine. Ubilježio je 42 nastupa i postigao 11 golova. Bio je pozvan u reprezentaciju za Euro 2008, Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010., i Euro 2012.

Klupska karijera

[uredi | uredi izvor]

Empoli

[uredi | uredi izvor]

Iako rođen u Napulju na jugu Italije, Antonio Di Natale odlazi sjevernije u Toskanu gdje se pridružuje omladinskom pogonu Empolija. Prije nego je dobio pravu šansu u Empoliju, mladi Antonio odlazi na posudbu najprije u Iperzolu, a zatim i u Varese. Kasnije ga šalju na posudbu i Viareggio gdje u 25 utakmica postiže 12 golova. 2000. ga Empoli vraća u svoje redove i od tada postaje jedan od važnijih igrača u napadu Empolija. Pomogao je klubu u sezoni 2001/02 da izbori promociju u Seriju A tako što je postigap 16 golova, i tako bio najbolji strijelac kluba. Sljedeće sezone pomaže klubu da ostane u najvišem rangu italijanskog nogometa. Ipak, u sezoni nakon toga, Empoli opet biva izbačen iz Serije A,[6] a Di Natale odlazi u Udinese

Udinese

[uredi | uredi izvor]

Nakon ispadanja Empolija u niži rang, Di Natale prelazi u Udinese. Partneri u napadu te 2004/05 sezone su mu bili Vincenzo Iaquinta i David Di Michele. Zajedno su postigli 35 golova i predvodili klub do četvrtog mjesta na tabeli. Di Natale je u toj sezoni postigao sedam golova na 33 utakmice. Svakom sezonom Antonio je igrao bolje i bolje. 2007. je imenovan za novog kapitena kluba, a ugovor mu je produžen na čak pet godina.

Sezona 2009/10. je bila njegova najbolja. Postigao je 29 golova, odnosno 54% od ukupnog broja golova kluba. Tada je i ponio titulu najboljeg strijelca lige postigavši čak sedam golova više od drugoplasiranog Diega Milita (22).[7] Tada je i proglašen za igrača godine italijanske Serije A. Te godine je pokazao koliko je veliki igrač kada je u utakmici protiv Lacija, prekinuo igru da se ukaže ljekarska pomoć povrijeđenom Libor Kozáku i to pri rezultatu 3-2 za Lacio. Zbog tog poteza je dobio nagradu za fair play.

Di Natale u 2011.

Antonio je nastavio sa dvocifrenim brojem golova i u narednim sezonama, a njegova vjernost klubu ga je učinila sinonimom za klub iz Udina. 2013. godine na njegovu adresu stiže ponuda kineskog kluba Guangzhoua koju je sa klupe predvodio italijanski menadžer Marcello Lippi. Iako bi godišnje zarađivao čak 10 miliona eura, Antonio je ponudu odbio te ostao vjeran talijanskom klubu.[8]

Nakon poraza od Hellasa rezultatom 3-1, 6. januara 2014 Antonio je izjavio da igra svoju posljednju sezonu i da će se u junu 2014. penzionisati.[9] Te sezone je postigao svoj 185. gol u Seriji A i tako prestigao legendarnog Batistutu na vječnoj listi strijelaca Serije A.[10] Sezonu je završio kao 4. na listi strijelaca sa 17 golova. Iako je ranije te godine objavio povlačenje, bilo je očito da ovaj 36-ogodišnjak može ponuditi još, pa je tako objavio da će nastaviti sa svojom fudbalskom karijerom.[11]

I u sljedećoj 2014/15. sezoni, Antonio nastavlja sa dobrim igrama i golovima. 31. augusta 2014., u prvoj utakmici sezone postiže dva gola svom nekadašnjem klubu Empoliju koji je u prethodnoj sezoni izborio promociju za najviši rang.[12] 23. novembra iste godine postiže svoj 200. gol u Seriji A.[13] U februaru 2015. stiže nova inostrana ponuda. Ovog puta je to bio jedan neimenovani američki klub koji je nudio 8 miliona eura. Naravno, Antonio je tu ponudu odbio, a smatra se da je to bio američki New York City FC.[14] 3. maja 2015. postiže pobjednički gol protiv Verone. To je ujedno bio njegov 206. pogodak u Seriji A i tako prestiže još jednu legendu italijanskog nogometa Roberta Baggia na šestom mjestu vječne liste strijelaca lige.[15]

U aprilu 2016., Di Natale je objavio da će definitivno napustiti klub po isteku ugovora, tačnije po isteku sezone 2015/16..[16] 15. maja 2016. postigao je pogodak iz penala u domaćoj utakmici u kojoj je Udinese izgubio 2–1 protiv Carpia. To je bila njegova posljednja utakmica za klub.

Di Natale je postigao ukupno 191 gol u 385 ligaških utakmica za 12 godina koje je proveo u Udinezeu. A ako se u obzir uzmu sva takmičenja, za klub je ukupno postigao 227 golova i zabilježio 63 asistencije.[17][18] Kasnije te godine je i definitivno objavio da odlazi u penziju.[19][20]

Reprezenativna karijera

[uredi | uredi izvor]

Debi za reprezentaciju Italije Di Natale je imao 20. novembra 2002., u prijateljskoj utakmici protiv Turske.[21] Svoj prvi gol za Italiju je postigao 18. februara 2004. u prijateljskoj utakmici protiv Češke[22]

Euro 2008

[uredi | uredi izvor]

2006. Antonio Di Natale dobija poziv u reprezentaciju i učestvuje u kvalifikacijama za Euro 2008. Te kvalifikacije su Italijani uspješno završili na prvom mjestu i plasirali se na Euro 2008. To prvenstvo Antonio neće pamtiti po dobrom. Naime, u četvrtfinalnoj utakmici protiv Španije, Di Natale je u penal-seriji promašio odlučujući penal.[23] Španija je prošla dalje, a na kraju i osvaja turnir.

Svjetsko prvenstvo 2010

[uredi | uredi izvor]

Di Natale je dobio poziv i za naredno veliko takmičenje. Selektor Marcello Lippi je odlučio da uvrsti Antonia u tim za Svjetsko prvenstvo 2010. koje se igralo u Južnoafričkoj Republici. Branilac naslova svjetskog prvaka, Italija je to takmičenje završila u grupnoj fazi. Završili su kao posljednja ekipa u grupe F iza Paragvaja, Slovačke i Novog Zelanda. U posljednjoj utakmici protiv Slovačke, Di Natale je postigao gol u porazu od 3-2.[24]

Euro 2012

[uredi | uredi izvor]
Di Natale (desno) duelu sa Sergio Ramosom u finalu Eura 2012.

2012., Di Natale je uvršten u tim Italije za evropsko prvenstvo 2012 koje se igralo u Poljskoj i Ukrajini. Italija je taj turnir stigla do finala, a Antonio je zabilježio pet nastupa za Azzurre. Nije igrao samo u četvrtfinalnoj utakmici protiv Engleske. Postigao je jedan gol i to u grupnoj fazi takmičenja protiv Španije. Nakon što je u 56. minuti ušao u igru, Antonio se ubrzo našao u izglednoj prilici. Sjajno kretanje Di Natalea uočava Andrea Pirlo i šalje mu upotrebljivu loptu u prostor iza odbrane protivnika. Antonio izlazi sam ispred Ikera Casillasa i preciznim udarcem pogađa za vodstvo Italijana. Do kraja utakmice Španci su izjednačili pa je krajnji ishod susreta bio 1-1.[25] Ova dva tima su se opet sreli i to u samoj završnici takmičenja, odnosno finalu. Antonio je i ovog puta ušao sa klupe, ali Španija je bila uvjerljiva i slavila 4-0. Ovom pobjedom Španci su odbranili titulu prvaka Evrope.[26]

Nakon ovog turnira, Di Natale se oprostio od reprezentativnog nogometa.[27] Iako se nadao pozivu u tim za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014., do toga nije došlo.[28]

Za reprezentaciju Italije odigrao je ukupno 42 utakmice. Postigao je 11 golova i upisao četiri asistencije.[29]

Osobni život

[uredi | uredi izvor]

Još dok je kao 19-ogodišnjak igrao za Empoli upoznao je svoju buduću suprugu Ileniu Betti. Oženio se 15. juna 2002. a par ima dva sina.[30] 2010. godine, Antonio je odbio Juventus jer su porodica i on bili zadovoljni životom u Udinama.[31]

14. aprila 2012. igrač Udinezea na posudbi u Livornu, Piermario Morosini se srušio u toku ligaške utakmice.[32] Ubrzo je preminuo a uzrok je bio srčani udar. Antonio Di Natale, inače dobar prijatelj Morosinija, se javno obvezao da će financijski zbrinjavati Morosinijevu fizički hendikepiranu sestru.[33]

Statistika

[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena:15. maj 2016.

Klub

[uredi | uredi izvor]
Klub Sezona Liga Kup[34] Europe[35] Ukupno
Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi
Empoli 1996/97 1 0 0 0 0 0 1 0
Ukupno 1 0 0 0 0 0 1 0
Iperzola (posudba) 1997/98 33 6 0 0 0 0 33 6
Ukupno 33 6 0 0 0 0 33 6
Varese (posudba) 1998 4 0 0 0 0 0 4 0
Ukupno 4 0 0 0 0 0 4 0
Viareggio (posudba) 1998/99 25 12 0 0 0 0 25 12
Ukupno 25 12 0 0 0 0 25 12
Empoli 1999/2000 25 6 5 1 0 0 30 7
2000/01 35 9 3 1 0 0 38 10
2001/02 38 16 4 2 0 0 42 18
2002–03 27 13 5 1 0 0 32 14
2003–04 33 5 2 1 0 0 35 6
Ukupno 158 49 19 6 0 0 177 55
Udinese 2004/05 33 7 5 4 2 0 40 11
2005/06 35 8 3 3 10 4 48 15
2006/07 31 11 2 2 – – 33 13
2007/08 36 17 1 1 – – 37 18
2008/09 22 12 1 1 7 3 30 16
2009/10 35 29 3 0 – – 38 29
2010/11 36 28 1 0 – – 37 28
2011/12 36 23 1 1 6 5 43 29
2012/13 33 23 1 0 8 3 42 26
2013/14 32 17 2 1 4 2 38 20
2014/15 33 14 1 4 – – 34 18
2015/16 23 2 2 2 – – 25 4
Ukupno 385 191 24 19 37 17 446 227
UKUPNO 606 258 43 25 37 17 686 300

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

[36]

Italija
Godina Nastupi Golovi
2002 1 0
2003 2 0
2004 1 1
2005 — —
2006 4 1
2007 7 3
2008 10 4
2009 5 0
2010 6 1
2011 — —
2012 6 1
Ukupno 42 11

Golovi za reprezentaciju

[uredi | uredi izvor]
# Datum Stadion Protivnik Pogodak Rezultat Takmičenje
1. 18. februar 2004. Stadio Renzo Barbera, Palermo Češka 2–1 2–2 Prijateljska utakmica
2. 15. novembar 2006. Stadio Atleti Azzurri d'Italia, Bergamo Turska 1–0 1–1 Prijateljska utakmica
3. 22. august 2007. Ferenc Puskás Stadium, Budimpešta Mađarska 1–0 1–3 Prijateljska utakmica
4. 12. septembar 2007. Olympic Stadium, Kiev Ukrajina 1–0 2–1 Kvalifikacije za UEFA Euro 2008
5. 2–1
6. 30. maj 2008. Stadio Artemio Franchi, Firenca Belgija 1–0 3–1 Prijateljska utakmica
7. 2–0
8. 6. septembar 2008. Antonis Papadopoulos Stadium, Larnaca Kipar 1–0 2–1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010
9. 2–1
10. 24. juni 2010. Stadion Ellis Park, Johannesburg Slovačka 1–2 2–3 Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010
11. 10. juni 2012. PGE Arena Gdańsk, Gdańsk Španija 1–0 1–1 UEFA Euro 2012

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]
Italija[37]

Individualne

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ * http://www.transfermarkt.com/antonio-di-natale/transfers/spieler/6031
  2. ^ a b "Italy – Serie A Top Scorers". RSSSF. Pristupljeno 18. 2. 2013.
  3. ^ Francesco Velluzzi (14. 5. 2016). "Udinese-Di Natale, si gira l'ultima scena: Friuli in festa per il suo eroe" (jezik: Italian). La Gazzetta dello Sport. Pristupljeno 16. 5. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  4. ^ Clegg, Jonathan. "A Striker From the Shadows". www.wsj.com. The Wall Street Journal. Pristupljeno 27. 1. 2015.
  5. ^ Thomas Simon (19. 5. 2015). "Le top 10 des meilleurs vieux" [The top 10 of the best oldies] (jezik: French). France Football. Pristupljeno 4. 8. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ "Serie A TIM 2003–04". Lega Serie A. Arhivirano s originala, 17. 1. 2013. Pristupljeno 18. 2. 2013.
  7. ^ "Serie A Statistics 2010 Season". WhoScored.com.
  8. ^ "Di Natale rejected €10m wages | Football Italia". football-italia.net. Arhivirano s originala, 7. 2. 2016. Pristupljeno 7. 2. 2016.
  9. ^ "Di Natale announces his retirement from football". Goal.com. 6. 1. 2014. Pristupljeno 6. 1. 2014.
  10. ^ "Di Natale heaps further misery on Milan". UEFA. 8. 3. 2014.
  11. ^ "Calcio, Di Natale non si ritira e resta a Udine". it.eurosport.yahoo.com. Pristupljeno 27. 1. 2015.
  12. ^ "Serie A: Udinese win 2-0 at home to Empoli". Sky Sports. 31. 8. 2014. Pristupljeno 23. 11. 2014.
  13. ^ "Di Natale hits magic 200-goal mark". FIFA.com. 23. 11. 2014. Arhivirano s originala, 27. 11. 2014. Pristupljeno 23. 11. 2014.
  14. ^ MLS club makes huge offer to DiNatale Arhivirano 3. 2. 2015. na Wayback Machine - gianlucadimarzio.com
  15. ^ "Di Natale: 'Honour to beat Baggio'". Football Italia. 3. 5. 2015. Arhivirano s originala, 5. 5. 2015. Pristupljeno 3. 5. 2015.
  16. ^ "Official: Di Natale to leave Udinese". Football Italia. 29. 4. 2016. Arhivirano s originala, 2. 5. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  17. ^ "Di Natale: 'I cried like a baby'". Football Italia. 15. 5. 2016. Arhivirano s originala, 19. 5. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  18. ^ "Calciomercato indiano, Di Natale rifiuta il Pune City: aspetta nuove offerte" (jezik: Italian). Goal.com. 16. 8. 2016. Pristupljeno 22. 8. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  19. ^ "Di Natale: Why I rejected Juve". Football Italia. 29. 9. 2016. Pristupljeno 7. 10. 2016.
  20. ^ "Ex Udinese, Di Natale: 'Mi sono ritirato ufficialmente. Sul no alla Juve...'" (jezik: Italian). Calciomercato. 4. 10. 2016. Pristupljeno 7. 10. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  21. ^ "Antonio Di Natale". uefa.com. Arhivirano s originala, 26. 1. 2012. Pristupljeno 4. 6. 2012.
  22. ^ "ITALY 2 – 2 CZECH REPUBLIC". SoccerWay. Pristupljeno 17. 2. 2013.
  23. ^ "Casillas' saves put Spain in semis". UEFA. 22. 6. 2008. Arhivirano s originala, 25. 5. 2010. Pristupljeno 31. 12. 2016.
  24. ^ "World Cup 2010: Italy exit as Slovakia turf out reigning champions". The Guardian. 24. 6. 2010.
  25. ^ "Fàbregas secures share of spoils for Spain". UEFA. 10. 6. 2012. Pristupljeno 11. 6. 2012.
  26. ^ "Spain overpower Italy to win UEFA EURO 2012". UEFA. 1. 7. 2012.
  27. ^ "Di Natale: "I did think about retiring I'm not going to Euro 2012 to be on holiday"". La Gazzetta dello Sport. 22. 5. 2012. Arhivirano s originala, 26. 5. 2012. Pristupljeno 31. 12. 2016.
  28. ^ "Italy: World Cup 2014 team guide". The Guardian. 7. 6. 2014. Pristupljeno 8. 10. 2016.
  29. ^ "Nazionale in cifre: Di Natale, Antonio". figc.it (jezik: Italian). FIGC. Arhivirano s originala, 21. 1. 2017. Pristupljeno 28. 4. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  30. ^ "I baby vip azzurri!" (jezik: Italian). Leiweb. Arhivirano s originala, 6. 12. 2013. Pristupljeno 18. 2. 2013.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  31. ^ "Di Natale: 'Juve? No, grazie'". Calcio Mercato. 26. 5. 2012.
  32. ^ "Italy footballer Morosini dies after collapse on pitch". BBC. 14. 4. 2012.
  33. ^ "Udinese captain Antonio Di Natale to look after disabled sister of Piermario Morosini following player's death". Telegraph. 16. 4. 2012. Arhivirano s originala, 3. 4. 2016. Pristupljeno 31. 12. 2016.
  34. ^ Uključuje Italijanski kup
  35. ^ Nastupi i golovi u UEFA Liga prvaka, UEFA Evropska liga, UEFA Superkup i UEFA Intertoto kup. Uključujući i kvalifikacije.
  36. ^ Antonio Di Natale na National-Football-Teams.com
  37. ^ "A. Di Natale". Soccerway. Pristupljeno 17. 12. 2015.
  38. ^ "Serie A - C'è anche Di Natale in mezzo a tanta Inter". Yahoo.com (jezik: Italian). Eurosport. 24. 1. 2011. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 11. 1. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  39. ^ "PALLONE D'ARGENTO A EL SHAARAWY: L'ALBO D'ORO". acmilan.com (jezik: Italian). A.C. Milan. 12. 5. 2013. Pristupljeno 13. 4. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  40. ^ "In Villa Ghirlanda è stato presentato il "Memorial Scirea 2011"" (jezik: Italian). Comune Cinisello. Arhivirano s originala, 21. 1. 2015. Pristupljeno 21. 1. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  41. ^ "Gran Cala' del Calcio 2011: Rizzoli premiato miglior arbitro" (jezik: Italian). FIGC.it. 24. 1. 2012. Arhivirano s originala, 3. 11. 2013. Pristupljeno 21. 6. 2014.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  42. ^ "Gran Galà del Calcio Aic. E' Pirlo il migliore del 2012" [Gran Galà del Calcio Aic. Pirlo is the best of 2012] (jezik: Italian). Tutto Sport. 27. 1. 2013. Arhivirano s originala, 24. 6. 2015. Pristupljeno 1. 6. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  43. ^ "Oscar del calcio: Vidal e Pirlo sono il top. La Juve è la più forte d'Italia" (jezik: Italian). Tuttosport. 27. 1. 2014. Arhivirano s originala, 20. 6. 2015. Pristupljeno 19. 6. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  44. ^ "Coppa Italia 2014-2015 - Top Scorers". Eurosport. Pristupljeno 21. 5. 2015.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Antonio Di Natale
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Antonio_Di_Natale&oldid=3383154"