Eurosong 1980.
Eurosong 1980. | |
---|---|
Datumi | |
Finale | 19. april 1980. |
Domaćin | |
Mjesto održavanja | Nederlands Congresgebouw Hag, Holandija |
Voditelj(i) | Marlous Fluitsma Hans van Willigenburg (Green Room) |
Dirigent | Rogier van Otterloo |
Režiser | Theo Ordeman |
Izvršni nadzornik | Frank Naef |
Emiter | Nederlandse Omroep Stichting (NOS) |
Međučin | The Dutch Rhythm Steel and Show Band |
Učesnici | |
Broj učesnika | 19 |
Debitiranje | Maroko |
Povratak | Turska |
Odustajanje | Izrael Monako |
Glasanje | |
Sistem glasanja | Po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje. |
Pobjednička pjesma | Irska "What's Another Year" |
Hronologija | |
◄ 1979 • 1980 • 1981 ► |
Eurosong 1980. je bila 25. po redu Eurovizija i održana je 19. aprila 1980. u Hagu. Voditeljica je bila Marlous Fluitsma, iako je svaku pjesmu predstavio voditelj iz svake zemlje. U nekoliko slučajeva, to je bio i sam komentator. Pobijedio je Johnny Logan, predstavnik Irske s pjesmom "What's Another Year".
Izrael, pobjednik 1979, odbio je da bude domaćin drugu godinu zaredom, pošto IBA nije mogla da finansira još jedno takmičenje, i izraelska vlada je odbila zahtjev da proširi IBA budžet. Također, datum koji je EBU postavila se poklapao sa Yom Hazikaronom, pa je Izrael odustao. Nakon što je Španija, drugoplasirana iz 1979 odbila da bude domaćin, Holandija je pristala da bude domaćin u proizvodnji manjeg obima. Prema izjavi Yair Lapida, sina Tommy Lapida koji je bio generalni diretor IBA-e, Lapid je nazvao NOS i uvjerio ga da prihvati "neželjenu čast", kada je shvatio da bi dodatni troškovi negativno mogli uticati na rad IBA-e.[1]
Eurosong 1976. je održan na istoj lokaciji - Congresgebouw je odabrana, te su korišteni neki kadrovi iz uvoda 1976. Isti dizajner je dizajnirao pozornicu (Roland de Groot). Kao i 1977. i 1978. nije bilo razglednica između pjesama. Svaku pjesmu bi najavljivao voditelj iz svake zemlje. Voditeljica Marlous Fluitsma, osim glasanja, nije vodila nijedan dio šoua na engleskom ili francuskom, sve je vodila na holandskom. Ukupan trošak je bio $725,000.
Maroko se pojavio prvi (i zadnji put). Monako je odustao, te se neće vratiti do 2004.
Australijanac Johnny Logan, predstavnik Irske pobijedio je s pjesmom "What's Another Year". Ovo je druga pobjeda Irske, nakon što su pobijedili 1970 s pjesmom "All Kinds of Everything". Tada su također pobijedili na holandskom tlu.
Zapadna Njemačka je bila druga. Opet će biti drugi sljedeće godine, pobijedit će 1982, bit će drugi 1985 i 1987, te će im ovo biti najuspješnija decenija. Treće je bilo Ujedinjeno Kraljevstvo.
Format
[uredi | uredi izvor]Sistem glasanja je ostao isti: po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje. Ali ove godine bodovi su prvi puta davani po redu, tj. prvo bi se dao 1 bod, zatim 2 itd. Ova promjena je dodala uzbuđenje, pošto bi se do kraja moralo čekati na maksimalnih 12 bodova.
Dirigenti
[uredi | uredi izvor]- Austrija - Richard Österreicher
- Turska - Atilla Özdemiroğlu
- Grčka - Jick Nacassian
- Luksemburg - Norbert Daum
- Maroko - Jean Claudric
- Italija - Del Newman
- Danska - Allan Botschinsky
- Švedska - Anders Berglund
- Švicarska - Peter Reber
- Finska - Ossi Runne
- Norveška - Sigurd Jansen
- Zapadna Njemačka - Wolfgang Rödelberger
- Ujedinjeno Kraljevstvo - John Coleman
- Portugal - Jorge Machado
- Holandija - Rogier van Otterloo
- Francuska - Sylvano Santorio
- Irska - Noel Kelehan
- Španija - Javier Iturralde
- Belgija - niko
Rezultati
[uredi | uredi izvor]Bilješke
- a.^ Iako je pjesma potpuno izvedena na norveškom, naslov je bio na sjevernolaponskom dijalektu samskog jezika.
Tablica
[uredi | uredi izvor]Holandija je u početku vodila i dobila je 12 bodova od 3 od prve 4 zemlje. Ovo neće trajati do kraja, vodstvo joj je prvo otela Zapadna Njemačka i na kraju Irska.
12 bodova
[uredi | uredi izvor]Below is a summary of all 12 points in the final:
Broj | Država | Dao |
---|---|---|
7 | Irska | Belgija, Danska, Zapadna Njemačka, Grčka, Norveška, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
4 | Holandija | Austrija, Francuska, Luksemburg, Turska |
3 | Zapadna Njemačka | Italija, Holandija, Španija |
2 | Švicarska | Finska, Irska |
1 | Italija | Portugal |
Turska | Marocco | |
Ujedinjeno Kraljevstvo | Švedska |
Izvođači povratnici
[uredi | uredi izvor]Pjevač | Država | Prethodna godina |
---|---|---|
Katja Ebstein | Zapadna Njemačka | 1970, 1971 |
Maggie MacNeal | Holandija | 1974 (kao dio Mouth & MacNeal) |
Paola del Medico | Švicarska | 1969 |
Predstavnici pjesama
[uredi | uredi izvor]Svaka država je imala voditelja koji je predstavio pjesmu.
- Austrija - Chris Lohner
- Turska - Şebnem Savaşçı
- Grčka - Kelly Sakakou
- Luksemburg - Michèle Etzel
- Maroko - Mohammed Bouzidi
- Italija - Beatrice Cori
- Danska - Jørgen de Mylius
- Švedska – Ulf Elfving
- Švicarska - Lyliam Stambac
- Finska - Heikki Harma
- Norveška - Åse Kleveland
- Zapadna Njemačka - Carolin Reiber
- Ujedinjeno Kraljevstvo - Noel Edmonds
- Portugal - Eládio Clímaco
- Holandija - Marlous Fluitsma
- Francuska - Évelyne Dhéliat
- Irska^ - Thelma Mansfield
- Španija - Mari Cruz Soriano
- Belgija - Arlette Vincent
^Svi voditelji su pričali na jeziku na kojem je pjesma izvedena, osim Irske. Thelma Mansfield je predstavila pjesmu na irskom, dok je pjesma izvedena na engleskom.
Članovi žirija
[uredi | uredi izvor]- Španija – José María Reíllo, Carmen Miranda, Emilio Machado, María José Nieto, Rafael Lozano, Nieves Aguado, Ana Menéndez, Rafael Gómez, Isabel Ortiz, Pedro Olivares, Mari Luz Blanco
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Yair Lapid, "Memoires After my Death", Keter Books, Jerusalem 2010 (ISBN 978-965-07-1792-6), p. 239 (in Hebrew)
- ^ "Eurovision Song Contest 1980". The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 4. 3. 2012.