Idi na sadržaj

Folklandski rat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Folklandski rat
Datum2. april – 14. juni 1982.
LokacijaFolklandska ostrva i Južni Atlantik
PovodArgentinska okupacija Folklandskih ostrva i Južne Georgije
IshodPobjeda Velike Britanije, povratak na status quo ante bellum
Sukobljene strane

Argentina

Ujedinjeno Kraljevstvo
Falklandska ostrva
Komandanti
Argentina Juan Lombardo
Argentina Ernesto Crespo
Argentina Mario Menéndez
Ujedinjeno Kraljevstvo Sir John Fieldhouse
Ujedinjeno Kraljevstvo John Woodward
Ujedinjeno Kraljevstvo Jeremy Moore
Žrtve
649 ubijenih
1068 ranjenih
11.313 zarobljenih
258 ubijenih [1]
777 ranjenih
115 zarobljenih

Folklandski rat (engleski: Falklands war; španski: Guerra de las Malvinas) bio je rat između Velike Britanije i Argentine za kontrolu nad Folklandskim ostrvima. Rat je izbio nakon okupacije ostrva koju je izvela Argentina, smatrajući ih svojim dijelom. Rat je počeo 2. aprila 1982, a završen je 14. juna 1982. predajom Argentine.

Uvod u sukob

[uredi | uredi izvor]

U periodu koji je prethodio sukobu Argentina je bila u devastirajućoj ekonomskoj krizi. Vojnoj hunti generala Leopolda Galtierija prijetili su masivni građanski nemiri i protesti. Izlaz iz takve situacije vojna vlada Galtierija tražila je pobuđujući u narodu patriotske osjećaje prema Folklandskim ostrvima, misleći kako Britanci neće vojno uzvratiti na zauzimanje ostrva. 19.marta grupa argentinskih mornara s trgovačkog broda je na ostrvu Južna Georgija istakla argentinsku zastavu, što je kako će se kasnije ispostaviti bio prvi povod za rat. U nastojanju da spriječi britansko pojačanje snagama na Južnom Atlantiku argentinska vojna hunta je 2. aprila naredila invaziju na Folklandska ostrva, počinjući tako Folklandski rat.

Početak rata

[uredi | uredi izvor]

Do sredine aprila Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije je formiralo bazu na ostrvu Ascencion. Pored značajnog broja aviona, prvenstveno bombardera Avro Vulcan i lovaca F-4 Phantom II, Britanci su raspolagali i Kraljevskim marincima, a raspoređeni su i pripadnici SAS-a.

Prva operacija je bila Britansko oslobađanje ostrva Južna Džordžija, pod imenom Operacija Paraquet. Nakon iskrcavanja SAS trupa 21. aprila, zbog lošeg vremena i izgubljena dva helikoptera operacija je odložena. 23. aprila Britanski radari su upozorili na pojavljivanje podmornice tako da je operacija još jednom odložena. Umjesto iskrcavanja, Major Guy Sheridan odlučio je otpočeti misiju hvatanja podmornice. 25. aprila britanski razarač HMS Antrim primijetio je podmornicu ARA Santa Fe. Ubrzo su se lovu pridružili i razarač HMS Brilliant, te fregata HMS Plymouth. Napadi protiv-podmorničkih helikoptera sa razarača na Santa Fe oštetili su podmornicu tako da nije mogla zaroniti. Mornari su napustili podmornicu iskrcavši se na ostrvo gdje su se bez borbe predali britanskim snagama.

Borbe u zraku

[uredi | uredi izvor]
Položaj Folklandskih ostrva u svijetu

1. maja su Britanci počeli sa zračnim napadima na Port Stanley i tamošnji aerodrom, poznatih pod imenom Operacija "Black Buck". Uspjeh sedam operacija Black Buck ostaje upitan, s obzirom na minimalnu štetu na pisti i radarskom sistemu[2] koji su ubrzo popravljeni. Međutim, uspješno ostvarenim letovima sa aerodroma Wideawake na ostrvu Asencion koji je udaljen 7000 kilometara od Folklandskih ostrva RAF je pokazao da, ukoliko se ukaže potreba, može izvršiti napade na ciljeve u Argentini. Nastavak borbi u zraku donio je nešto novo sa argentinske strane. Nakon obaranja dva argentinska Mirage-a od strane britanskih lovaca, argentinci su odlučili da Mirage lovce koriste samo kao mamce, što će se kasnije ispostaviti kao uspješna strategija. Uvođenjem Mirage lovaca i eskadrile Fenix sastavljene od civilnih aviona koji su imali ulogu mamca argentinci su zajedno sa radarima u Port Stanley-a uspjeli umanjiti opasnost od britanskih Sea Harriera.

Potapanje krstarice General Belgrano

[uredi | uredi izvor]
Krstarica General Belgrano

Ključni događaj cijelog rata zbio se 2. maja u 15:57. Nakon nekoliko dana praćenja britanska nuklearna podmornica Conqueror torpedirala je s tri torpeda argentinsku krstaricu General Belgrano. Dva torpeda su pogodila krstaricu praveći rupu dugu dvadeset metara i izazivajući nestanak električne energije na brodu, što je isključilo mogućnost ispumpavanja vode. Skoro pola argentinskih žrtava tokom rata stradalo je kao žrtve potapanja krstarice Belgrano. Nakon udara torpeda poginulo je 275 mornara dok je konačan broj mrtvih sa Belgrana bio 323 mornara. 700 mornara je našlo spas na argentinskim i čileanskim brodovima uprkos hladnom moru i olujnom nevremenu. Nakon toga se argentinska mornarica povukla u matične luke, prepustivši britancima prednost na vodi.

Potapanje razarača HMS Sheffield

[uredi | uredi izvor]

Dva dana nakon potapanja krstarice Belgrano Britanci su izgubili razarač HMS Sheffield. Sheffield je zajedno sa svojim sestrinskim brodovima HMS Yarmouth i HMS Glasgow trebao povećati prostor pokriven radarima kako bi se zaštitili britanski nosači aviona. Međutim brodovi su primjećeni od strane argentinskih špijunskih aviona i dva lovca Dassault Super Étendard su lansirana sa aerodroma Rio Grande na Ognjenoj zemlji. Naoružani sa po jednom raketom Exocet AM39 argentinski lovci su uspjeli prići na 50tak kilometara od britanskih razarača odakle su i ispalili rakete na HMS Yarmouth i HMS Sheffield. HMS Glasgow je primijetio dolazak raketa na radaru i obavijestio oba broda. Yarmouth je reagovao izbacivši mamac, dok je admiralski brod HMS Hermess odbacio moguću prijetnju za Sheffield. Sheffield je pogođen tačno u sredinu sa razarajućim dejstvom. Ubrzo su se počeli širiti devastirajući požari koji su na kraju 20 mornara koštali života dok su 24 teško povrijeđena. 10. maja u toku šlepanja Sheffield je potonuo.

Iskrcavanje u zaljevu San Carlos

[uredi | uredi izvor]
Mjesta iskrcavanja britanske vojske na Folklandska ostrva

U toku noći, 21. maja 4 000 vojnika iz sastava British Amphibious Task Group pod komandom komodora Michaela Clappa iskrcalo se na obale Istočnog Folklandskog ostrva, u zaljevu San Carlos. Iskrcavanje je primijećeno i Argentinci su odgovorili kontinuiranim avio-bombardiranjem područja koje je među britanskim vojnicima postalo poznato kao Aleja bombi.

Do jutra 22. maja britanski vojnici su uspjeli da osiguraju obalni mostobran i da otpočnu sa ofanzivnim operacijama na ostrvu. Brigadir Julian Thompson izložio je plan prema kojem je prvo trebalo osvojiti prelaz Darwin i Goose Green, a zatim napredovati prema najvećem gradu na ostrvu - Port Stanley.

Napadi argentinske avijacije i dalje nisu jenjavali. Upošljavanjem lakih bombardera tipa Canberra argentinci su zadavali velike probleme i nanosili ogromnu štetu britanskoj mornarici. Na dan iskrcavanja 21. maja djelovanjem bombardera potopljene su dvije fregate: HMS Ardent i HMS Antelope. Još veći udarac na britanci su pretrpili 25. maja kada je potopljen razarač HMS Coventry i transportni brod MV Atlantic Conveyor sa kojim je potonulo 10 helikoptera i velika količina logističkog materijala (šatori, materijal za popravljanje piste i sl.). Također fregate HMS Argonaut i Brilliant su bile teško oštećene.

Veliki broj britanskih brodova je izbjegao sličnu sudbinu pošto su argentinski piloti zbog radarske prijetnje morali da rakete ispaljuju sa male visine, što im nije ostavljalo dovoljno vremena da ih prije udara otključaju i spreme za napad. Čak trinaest bombi je pogodilo britanske brodove ali nisu eksplodirale[3].

Napad na Port Stanley

[uredi | uredi izvor]

Bitka za Goose Green

[uredi | uredi izvor]

28. maja, oko 2:30 uz artiljerijsku podršku i Sea Harriere koji su spriječavali argentinske zračne napade, tri čete pod vodstvom pukovnika Herberta Jonesa počele su napad na argentinski garnizon u Goose Greenu. Garnizon i obližnji aerodrom branilo je oko 800 argentinskih vojnika zajedno sa 202 radnika koji su opsluživali aerodrom. Nakon teške borbe, koja je potrajala čitav dan, britanske snage su uspjele likvidirati argentinski garnizon u Goose Greeneu. Predajom 1 050 argentinaca otvoren je put za napad na Port Stanley. Pokazalo se da, iako su britanske snage na Folklandskim ostrvima bile brojčano inferiorne u odnosu na Argentince, argentinske snage, sastavljene od neiskusnih, demoraliziranih i loše vođenih vojnika, brzo su podlegle malobrojnijim napadačima sastavljenim od iskusnih, vrhunski izvježbanih i profesionalnih jedinica.

Bitka za Port Stanley

[uredi | uredi izvor]

Dolaskom dodatnih 5 000 vojnika iz 5. pješadijske brigade 1. juna major Jeremy Moore je konačno imao dovoljno velike snage za oslobađanje Stanley-a. 11. juna počela je operacija napada na Port Stanley. Britanci su nadmoćno pobijedili u bitkama na planinama Hariet i Longdon, zapadno od Port Stanleya. Jedini značajan uspjeh argentinske vojske je lansiranje rakete na razarač HMS Glamorgan pri čemu je trinaest britanskih vojnika poginulo. Nakon što je u noći 13. juna palo i zadnje argentinsko uporište na planini Tumbledown. U jutro 14. juna komandant odbrane Port Stanleya brigadni general Mario Menéndez predao je grad majoru Mooreu. 20. juna britanci su preuzeli kontrolu nad Južnom Džordžijom i Južnim Sendvič ostrvima što je označilo kraj rata.

Posljedice

[uredi | uredi izvor]

Vojne posljedice

[uredi | uredi izvor]

Rat je trajao 74 dana i odnio 907 života.

  • Argentina
  • 649 vojnika, od toga 321 u potapanju krstarice Belgrano[4]
  • Ujedinjeno Kraljevstvo
  • 258 vojnika[5], od toga 86 članova mornarice.
  • 3 civila su izgubila život od posljedica "prijateljske vatre".

Političke posljedice

[uredi | uredi izvor]

Političke posljedice samog rata bile su daleko važnije od odgovora na pitanje čiji je suverenitet nad Folklandskim ostrvima.

U Argentini je poražena i osramoćena vojska izgubila svaki autoritet te je nakon niza protesta, u kojima su prednjačili veterani Folklandskog rata, bila prisiljena odstupiti 1983. u korist demokratski izabranih predstavnika naroda. Time je Argentina postala primjer cijelom nizu drugih latinoameričkih država u kojima će 1980-ih i 1990-ih vojne diktature biti zamijenjene demokratskim uređenjem.

U Velikoj Britaniji je pobjeda u Folklandskom ratu vratila nacionalno samopouzdanje i označila povratak te države kao velike sile. Margaret Thatcher i njena Konzervativna stranka, kojoj su prije rata svi bili predviđali poraz, godinu kasnije na izborima je do nogu potukla opozicijske laburiste te dobila mandat za svoj radikalni program neoliberalnih privrednih reformi, koje danas predstavljaju standard u većini razvijenih industrijskih država.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Posljedice Folklandskog rata Arhivirano 8. 4. 2009. na Wayback Machine (en)
  2. ^ Offensive Air Operations Of The Falklands War - USMC
  3. ^ http://www.naval-history.net/F62brshipslost.htm
  4. ^ "list". Arhivirano s originala, 9. 12. 2007. Pristupljeno 4. 12. 2007.
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 4. 2009. Pristupljeno 10. 8. 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)