Prijeđi na sadržaj

Luganska Narodna Republika

Izvor: Wikipedija


Luganska Narodna Republika
Луганская Народная Республика
Zastava Grb
Zastava Grb

Luganska NR u Ukrajini
Glavni grad Lugansk
Službeni jezik ruski
Državni vrh
 - čelnik Igor Plotnicki
 - Predsjednik Vlade Genadij Cipkalov
 - predsjednik Vrhovnog sovjeta Aleksej Kariakin
Neovisnost 12. svibnja 2014.
Osnovana 27. travnja 2014.
Proglašena neovisnost 12. svibnja 2014.

21. veljače 2022.

Površina
 - ukupno 8,377 km2

Luganska Narodna Republika (ruski: Луганская Народная Республика) je samoproglašena i nepriznata paradržava u na području Luganske oblasti na istoku Ukrajine bez međunarodnog priznanja. Na istoku i jugu graniči s Rusijom, a na jugozapadu s Donjeckom Narodnom Republikom (također separatističkom državom) i Ukrajinom na zapadu. Neovisnost je proglasila 14. svibnja 2014., a priznaje ju jedino međunarodno nepriznata Južna Osetija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin 21. veljače 2022. potpisao je ugovor o proglašenju neovisnosti Luganske Narodne Republike. Istog je dana nakon potpisivanja neovisnosti naredio ruskoj vojsci premještanje u Lugansku Narodnu Republiku.[1]

Izbijanje oružanog sukoba

[uredi | uredi kôd]

Nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 21. veljače 2014., nasilje se širilo između proruskih i proeuropskih skupina države. Do sredine ožujka, u nekoliko gradova, poglavito u Donjecku i Lugansku, naoružane skupine, koje su se isprva nazivale "jedinice za samoobranu", su počele zauzimati administrativne zgrade jednu po jednu.[2] Njihovi zahtjevi bili su različiti: neki su tražili da Ukrajina postane federacija, drugi da se te regije pripoje Rusiji,[2] po uzoru na rusku aneksiju Krima.

Dana 27. travnja, naoružane jedinice u Lugansku proglasile su "Narodnu Republiku Lugansk". Između travnja i lipnja, paravojne jedinice su uspostavile nekoliko kontrolnih točaka koje nadziru ulaz i izlaz iz Slovjanska te su se, prema izvještajima, opirali kontroli ukrajinske vlade.[2] Zauzeli su i kontrolu nad pojedinim cestama, te su potom uspostavili više kontrolnih točaka i vojnu prisutnost u okolnim gradovima na istoku Ukrajine.

Prijelazna ukrajinska vlada, uspostavljena do predsjedničkih izbora 25. svibnja, je nakon oklijevanja započela protunapad na istoku, koji je nazvala "antiterorističkom operacijom".[2] Vladine snage uspostavile su vlast nad nekoliko odmetnutih gradova.

Proruske skupine su 11. svibnja organizirale referendum o odcjepljenju Donjecka i Luganska od Ukrajine, te proglasili neovisnost nakon što je navodno preko 90% glasača glasovalo "za". EU je referendum proglasila "nezakonitim".[3] Ruski predsjednik Vladimir Putin prethodno je pozvao pobunjenike da odgode referendum i traže dogovor s vlastima u Kijevu, ali su proruski pobunjenici to odbili.[4] Prilikom ukrajinskih predsjedničkih izbora, predstavnici samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk izdali su odredbe kojima "zabranjuju glasovanje" u tim područjima te su prijetili smrću svakome tko je sudjelovao u tim izborima.[2] Tjednima prije izbora, pobunjenici su u tim područjima zauzeli urede za glasovanje, uništili opremu i dokumente, te oteli ili prijetili članovima odbora za izbore.[2]

Dana 22. svibnja 2014., bilo je proglašeno ujedinjenje s DPR-om u Novorusiju,[5] ali se od ideje u međuvremenu odustalo.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Указ Президента Российской Федерации № 72 «О признании Луганской Народной Республики» от 21 февраля 2022 года
  2. a b c d e f Eastern Ukraine: Questions and Answers about the Laws of War. Human Rights Watch. 1. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2014.
  3. EU calls referendum in eastern Ukraine "illegitimate". Xinhua. 12. svibnja 2014.
  4. Voters in Ukraine's Lugansk back region's independence: organizer. Xinhua. 12. svibnja 2014.
  5. Губарев объявил о создании движения "Новороссия" (ruski). МК. 22. svibnja 2014.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]