Eratosten
Eratosten (grčki: Ἐρατοσθένης, latinski: Eratosthenes; 276. pne. - 194. pne.) grčki matematičar, geograf (otac geografije) i astronom (vjerojatno) kaldejskog podrijetla.
Rođen je u Kireni (danas Shahhat, Libija), a umro u ptolomejskoj Aleksandriji. Stekao je slavu kao prvi koji je upotrijebio sustav širina i dužina, te prvi koji je izračunao Zemljinu veličinu.
Eratosten se obrazovao u Aleksandriji i nekoliko godina u Ateni. Ptolomej III Euergeta imenovao ga je 236. pne. predstojnikom aleksandrijske knjižnice. Eratosten je dao nekoliko važnijih doprinosa matematici i znanosti. Bio je dobar prijatelj s Arhimedom. Oko 255. pne. je izumio armilarnu sferu, koja se naširoko koristila sve do pronalaska planetarija u 18. stoljeću.
Eratosten je poznat pod imenom Beta (slovo i broj 2) jer se navodno dokazao kao drugi u svijetu u mnogim područjima. Bio je na glasu po svojemu bahatom karakteru. Oslijepio je 195. pne., više nije mogao čitati i godinu dana kasnije izgladnio se na smrt.
U elegiji Erigoni pevao je ο atičkom seljaku Ikariju, koji je prvi od Dionisa naučio da sadi lozu, ali su ga pijani seljaci pogubili. Njegova ćerka Erigona sa svojom vernom kujom nađe leš i obesi se i, naposletku, sve troje bude uvršteno među zvezde. Sličan sadržaj ima sačuvani prozni spis Pretvaranja u zvezde (Καταστερισμοί), u kojem izlažu priče ο postanku sazvežđa. Delo s tim nazivom, koje imamo i koje mu se pripisuje, nije njegovo. Od njegovih dela je vrlo malo sačuvano. Fragmenti poezije pokazuju veliku veštinu.
Dok je Eratosten kao pesnik hodio putem pesnika Kalimaha, prethodnika na čelu Biblioteke, on ga je kao istraživač daleko prevazišao. U svom velikom delu Ο staroj komediji on se bavio obiljem najrazličitijih pitanja i uticao na proučavanja svojih naslednika Eufronija (učitelja Aristarhovog), Aristofana i Didima.
Oko 200. pne. Eratosten je skovao riječ geografija, što je označavalo opisno učenje o Zemlji. Ako i nije u oblasti matematike bio jedan od najvećih, ipak je doslednom primenom egzaktnih saznanja osnovao matematičku geografiju. Glavno mu je delo bilo Geografija u tri knjige, kojim je postao pravi tvorac te nauke. U njemu je izložio istoriju geografije od prvih početaka kod Homera do Aleksandrovih istoričara, zatim obradio svoje misli o obliku zemlje, koju je on smatrao za loptu. Dao je topografiju i etnografiju na osnovu karte koju je sam načinio. Glavna njegova zasluga sastoji se u tome što se trudio da odredi obim zemljine lopte, pošto je znao rastojanje između Aleksandrije i Sijene.
Oko 240. pne. Eratosten je izračunao Zemljin opseg koristeći se trigonometrijom i poznavanjem kuta visine Sunca u podne u Aleksandriji i Sieni (danas Asuan, Egipat). Račun je izveo pod pretpostavkom da je Zemlja okrugla i da je Sunce toliko udaljeno da se njegove zrake mogu uzeti kao paralelni pravci.
Eratosten je znao da u Sieni točno u podne za vrijeme ljetnog solsticija (21. ili 22. lipnja) nema sjene u bunaru. Naime, tada je sunce u zenitu nad Jarčevom obratnicom (iako se Siena nalazila neznatno sjevernije). Također je znao da je kut visine Sunca u Aleksandriji u isto vrijeme 7° južno od zenita. Uzimajući da je Aleksandrija bila sjevernije od Siene - Aleksandrija je zapravo na zapadnijoj širini - zaključio je da udaljenost od Aleksandrije do Siene mora biti 7/360 ukupnog Zemljinog opsega. Budući da mu je udaljenost između gradova bila poznata (5,000 stadija), uspostavio je konačnu vrijednost od 700 stadija po stupnju, što znači da je opseg 252.000 stadija. Točna veličina stadija, kojeg je koristio Eratosten, nije više poznata (uobičajen atički stadij iznosio je oko 185 m), ali vjeruje se da Eratostenova vrijednost odgovara između 39.690 km i 46.620 km. Današnja izmjerena vrijednost opsega Zemlje iznosi oko 40.008 km. Stopedeset godina kasnije Eratostenovu metodu koristio je Posejdonije.
U svojim Hronograrijama u kojima se trudio da odredi vreme glavnim istorijskim događajima, on je udario osnovu helenskoj hronologiji, koju je dalje mogao da izgrađuje Apolodor iz Atine. Pored toga, on se bavio i književno-istorijskim, matematičkim, filozofskim i hronološkim proučavanjima. U starini Trojanski rat smatran je za istorijsku činjenicu. Eratosten, na primer, stavio je razaranje Troje u 1184. godinu pre nove ere. Taj datum su neki naučnici prihvatili do danas. Po Eratostenu pesnik Homer je živeo 100 godina posle Trojanskog rata.
- Eratostenovo sito kao način pronalaženja prim-brojeva
- mjerenje udaljenosti od Sunca do Zemlje, danas nazvana astronomska jedinica (804.000.000 stadija)
- mjerenje udaljenosti do Mjeseca (780.000 stadija)
- mjerenje nagiba ekliptike s pogreškom kuta od 7'
- sastavio je danas izgubljen zvjezdani katalog sa 675 zvijezda
- karta plovnog puta Nila sve do Khartouma
- karta cijelog poznatog svijeta, od Britanskih otoka do Cejlona i od Kaspijskog jezera do Etiopije. Jedino su Hiparh, Strabon i Ptolomej uspjeli napraviti pouzdanije karte u klasičnom i postklasičnom svijetu.
- krater na Mjesecu
- Eratostenov period u mjesečevoj geološkoj vremenskoj skali.
